In memoriam

Preminuo je Igor Koprivnikar, sinonim za Primorje i vodene sportove

Igor Duvnjak

Igor Koprivnikar/Foto Arhiva NL

Igor Koprivnikar/Foto Arhiva NL

Sportsku aktivnost počeo je u Plivačkom klubu Victoria, a onda je iz desetljeća u desetljeće tijekom čak 68 godišnjeg djelovanja ostvarujući značajne sportske rezultate davao itekakav doprinos razvoju riječkog sporta



RIJEKA Riječka sportska porodica je siromašnija za višedesetljetno istaknuto ime, umro je Igor Koprivnikar, generacijama Riječanki i Riječana sinonim za vodene sportove, za njegovo voljeno Primorje. Isto tako i itekako važan čimbenik riječkog društvenog života. Pošao je sada na drugi svijet za svojim starim prijateljem, legendom Zdravkom Ćirom Kovačićem, iz tog slavnog trija doajena s bazena Kantride koji su ostavili neizbrisiv trag u riječkom sportskom životu ostao je još jedan časni gospodin, doktor Danko Pavešić.


Igor Koprivnikar, uz ostalo dugogodišnji direktor Sportskog društva Primorje 08, aktivni vaterpolist i glavni inicijator gradnje Bazena Kantrida, koji je sebi svojstvenom upornošću i golemim entuzijazmom uspio u namjeri da ti klubovi Primorja dobiju lijepi sportski kompleks kojim se Rijeka ponosi, rođen je 24. travnja 1931. godine u Rijeci gdje je i diplomirao na prvom stupnju ovdašnjeg Strojarskog fakulteta. Cijeli radni vijek bio je zaposlen u Brodoprojektu. Tu je prvo obavljao poslove projektanta, a od 1973. godine do umirovljenja bio je direktor tog tada ugledog poduzeća, koje je baš za njegovog rukovodstva doživjelo veliki procvat.


Plivanje i vaterpolo


Sportsku aktivnost počeo je u Plivačkom klubu Victoria, a onda je iz desetljeća u desetljeće tijekom čak 68 godišnjeg djelovanja ostvarujući značajne sportske rezultate davao itekakav doprinos razvoju riječkog sporta. Kao i brojni tadašnji mladići je prekinuo s natjecanjem tijekom Drugog svjetskog rata, a onda je nastavio sudjelujući u svim sportskim akcijama, natječući se u plivanju i vaterpolu u juniorskim ekipama Primorja. Od 1948. do 1960. godine bio je stalni član vaterpolo momčadi koja se s velikim uspjehom natjecala u Prvoj ligi ondašnje Jugoslavije, a bio je pritom kandidat za reprezentaciju mlađih uzrasta. Nakon prestanka aktivne igračke karijere započela je njegova bogata funkcionerska epizoda. Postao je predsjednik Tehničke komisije za plivanje i vaterpolo u klubu kada je Primorje imalo odlične rezultate i osvajalo naslove ekipnog državnog prvaka. Od 1965. godine je stalno bio u predsjedništvu Kluba, a osam godina bio je i predsjednik Plivačkog i Vaterpolo kluba Primorje. Kada je 1990. godine formirano Sportsko društvo Primorje 08 tu je prvo bio potpredsjednik a zatim je sve do danas bio direktor ove institucije riječkog sporta.




