Dimitar Bobev

Hrvatsko plivanje je u krizi, ali… Nije sve tako crno, uvijek će biti talenata

Dimitar Bobev/Foto Arhiva NL

Dimitar Bobev/Foto Arhiva NL

Svi znaju da volim Rijeku i »Primorje CO«. Vratio bih se da me pozovu, ali i da su okolnosti takve sada ne bih mogao jer sam tek počeo raditi u Bugarskom savezu i ne mogu iznevjeriti ljude koji su mi povjerili tu dužnost - kaže legendarni plivački trener



RIJEKA Dimitar Bobev broji dane do Božića kada će se opet vratiti kući. U Rijeku u kojoj je proveo, kako sam kaže, najljepših 28 godina života. Bugarski je plivački stručnjak početkom svibnja Rijeku zamijenio Sofijom, a mjesto glavnog trenera u »Primorje Croatia osiguranju« onim glavnog tajnika Plivačkog saveza Bugarske. No, to ne znači da ne dolazi u Rijeku. Naprotiv. Tako je nedavno bio na Svečanoj skupštini Sportskog društva »Primorje 08« povodom proslave 110. obljetnice postojanja.


– Nikad se nije lako vratiti kad znaš da za nekoliko dana opet moraš otići. Tako je bilo i ovoga puta. Teško… Ali, opet stižem za Božić – započeo je Dimitar Bobev. – Kako je u Sofiji? Malo je drugačije nego prije 28 godina. Teže je, u Rijeci sam proveo dosta dugo godina, živio sam na jedan drugačiji način. Organizacija sporta u Bugarskoj nije na razini kao što je bila prije 30 godina, puno je lošija. Demokratske promjene su uništile su sve što je bilo dobro, nekada je država podupirala sport, sada ga ne podupire. Novaca za sport je sve manje. Infrastruktura je u zadnjih sedam-osam godina napredovala, izgradilo se puno dvorana, ali sustav od prije ne postoji. To se sada polako pokušava vratiti na staro, ali kad nešto izgubite teško se vratiti.


Kakva je situacija u plivanju?




– Ima perspektivne djece pa pokušavamo napraviti selekciju, radimo olimpijske grupe u četirima centrima koji imaju bazene da u jednom gradu okupimo sve najbolje plivače koji bi zajedno trenirali po jednom programu. Nije to baš tako jednostavno, ali se nadam da će već iduće godine bolje funkcionirati. Ima talentirane djece, njih sigurno 10-15 koji bi 2024. godine mogli nešto napraviti. Među njima se najviše ističe 18-godišnji Antani Ivanov, prošlogodišnji finalist svjetskoga prvenstva, ove godine osmi na 200 delfin na Europskom prvenstvu u Glasgowu. Posebno je perspektivna generacija 2001./2002. godišta, pokušat ćemo pomoći izborniku i omogućiti im da se što bolje pripreme za velika natjecanja koja im slijede.


Kriza


Hoće li »Primorje CO« uskoro izbaciti nekog plivača koji će ostaviti trag na velikim natjecanjima?


– Hoće za godinu-dvije, iako sada već ima perspektivnih plivača. Prije svega mislim na Marina Ercegovića, koji je u kolovozu otišao na studij u SAD i nadam se da će se razviti. Tu je i Antonio Rajković, dečko pun potencijala, dosta dobro radi i nadam se da će tako nastaviti. Kao i Noa Kovačić. Istina je da su cure malo u krizi.


Zašto ste opet otišli iz »Primorja«?


– Ne želim pričati o tome, malo promjene nikad ne škodi.


Jeste li otišli svojevoljno?


– Jesam, nitko me ne može natjerati da odem.


Može tako da dobijete otkaz…


– Istina, ali to ovdje nije bio slučaj. Reći ću samo da je možda došlo do nekih malih nesporazuma. Ne bih o tome, onda je bilo teško, teško mi je i sada.


Prvi put ste iz »Primorja CO« otišli u travnju 2008. godine kada ste zbog Sanje Jovanović prešli u »Jug CO«. Zajedno ste se vratili u travnju 2011. godine. Hoćete li se opet vratiti?


– Uvijek ću se rado vratiti. Svi znaju da volim Rijeku i »Primorje CO«. Vratio bih se da me pozovu, ali i da su okolnosti takve sada ne bih mogao jer sam tek počeo raditi u Bugarskom savezu i ne mogu iznevjeriti ljude koji su mi povjerili tu dužnost. U Sofiju sam stigao na polovici četverogodišnjeg mandata, mogu otići u bilo kojem trenutku.


Situacija u »Primorju CO« daleko je od dobre, sve je manji broj plivača i dobrih rezultata, postoje velike rupe u seniorskoj konkurenciji?


– Nije točno, imamo seniore, nikad ih nismo imali više od nekoliko.


Međuljudski odnosi


Ne bih se složila, »Primorje CO« je nekada imalo brojnu seniorsku ekipu, primjerice, 2012. godine bilo ih je gotovo dvadesetak…


– Istina, ali to nije bilo često. Činjenica je da smo imali širu bazu, to je definitivno. Nismo imali više od 350 plivača u školi plivanja, danas ih imamo više, ali moramo uzeti u obzir da danas imamo četiri kluba u Rijeci. Sve se to malo razvodnilo. Koliko god da je dobro da ima više klubova, to je i lošije jer se razvodni kvaliteta po klubovima.


Dosta plivača je napustilo »Primorje CO«, posljednji među njima je Mislav Sever, najbolji hrvatski plivač na SP-u u kratkim bazenima u Kanadi prije dvije godine. Neki su bili nezadovoljni radom struke, neki pak odnosom uprave prema njima.


– Teško je govoriti o razlozima njihovog odlaska. Ali, nisu otišli zbog struke, što potvrđuje podatak da se u drugim klubovima nisu baš proslavili.


Ali, primjerice, Meri Mataja je u vrhu hrvatskoga plivanja prsnim stilom u svom godištu…


– I pliva isto kao i prije dvije godine.


Ali, je u vrhu hrvatskoga plivanja.


– E, pa to je problem, plivanje je jednostavno palo u kvaliteti. Prije smo imali dosta natjecanja, plivači su dosta zajedno plivali, postojao je plan po kojem su se pripremali za natjecanje. Sad se rijetko okupljaju. To je problem, hrvatsko plivanje je u krizi, ali… Nije sve tako crno, hrvatsko plivanje ima perspektivu. Uvijek će biti talenata, pitanje je samo koliko ih znamo iskoristiti i razviti. Hrvatska je bogata talentima.


Ovo nije prvi put da ste otišli iz »Primorja CO«, jesu li i ovoga puta razlog bili međuljudski odnosi?


– Ne bih govorio o međuljudskim odnosima, ne sviđa mi se što se to stalno potencira, to je definicija koja je dosta opširna. Ne moramo se grliti i ljubiti, niti ići na kavu. Bitno je da svoj posao obavimo korektno i pomažemo jedan drugome. Činjenica je da u klubu radi puno ljudi i ne možemo svi biti međusobno dobri, ali treneri su dobro funkcionirali, slagali se i radili smo zajedno. Opet ću ponoviti, bilo je malih nesporazuma, svojevoljno sam otišao, ali jednoga dana se opet želim vratiti.