PROMIJENIO BIH 80 POSTO STVARI U KARIJERI – Goran Ivanišević / Snimio Zlatko HORVAT
Balkanac može trenirati druge, ali taj mentalni sklop, nenormalni, negativni, gdje je sve sunce, ali mi vidimo nekakav oblak koji će doći, može voditi samo Balkanac. Pomaže taj vic, humor koji mi imamo kao Balkanci, ali ta negativnost... Ja sam bio užas - kaže Goran
MONTE CARLO Goran Ivanišević se vratio u Monte Carlo, gdje je 16 godina imao prijavljeno boravište. Sada 46-godišnji Splićanin, osvajač Wimbledona 2001. godine s pozivnicom, živi u Zagrebu, ali kao trener kanadskog tenisača Miloša Raonića, rođenog u Crnoj Gori, opet je postao svjetski teniski putnik.
– Dosta sam vremena proveo u Monte Carlu, a prvi put sam došao 1989. godine. U 16 godina nekad sam bio tjedan dana, a nekad i šest mjeseci godišnje, kao za vrijeme Domovinskog rata. I svaki put bih došao, gdje je nekad bila rupa, niknula bi nova zgrada. Vratim li se samo 15 godina unatrag, nije bilo pola ovog što danas vidimo u Monacu. Ovo nije isti grad u odnosu na onaj kada sam ja tu bio.
Kneževina ne ubire porez. Koliko je porezno isplativije živjeti u kneževini u odnosu na Hrvatsku?
– Ljudi krivo percipiraju taj porez. Mi svi plaćamo porez! Odrape te na svakom turniru, u SAD-u ti uzmu pola, čak i više, sve ovisi u kojoj je saveznoj državi turnir. Imaš porez na oblake, porez na gluposti. Ma, vraga se ne plaća porez. Itekako. Samo, neke su stvari drugačije. Ne znam kolika je stopa poreza sada, ali prije je bila nula. To sada radi i Dubai, gdje moraš dvaput godišnje doći i otići, te Bahami. Možda možeš proći bolje kod ugovora i garancija, ali novac od nagradnog fonda, tu te odrape. U moje doba čak su su se Francuzi i Englezi sjetili da nisu dovoljno uzeli, pa je bilo retro-oporezivanja. Nema tu ono, neću platiti. Francuzi su svima zamrznuli račune, Britanci su slali poruke u stilu »ući češ u zemlju – nikad«. Sreća je da sam ja u to vrijeme igrao loše u Francuskoj. Zamislite kako je bilo Brugueri, njega su »ubili«, jer osvojio je dva Roland Garrosa…
Stvara se fama da ne plaćamo porez, ali itekako plaćamo. Drugi je par postola dvostruko oporezivanje, pitanje s kime Hrvatska ima ugovor. Jedna je stvar platiti porez tamo gdje si zaradio novac, druga plaćati nekoj drugoj državi… Ali da se porez plaća, plaća se. Jedna je brojka zarade od nagradnog fonda u karijeri, sasvim druga ona koja ostane, jer kada te odrape… Nestane par nula, istopi se. Ispada da igraš samo za porez.
Iskreno, po meni najbolje je ono što radi Švicarska sa svojim kantonima. Možeš se dogovoriti za porez. Hrvatska može izabrati dva grada koji bi nudili neke pogodnosti, tada nitko ne bi živio u inozemstvu. Sve je u lovi, ratovi se vode zbog love. Zašto ne zaraditi da je svima dobro? No, kada ponestane novca, onda država oporezuje i krivi pogled. Ili zato što si se triput zakašljao…
Miloš i Goran
Vaše igračke uspomene na Monte Carlo?
– Dobre su. Jednom sam, 1995. godine, glupo izgubio u polufinalu od Borisa Beckera u tri seta, što mi baš nije trebalo. Bilo je OK, nisam igrao pretjerano dobro, ali ni pretjerano loše. Lijepo vrijeme, lijep klub… Moglo je biti bolje, ali i gore.
