RIJEKA Vaterpolisti »Primorja Erste banke« su totalno razočarali u ovoj sezoni. I rezultatima, ali i igrama. Posljednja u nizu gorkih pilula bila je »metla« u finalu doigravanja državnog prvenstva. Pritom su u posljednjoj utakmici, odigranoj u Dubrovniku, »kapice« s Kantride bile klasična »vreća za trening«. Pred »primorjašima« je totalno nevažna posljednja utakmica Lige prvaka s hercegnovskim »Jadranom« na Kantridi 18. svibnja, a budući da se Riječani nisu plasirali na Final Six ovog natjecanja, susret asocira na »svečanu večeru u pogrebnom poduzeću«. Dugogodišnji igrač, trener i sportski direktor kluba Zoran Roje ipak želi pun pogodak u tom nevažnom duelu.
– Utakmica s »Jadranom« nema natjecateljsku važnost, ali stalo mi je da tu posljednju utakmicu odigramo kao pravi sportaši i sezonu završimo kako treba – veli Zoran Roje, nekadašnji vrsni igrač, kapetan olimpijskih pobjednika 1984. godine. Osvrt na ostvareno kluba s Kantride je kao diranje bolne rane, razmišljanja o uspjesima što su se prošle jeseni doimali realnima, redom su postajala samo neostvareni snovi.
– Prije sezone sam govorio da bismo bili više nego zadovoljni jednim osvojenim trofejom. Nismo ga osvojili i ukupnim rezultatskim učinkom ne možemo biti zadovoljni, a još manje igrama. Naša igra nije dosegla razinu koja odgovara kvaliteti naših igrača. A to je možda i veći neuspjeh od neosvajanja titula jer finala su uvijek finala. Takve utakmice se gube i dobivaju.
Odgovornost
Navijači su bili razočarani načinom na koji su vaterpolisti »Primorja EB« redom predavali teško osvojene titule, u što se sasvim uklopio i posljednji u nizu poraza, ovaj dubrovački, gdje su »primorjaši« bili tek statisti. »Zasluge« za to pripadaju i treneru Ivanu Asiću, ali i igračima.
– Objektivno, nismo napravili igru. Treba tražiti razloge zbog čega je tome tako, a analiza igre traje. Apsolutno snosimo odgovornost. Kao šef kompletne struke u »Primorju EB«, ne samo profesionalnog pogona nego i Škole vaterpola, moram krenuti od sebe i nikad od toga ne bježim. Naravno, trener snosi veliku odgovornost, kao i igrači. Na kraju krajeva, oni su ti koji igraju i toga svi moramo biti svjesni.
Bjelodana je činjenica da u »Primorju EB« nije bilo nužne kohezije, igrači su bili nezadovoljni trenerom.
– Nismo svi bili kao jedan. Da bi se uspostavila igra, potrebna je kohezija unutar ekipe, a da bi se to postiglo, trebaju biti zadovoljeni neki uvjeti. Prije svega fizička sprema, potom taktička uigranost i na koncu da veći broj igrača bude u zavidnoj formi. U momčadi je bitna psihofizička komponenta. Objektino, posao nije napravljen kako treba, ali za to postoje i neki subjektivni razlozi što su nas stalno sputavali. U sezonu smo ušli praktički bez bazičnih priprema jer smo već nakon sedam dana morali igrati kvalifikacije za Ligu prvaka. Morali smo osvježiti momčad, jer koji bi trener riskirao fizički »ubiti« momčad, da ona bude na 40–50 posto mogućnosti i da ne uđe u Ligu prvaka. Osim toga, dugo nismo imali ekipu na okupu, imali smo prekid zbog kvalifikacija za OI pa gotovo mjesec dana zbog Europskog prvenstva… Do Nove godine smo bili koliko-toliko u dobrim igrama, a onda su se povezali bolesti trenera, ozljede igrača i povrh svega svako malo utakmice Svjetske lige. Bili smo »dopisni klub«, a u situaciji kada nije bilo rezultata i igre, na trening bi došla četiri igrača.
Naplaćeni kredit
Kada se zaredaju neuspjesi, prvi na dnevnom redu je trener.
– Kada nema rezultata, pojavljuju se subjektivni problemi, poremeti se možda odnos između igrača i trenera. Odgovornost postoji, zna se na kome je i od toga ne treba bježati. Uvijek postoje razmišljanja da li promijeniti trenera, ali većina igrača koji ove sezone iz subjektivnih ili objektivnih razloga nisu dali što su mogli dati, prošle sezone su zajedno s trenerom u vrlo teškoj situaciji osvojili tri trofeja i bili su viceprvaci Europe iza izuzetno jakog »Pro Recca«. To im ne mogu zaboraviti. Kod mene su imali veliki kredit, naplatili su ga. Ivan Asić će ući u povijest ovoga kluba. Napravio je ogroman posao, osvojio je osam trofeja. Igrači koji su tu proveli jedno vrijeme su pokazali veliku privrženost klubu, u ovih pet godina su igrali na zbilja vrhunskoj razini. Ova sezona se nije poklopila, to nije bio razlog da nekoga tjeram. Pokušao sam razgovorima. To je moj stil rada, ne trebaju mi afere, problemi da bismo postigli rezultate. Klub ima način rada, tako će uvijek biti, nisu mi potrebne šok terapije. Nikada neću zaboraviti što su svi ovi dali ovom klubu i na koji način su radili.
Predrag Sloboda
Roje je, naravno, u svemu pun hvale za predsjednika kluba Predraga Slobodu, koji ostaje zlatnim slovima upisan u povijest »Primorja EB«.
– Predsjednik Sloboda je u ovih šest godina strahovito puno napravio za ovaj klub, držao nas je sve to vrijeme na najvišoj mogućoj europskoj razini, u gradu Rijeci je načinio itekakva vaterpolska događanja. Neizmjerno smo mu zahvalni, na svijetu ne postoji čovjek kakav je Predrag Sloboda. Ne zaboravimo da je on i predsjednik Saveza, da je Savez za njegova mandata osvojio olimpijsko i europsko zlato. Nevjerojatno je zaslužan za cijeli hrvatski vaterpolo, donio je nove načine rada u klubove. U vaterpolu među klubovima nismo imali niti jednu aferu, i to najviše zahvaljujući njegovom stilu rada. Dao je nevjerojatno puno. I gradu Rijeci, i našem »Primorju EB« i hrvatskom vaterpolu.