Nije se ograničio samo na vodene sportove, naprotiv kao i mnogi njegovi tadašnji vršnjaci bio je svestran sportaš. Nije se istina nikada odvajao od plivanja i vaterpola, ali je dao i veliki doprinos u razvoju košarke i rukometa u Rijeci. Kao aktivni košarkaš nastupao je s riječkom Lokomotivom u 1. saveznoj ligi, 1948. godine nastupio je i za hrvatsku juniorsku reprezentaciju. Bio je uz ostalo savezni sudac u košarci, rukometu i vaterpolu, a nakon prestanka bavljenja aktivnim suđenjem bio je nadzornik suđenja i delegat sve do svoje 65. godine života. Upamćen je uz ostalo kao čovjek velikih organizacijskih sposobnosti, predanosti i rijetko viđene upornosti u radu, sve to je osim na radnom mjestu itekako iskazivao u razvoja sporta u Rijeci. Više je od pola stoljeća bio dužnosnik u raznim ovdašnjim sportskim tijelima stvarajući povijest riječkog sporta. Uz ostalo bio je dužnosnik u Savezu fizičke kulture Rijeka, Rukometnom podsavezu i Udruženju rukometnih sudaca Hrvatske, te Vaterpolskom savezu Hrvatske gdje je1983. godine bio je predsjednik. Bio je i predsjednik i član u organizacijskim odborima svih značajnih međunarodnih priredbi u plivanju i vaterpolu koje su se održavale u Rijeci, te podpredsjednik Organizacijskog odbora Europskog prvenstva u rukometu 2000. godine, Europskog prvenstva u dizanju utega za juniore 2000. godine i Europskog juniorskog prvenstva u boksu. Koprivnikar je i od 1996. do 2001. godine bio predsjednik Riječkog sportskog saveza.


Bazeni Kantrida


Teško će netko naći primjera u Rijeci poput Igora Koprivnikara, čovjeka s tako dugim sportskim stažom, više od 68 godina u kojima je stalno živio sa sportom. Uloga Koprivnikara kao direktora Sportskog društva Primorje 08, čiji je bio direktor, od neprocjenjive je vrijednosti za djelovanje toga, jednog od sinonima za riječki sport, Misli se tu i na stvaranje optimalnih uvjeta za rad plivača i vaterpolista. Nije nikakva floskula, naprotiv, činjenica je on svojim da je svojim svakodnevnim nastojanjima i zauzimanjem dao odlučan doprinos u razumijevanju i podršci Grada Rijeke na održavanju bazena na Kantridi. Usporedno s tim poslovima bio je od glavnih pokretača i koordinatora poslova oko planiranja i projektiranja izgradnje Dvoranskog plivališta u Rijeci.


SD Primorje 08 sada ističe njegovu korektnost, humani pristup, iskreni zanos i neposrednost kojim je utjecao na sve oko sebe, uvjetujući ishode prolaznih kriza potičući borbenost, zalaganje i zdravu sportsku svijest mladih. Za vrijeme njegovog djelovanja i rukovođenja plivači i vaterpolisti postali su najtrofejnije sportsko društvo u Rijeci. Kao predsjednik Riječkog sportskog saveza svojom je neiscrpnom radnom energijom bitno unaprijedio rad ove organizacije održavajući stalne kontakte sa sportskim udrugama i rješavajući probleme izravno i odlučno. Njegovom je zaslugom Savez ostao bitni činitelj sporta u Gradu Rijeci. Od 1994. bio je veoma aktivan u izradi projektnih zahtjeva, a kasnije je i kao ekspert stalno surađivao u raznim fazama izrade idejnog, a kasnije izvedbenog projekta kompleksa bazena na Kantridi, dvoranskog plivališta, lijepog objekta s pomičnim krovom, predanog na upotrebu sportašima 24. srpnja 2008. godine povodom 100. obljetnice Primorja 08.


To i mnogi drugi detalji sada su samo lijepe uspomene, a u svijetu sjećanja je sada i Igor Koprivnikar.



Igor Koprivnikar je u bogatoj karijeri primio razna priznanja i nagrade. To su između ostalih:


priznanje SOFK-e za zasluge u fizičkoj kulturi u povodu 20 i 30 godina rada u sportu, trofej Hrvatskog vaterpolskog saveza Hrvatske za 1981. godinu, zlatna plaketa SKF-a – Rijeka za 1990. godinu i trofej Hrvatskog olimpijskog odbora za 2000. godinu.