Sada ste u Monte Carlu prvi put kao trener Miloša Raonića. Je li dogovorena dugoročnija suradnja?
– Ništa u ovom poslu nije dugoročno. Danas jesi, sutra nisi. Ali sada smo tu. Plan je zemlja, trava, poslije ćemo vidjeti. Iskreno, dobro smo nekako »kliknuli«. Kao tenisač i osoba najsličniji je meni od svih trojice koje sam do sada vodio. Zato je lakše njemu sve prenijeti.
Drugo, Balkanac je. Može on igrati 16 puta za Kanadu…
Imam teoriju da Balkanca može smo trenirati jedino Balkanac. Balkanac može trenirati druge, ali taj mentalni sklop, nenormalni, negativni, gdje je sve sunce, ali mi vidimo nekakav oblak koji će doći, može voditi samo Balkanac.
Pomaže taj vic, humor koji mi imamo kao Balkanci, ali ta negativnost…
Ja sam bio užas, danas bih promijenio 80 posto stvari u karijeri, ali ne mogu. Zato kažem Milošu da pogleda neki moj meč, on još može promijeniti te stvari. Najbliži je mojoj teniskoj filozofiji, kako treba igrati, tako da smo se našli i za sada sve funckcionira. Zadovoljan sam.
U Americi je bilo puno bolje nego što sam očekivao. U Indian Wellsu polufinale, u Miamiju četvrtfinale uz poraz od Del Potra, koji je bio u velikoj formi, uz dva loše odigrana gema. Miloš je tenisač koji može biti broj jedan po svom tenisu, već je bio broj tri nakon finala Wimbledona. Da može – može.
Je li vam nedostajao trenerski posao?
– Je i nije. Nekako sam osam, devet mjeseci bio doma i bilo je drugačije. No, drago mi je prenositi znanje, kada imaš igrača koji sluša i hoće nešto učiti i napredovati.
Koliko je Miloša usporila ozljeda lista zbog koje je ranije završio prošlu sezonu?
– Miloš je u posljednjih pet godina imao jako puno ozljeda, operacija, mučili su ga koljeno, kuk, zglob ruke… Sada je prvi put u karijeri spojio više od dva mjeseca bez ijedne žalbe na ozljedu. Znam da je malo težak i trebao bi skinuti još četiri kilograma, ali previše je to ozljeda. Njegov je problem što je jako posvećen. Previše je danas filozofiranja u tenisu. Servis je isti, forhend i bekend također, kao u moje vrijeme, jedino su loptice malo brže.
Zašto je Federer broj jedan? Jer ne filozofira! I da još deset godina igra, bit će broj jedan. Ima pet načina igre i ako ne ide jedan, ići će drugi, treći ili peti. Drugi s jednim tenisom izmišljaju i otkrivaju toplu vodu. Tenis je jednostavan, ali možeš ga iskomplicirati. Raonićeva igra mora biti jednostavna, agresivna, servis, forhend, volej, neće on sa sto kila trčati kao Nadal. Ali može igrati jako dobro na zemlji.
Na probi
Jeste li mu malo osvježili sjećanja na naš jezik?
– Priča on normalno, tu i tamo mu nedostaje koja riječ. Recimo da je devedeset posto razgovora na našem jeziku. Ako nešto ne razumije, prebacimo se na engleski jezik. Psovke? Naravno. Poznati smo po tome, mi u Dalmaciji još malo više od drugih. Sve zna.. Još kad bi uspio tu balkansku negativnost prebaciti malo na kanadsku, valjda su oni pozitivniji od nas, bilo bi malo bolje.
Ja sam zadovoljniji radom s njim nego s Berdychom, koji je odličan tenisač, ali na silu se ništa nije moglo postići. Ovo je dobra kombinacija. Važno je da po sličnosti igre mogu najviše pomoći.
Koliko vam je u tom angažmanu pomogao Ivan Ljubičić?
