Svi naši igrači zaslužuju pohvale za odličnu igru u kojoj su golove postigli Maro Joković (3), Miho Bošković (2), Sandro Sukno, Samir Barač i Ivan Buljubašić po jedan gol, a sjajni vratar Josip Pavić  sakupio 7 obrana, ali Igre u Londonu posebno će pamtiti Igor Hinić kojemu su ovo bile pete Igre na kojima je nastupio i jedini je član naše momčadi koji ima i srebrnu medalju sa OI u Atlanti.

Vaterpolisti Srbije osvojili su brončanu medalju na olimpijskim igrama u Londonu nakon što su danas u utakmici za treće mjesto pobijedili Crnu Goru sa 12:11 (3:2, 1:3, 4:5, 4:1).

Pobjedonosni gol za Srbiju postigao je Vanja Udovičić 55 sekundi prije kraja susreta.

Četvrta zlatna i šesta olimpijska medalja Ratka Rudića

Najtrofejniji vaterpolski trener svih vremena Ratko Rudić (64) danas je u Londonu osvojio svoju četvrtu zlatnu i šestu olimpijsku medalju koje je zaslužio kao igrač i kao izbornik.

Kao igrač dobio je srebrnu medalju na OI u Moskvi 1980. godine, a kao trener osvojio je tri uzastopne zlatne medalje na igrama u Los Angelesu 1984., i Seulu 1988., na klupi Jugoslavije, te 1992. u Barceloni kao izbornik Italije, a u Londonu 2012. kao izbornik Hrvatske. Kao trener osvojio je još i broncu s reprezentacijom Italije na igrama u Atlanti 1996. godine.

Sada se Ratko Rudić, koji je na klupi Hrvatske  odradio i drugi olimpijski ciklus, može pohvaliti da je u tih osam godina sa vaterpolistima Hrvatske osvojio čak devet medalja, a naslovima prvaka svijeta i Europe te pobjednika Svjetske lige sada je priključio i najsjajnije zlatno olimpijsko odličje sa Igara XXX. olimpijade u Londonu. 

 Vaterpolo naš najtrofejniji olimpijski sport

 Iako se po broju osvojenih odličja pod zastavom samostalne Hrvatske naši rukometaši mogu pohvaliti sa dvije zlatne i jednom brončanom olimpijskom medaljom, a vaterpolisti »samo sa po jednom zlatnom i srebrnom«, radi povijesne istine mora se reći da je ovo deveta olimpijska medalja, odnosno četvrta zlatna i peta srebrna medalja koju su igrajući za Hrvatsku ili reprezentacije kraljevine i socijalističke Jugoslavije osvajali hrvatski vaterpolisti.

Prvi nastup vaterpolista sa ovih prostora na olimpijskim igrama bio je 1936. godine na Igrama u Berlinu kada je od 11 igrača čak osam bilo Hrvata, a prvo ime turnira bio vratar splitskog »Jadrana« Miro Mihovilović koji je obranio šest od osam četveraca. Drugi nastup bio je na Igrama u Londonu 1948. gdje od 11 prijavljenih reprezentativaca samo jedan nije bio Hrvat. U osvajanju prve srebne medalje za Jugoslaviju na Igrama u Helsinkiju 1952. godine sudjelovalo je devet Hrvata, a srebra iz Melbournea 1956. čak deset, da bi u osvajanju treće srebrne medalje za reprezentaciju bivše države u Tokiju 1964. godine sudjelovala osmorica hrvatskih vaterpolista.

Sreću da nastupe i bore se pod njime nisu doživjele generacije vrhunskih hrvatskih sportaša koji su zbog raznih povjesnih okolnosti olimpijska odličja osvajali pod zastavama drugih država, počevši od Pariza 1900. i brončanog mačevaoca Milana Neralića, do srebrnog kladivaša iz Londona 1948. Ivana Gubijana, zlatnog četverca splitskog »Gusara« (Duje Bonači, Velimir Valenta, Mate Trojanović i Petar Šegvić) u  Helsinkiju 1952., srebrnog maratonca iz Melbourna 1956. Franje Mihalića, zlatne plivačica Đurđe Bjedov iz Meksika 1968., zlatnog boksača Mate Parlova iz Muenchena 1972., osvajača dviju zlatnih i po jedne srebrne i brončane medalje kanuiste Matije Ljubeka u Montreala 1976., i Los Angelesu 1984., srebrnih veslača Duška Mrduljaša i Zlatka Celenta iz Moskve 1980., zlatnog hrvača Vlade Lisjaka iz Los Angelesa 1984., do  srebrnog stolnotenisača Zorana Primorca i brončanog boksača Damira Škare iz Seula 1988.

Iznesena su samo imena sportaša koji su dobivali odličja u pojedinačnim konkurencijama ili u paru, ali ne smijemo, i nikad nećemo, zaboraviti imena naših olimpijaca koji su osvajali odličja u sastavu nogometne, te obiju košarkaških i rukometnih reprezentacija, kao što se nismo odrekli ni zaboravili prethodne genaracije vaterpolista, jer su i oni dali doprinos osvajanju vaterpolskog zlata u  Londonu 2012.