36 kao izbornik
11 s Hrvatskom
4 olimpijska zlata
1 olimpijska bronca
3 zlata sa SP-a (Jugoslavija 1986., Italija 1994., Hrvatska 2007.)
1 bronca sa SP-a (Hrvatska 2011.)
2 srebra s EP-a (Jugoslavija 1985. i 1987.)
3 zlata s EP-a (Italija 1993., 1995. Hrvatska 2010.)
1 bronca s EP-a (Italija 1999.)
1 zlato sa Svjetske lige (Hrvatska 2012.)
1 srebro sa Svjetske lige (Hrvatska (2009.)
1 bronca sa Svjetske lige (Hrvatska 2010.)
– Skočili smo na prugu, ali se srećom nismo ozlijedili. Naočale? Bile su na nosu, držao sam ih da ih ne izgubim – rekao je dobro raspoloženi Ratko Rudić, najtrofejniji vaterpolski izbornik na svijetu. – Zadnja medalja je uvijek najdraža. Ne sjećam se kada sam bio ovako sretan.
Ratko Rudić jučer je s hrvatskom reprezentacijom, na kormilu koje je od 2004. godine, osvojio jedanaesto odličje i 36. izborničku medalju u karijeri.
Entuzijazam
– Ovo zlato za mene nije nikakva novost. Ono je samo jedan dodatak mojoj karijeri. Ono što mi predstavlja veliko zadovoljstvo je činjenica da je ova ekipa u ovaj projekt ušla zaista s velikim entuzijazmom. Imao sam skupinu suradnika, trenera, fizioterapeuta, snimatelja i medicinara koji su mi maksimalno pomogli. Radili smo dan i noć za analize, vodili smo čitavu logistiku. To je ujedinjena skupina ljudi bez pomoći koje sigurno ne bih došao do ovih rezultata. Ja sam onaj koji vodi i donosi glavne odluke, ali bez njih ne bi bilo ovoga rezultata. Oni su jako puno pomogli – dodao je Rudić koji je svoj olimpijski put počeo davne 1968. godine u Meksiku. No, zbog ozljede uoči samoga početka turnira nije uvršten u momčad koja je osvojila zlato. Svoju je igračku medalju osvojio 1980. godine u Moskvi s reprezentacijom Jugoslavije koja je bila srebrna.
– Ovo zlato je stiglo očekivano, posljedica je jednoga normalnoga slijeda stvari. Čitav turnir smo odigrali zaista na visokoj razini, dominirali smo i zaslužili osvojiti zlato. Ne sjećam se da je neka ekipa ovako dominirala na nekim Igrama i osvojila zlato, uvijek je bilo problema na početku pa je onda osvojila turnir. To je možda i naš najveći uspjeh, ali i moj najveći trenerski uspjeh. Ovakva dominacija još nije viđena – mišljenje je Rudića koji je jučer u Londonu ostvario povijesni rezultat. Hrvatska je prvi put postala olimpijski pobjednik, nakon srebra u Atlanti 1996. godine, po ozljedama kobnoga Sydneya i ispadanja u četvrtfinalu od Španjolske u Pekingu naplaćen je mukotrpan rad generacije koja je većim dijelom dugi niz godina na okupu.
– Finale nije bio lijep za gledati, ali takve se utakmice uvijek igraju pod velikim pritiskom. Sve smo utakmice odigrali na visokoj razini, jake smo protivnike imali u četvrtfinalu, polufinalu i finalu i u osam utakmica ostvarili osam pobjeda.
U punoj formi
Devetnaest medalja, tri države. Od toga četiri olimpijska zlata. U Los Angelesu 1984. i Seoulu 1988. godine slavio je s Jugoslavijom, četiri godine kasnije u Barceloni je zlato osvojio kao izbornik Italije, s kojom je u Atlanti osvojio broncu. Jučer je napokon stigao i hrvatski olimpijski zlatnik.
– Rio? Ne znam, moram prespavati da vidim kako ću se osjećati i koliko ću imati volje, energije i motivacije za dalje. U svakom slučaju mislim da je moje mjesto u hrvatskom vaterpolu, bilo kao trenera ili u nekoj drugoj funckiji. U najboljim sam godinama, u punoj sam formi. Ne bih imao nikakvih problema nastaviti dalje, ali vidjet ćemo. Imam vremena o tome razmišljati. Sada definitivno nije trenutak.
I nije bio. Drugi najtrofejniji izbornik svih vremena nakon brazilskoga odbojkaškoga izbornika Bernarda Roche de Rezendea, koji u svojoj bogatoj riznici ima 45 odličja, od čega samo jedno s Olimpijskih igara, tri sa svjetskih prvenstava i velik broj medalja sa svjetskih kupova i Panameričkih igara, zaslužio je guštati u jučerašnjem trijumfu.
– Prvo moram probaviti sve ove rezultate i utakmice. Ovo su turniri velikoga stresa i čovjeku treba vremena da se oporavi. Ja se oporavljam u Gorskome kotaru, u Zelinu Mrzlovodičkom, gdje imam kuću i kod prijatelja na moru. Onda ćemo donositi odluke – zaključio je Rudić.
