Hrvatskoj je to prva europska medalja nakon čak osam godina i četvrta ukupno. Na EP 2010. u Zagrebu su hrvatski vaterpolisti osvojili zlato, a u Firenci 1999. i Kranju 2003. bili su srebrni
BARCELONA Hrvatska vaterpolska reprezentacija osvojila je prvu europsku broncu, na Europskom prvenstvu u Barceloni aktualni svjetski prvaci su na koncu treća reprezentacija Starog kontinenta nakon što su uvjerljivo matirali Italiju. Nakon polufinalnog poraza od Srbije vratar Marko Bijač i suigrači su sinoć totalno nadigrali Italiju, bili su u svemu bolji od prve do posljednje minute za konačno slavlje od – 10:8. Loren Fatović i suigrači su se nadavali golova, a na drugoj strani obrana je odradila lavovski dio posla, uz ostalo je s čak 19 isključenja primila samo pet golova!
Maro Joković je otvorio »azurnu« slavinu odmah u početku utakmice, iz daljine je njegov projektil ljevicom bio predugačak za Del Lunga. Njemu se s desne strane napada uskoro priključio i Javier Garcia, kao i Maro iz daljine torpedirao je talijansku obranu za obećavajućih – 2:0. Hrvatska je do prvog odmora nastavila »plivanje lijevom« rukom, Garcia je »loptom s očima« našao Ivana Buljubašića koji je sigurno poentirao.
Nije to bilo sve zlo koje je snašlo talijansku obranu. Munjevita hrvatska kontra ju je ostavila bez odgovora, lopta je stigla Fatoviću koji je u svom stilu zatvorio hrvatski »poker« golova za visokih – 4:0. Praktički Hrvatska je već poslije prve četvrtine jednom nogom zakoračila na pobjedničko postolje.Osim iznimno produktivnog napada i hrvatska obrana je dala izniman doprinos visokom vodstvu, uz ostalo je odoljela i sva četiri puta kada se branila i s »kapicom« manje u tom razdoblju igre. Zadovoljni pre(visokim) vodstvom Hrvati su malo spustili jedra, Presciutti i Figlioli su za tili čas prepolovili zaostatak. Ispalo je da su u katalonskoj večeri probudili lava koji je spavao. Prvo ih je torpedirao Luka Lončar, efektno, »iz odbojke« zabavio je publiku vraćajući prvotni omjer, pogodio je za teniskih 6:2. Za povećanje na 7:3 talijanska momčad se morala uvjeriti u ubojitost hrvatskog kontranapada iz kojeg je sinoć neuhvatljivi Fatović »kao u zaleđu« pogodio za 7:3.
Utakmica za treće mjesto Europskog prvenstva vaterpolista: Hrvatska – Italija 10:8 (4:0, 3:5, 2:1, 1:2 ). Plivalište u Barceloni. Gledatelja: 4.200. Suci: Stavridis (Grčka) i Schwartz (Izrael).
HRVATSKA: Bijač, Macan, Fatović 3, Lončar 2, Joković 1, Buljubašić 1, Vukičević, Bušlje 2, Miloš, Vrlić, Šetka, Garcia 1, Marcelić .
ITALIJA: Del Lungo, Di Fulvio 2, Molina 1, Figlioli 1, Fondelli, Velotto, Renzutto 1, Gallo 2, Presciutti 1, Bodegas, Echzenique, Bertoli, Nocosia.
Igrač više: Hrvatska 5 (12), Italija 5 (19). Treća osobna pogreška: Garcia (26′), Macan (28′), Presciutti (28). Crveni kartoni: Bušlje (31), Fondelli (31)
To je međutim bila varljiva prednost, novo opuštanje hrvatske momčadi suparnici su primili kao itekako dobrodošle darove. Prvo je pogodio Gallo s igračem više, a potom je Molina okončao kontranapad i začas je na semaforu zasvjetlilo 7:5. Bilo bi još tjesnije prije velikog odmora da sjajni Bijač nije obranio udarac s igračem manje. Hrvati su i u trećem dijelu nastavili letjeti iz igre kao na tekućoj vrpci, ali su se opet obranili da bi na drugoj strani Fatović »pustio ruku«, pogodio je iz igre za – 8:5. Sugrađaninu se pridružio legendarni kapetan Bušlje, iz daljine je »vratio vodostaj« na »plus četiri« (9:5). Ipak, uoči posljednjeg odmora za 9:6 pogodio je Di Fulvio. Do tada je hrvatska obrana s igračem manje bila hermetički zatvorena, od 15 iskušenja kapitulirala je samo četiri puta. Nastavila je i dalje odolijevati sudačkoj hiperpdodukciji isključivanja, a u međuvremenu je skrojena akcija za Lončara koji je pogodio za 10:6 i praktički »zacementirao« brončanu medalju. Potonja dva talijanska gola su imala samo simboličko značenje, momčad koju je umjesto kažnjenog izbornika Ivice Tucka vodio njegov prvi suradnik Mile Smodlaka zasluženo je slavila prvu broncu s europskih prvenstava.
U finalu je Srbija svladala Španjolsku 12:8.
