Ključ uspjeha

Londonski kapetan Samir Barać o novom zlatu: ‘Mentalni sklop bio je najjače hrvatsko oružje’

Igor Duvnjak

Četvrtfinale je najteže, donosi najveći stres. Kada se to prođe onda dolazi do izražaja mentalni sklop koji je bio najjače hrvatsko oružje – tvrdi Barać



Hrvatska vaterpolska reprezentacija digla je navijače na noge već kada je u polufinalu SP-a nadmudrila sada već bivšeg svjetskog prvaka, papirnatog favorita Srbiju, a onda još i više finalnim slavljem u dvoboju s domaćinom Mađarskom.


Među onima kojima je »srce kucalo jače« je i trofejni riječki sportaš Samir Barać, čovjek s dugim i uzuzetno plodnim reprezentativnim stažem. Slavni »primorjaš«, koji je bio europski i svjetski prvak, europski klupski prvak te kapetan olimpijskih pobjednika iz Londona 2012. sjetio se pritom svega i svačega u bogatoj karijeri. Primjerice, igrao je finale EP-a u Firenzi 1999. baš s Mađarskom kada je Hrvatska povela 3:0, ali i poražena. Ovog puta su Mađari anulirali hrvatsko vodstvo 4:0, ali nisu ponovili ondašnji preokret.


– Ovo prvenstvo ima dosta poveznica i s onim davnim EP-om u Firenzi, ali i sa SP-om u Melbourneu 2007. kada smo bili prvaci – kaže Samir Barać. – Ovo me prvenstvo podsjeća na puno toga, međutim ova se reprezentacija od početka finala jako nametnula. Gledajući cijelu utakmicu, Mađare smo stavili u poziciju da moraju stizati rezultat, i onda je to bio zapravo ključ pobjede.




Gruda koja je pokrenula hrvatsku lavinu bila je pobjeda u »nokaut četvrtfinalu« s Talijanima. Stigao je uspjeh sa Srbijom i hrvatska reprezentacija je samo nastavila rasti, pretvorila se u »plimni val«.


– Jako je dobra stvar što je reprezentacija rasla iz utakmice u utakmicu. SP je posebna priča, bitna je svaka osvojena lopta, svaka obrana i svaki pogodak. Sve to daje samopouzdanje da se ide naprijed. Četvrtfinalna utakmica je najteža, donosi igračima najveći stres. Kada se to prođe i uđe se u borbu za medalje, onda dolazi do izražaja mentalni sklop, koji je bio hrvatsko najjače oružje.



Samir Barać je odnedavno predsjednik »Primorja EB«, na klupi je Igor Hinić, u upravi Damir Glavan, sva trojica su proslavljeni olimpijci. U Rijeci kao i diljem Hrvatske vrijedi nepisano pravilo »vaterpolo vaterpolistima«, u Splitu su u vaterpolu proslavljena imena Joško Kreković, Siniša Školneković, Zdeslav Vrdoljak, Mislav Bezmalinović, u Dubrovniku Vjeko Kobešćak i Mile Smodlaka, u zagrebačkoj »Mladosti« Ratko Štritof i nezaobilazni Perica Bukić. Veliki asovi znanje prenose »s koljena na koljeno«.


– Ajmo reći da je to prirodna selekcija. Ono što su nam dali klubovi i reprezentacija je poveznica koju ne možemo izbjeći. »Baždareni« smo za ovaj sport i ne možemo daleko od njega. Riječ je prije svega o velikoj ljubavi prema sportu. Vaterpolo je jako težak i zahtjevan sport. Zaslužuje puno bolji status nego što ga ima. Nadam se da će novi Zakon o sportu olakšati rad i djelatnicima i igračima kako bi bili što bolji orijentirajući se na rad i uspjehe. Inače, u vaterpolu postoji dugogodišnja tradicija dobre organiziranosti. Kada bi se posložilo financijsko djelovanje, bilo bi još i bolje – tvrdi Barać.



Moć


Osim psihološke, Hrvatskoj je jaki adut bio i odlična fizička priprema, koju je obavio popularni Pero Kuterovac.


– Definitivno, igrači su odlično fizički pripremljeni, a kada je tako onda je i psihologu puno lakše raditi jer kada se čovjek osjeća moćnim, sve je lakše održati. Inače psihološka priprema za turnir i za pristup svakoj utakmici jako je bitna. Na tom planu smo narasli najviše.


Barać je bio u hrvatskoj »kaznenoj ekspediciji« koja je u naletu osvojila svjetsku, europsku i olimpijsku krunu, na sceni su sada neka druga imena.


– Jako me raduje što sam imao čast igrati s igračima poput Mara Jokovića, Sandra Sukna i Andre Bušlje. Kada smo mi odlazili, oni su dolazili. Nevjerojatno mi je drago što smo već onda uspjeli osvajati neke medalje s njima. Mentalitet pobjednika koji oni nose je fenomenalan. Mislim da ova reprezentacija nije rekla posljednju riječ, trajati će sigurno još jedan olimpijski ciklus. Na osnovu prikazanog i načina na koji smo se privikli igranju vaterpola za svjetski vrh, ne trebamo brinuti za budućnost.


Režiser Tucak


Ime za poseban spomen ove zlatne priče jest »režiser« Ivica Tucak, koji je došao na mjesto vaterpolskog »oskarovca« Ratka Rudića i odlično odgovorio izazovu.


– Odajem počast Savezu koji je imao strpljenja i dao vremena da Tucak zajedno s momčadi raste do zlata. Čim se osvoji jedno ovakvo odličje, puno je lakše, ali sada ga čeka najteži rad. Treba zadržati motivaciju , održati je na visokoj razini. Na prošlih šest SP-a uvijek smo bili na tronu, ovo je potvrda dobrog rada i Saveza, koji je dao povjerenje treneru. To se povjerenje prenosi i na igrače pa je onda puno lakše raditi – zaključuje Samir koji je među onima koji ne brinu za budućnost hrvatskog vaterpola.