– Ljubo me gurao, i tu i kod Berdycha, i tu me je instalirao. On je čovjek sa tisuću i pet poslova, u svim je sferama… Nekako mi uvijek pronalazi igrače. On je moj guru! Mi smo super prijatelji još od igračkih dana, imam visoko mišljenje o njemu kao treneru i tenisaču. Drago mi je što me preporučio, jer bilo je tu trenera i na probi… Ali Šveđanin i Crnogorac teško mogu zajedno.
Bili ste mentor Borne Ćorića u mlađim danima. Jesu li vas iznenadili ovi rezultati?
– Nisu. Jednostavno, samo malo se približio osnovnoj liniji, njegova igra se poboljšala. Prije si ga gledao na televiziji i nestao bi s ekrana, ovaj drugi je igrao sam sa sobom. Borna je igrao fenomenalan tenis u Indian Wellsu. Šteta zbog Federera. Igrao je fascinantno, bio je to odličan meč. Popravio je servis, približio se osnovnoj liniji, agresivniji je i odmah su došli rezultati. Međutim, od njega to i očekujem. Rekao sam da je igrač za top 10, nikad nisam promijenio mišljenje.
Netko se prije posloži u glavi, netko kasnije, važno je da je našao pravu ekipu za sebe. Ljubičić, Piatti, to su pravi ljudi, znalci. Riccardo je prošao sve i svakoga, Kristian Schneider zasad putuje s njim po turnirima. Dobro će to funkcionirati, samo da Bornu zaobiđu ozljede.
Hrvatska reprezentacija je u polufinalu Davis Cupa, domaći dvoboj s Amerikancima je nova velika šansa?
– Mislim da smo favoriti, pitanje je gdje igrati i koju podlogu izabrati, to je veliki upitnik. Nikako nisam za zemlju u dvorani! To bih odmah prekrižio, ne znam zašto je forsiraju. Ne možeš raditi podlogu da bude lošija suparniku. Amerikanci nisu loši na zemlji, a zemlja u dvorani nikad ne može biti toliko spora. Isner i Sock su dobri, znaju igrati na zemlji, nisu mutavi.
Stavio bih spori beton ili zemlju vani, to je već druga priča. Ali gdje? Nemaš baš izbor. Stadion je glupost, čak i da ti dolaze Federer i Nadal. Jest da je Amerika pa to dobro zvuči, ali nisu to ljudi koji će privući ljude. Jack Sock, Steve Johnson, Ryan Harrison, iskreno, mislim da kod nas nije puno ljudi čulo za njih. Za Isnera možda znaju…
Zadar ili Split
Koji grad bi bio idealan domaćin?
– Zadar ili Split. Zadar se protiv Francuske iskazao u navijanju. U Splitu bih izabrao dvoranu na Gripama, samo ako bi dozvolili. Arena je prevelika, ubije se atmosfera. Osijek ima premalu dvoranu. Ideja o pulskoj Areni mi ne zvuči baš najbolje, iako kad gledate Španjolce, igrali su u koridi, pa je izgledalo fenomenalno. Ali oni imaju skroz drugu tenisku kulturu, važno im je doći gledati svoje, Nadala… Pitanje je koliko bi ljudi stalo u Arenu. Iako bi jedino tamo mogli igrati vani. Ne vidim druge opcije. Graditi teren i postavljati montažne tribine, to je preskupo i besmisleno.
Nogometni stadion također ne dolazi u obzir, preveliko je to. Treba ti dobra atmosfera, publika, to je polufinale, možda i zadnji put da ljudi imaju priliku vidjeti odličan i zanimljiv meč. Ali ponavljam, samo ne zemlja u dvorani… Ne znam zašto naši misle da je to najlošija podloga za Amerikance. Mislili su to i i Švicarci pa ih je Isner ubio, i Wawrinku i Federera. Išli su na to i Francuzi ovdje, pa su isto dobili po tamburi. Isner je igrao lani polufinale Rima, čovjek zna igrati na zemlji. Povijest nas uči da kad ideš raditi teren koji kao ne odgovara suparniku, zezneš samog sebe. Ali ja sam ipak tu samo promatrač, navijač…
Jesmo li mi zeznuli finale 2016. s Argentinom kad je podloga u pitanju?
– Jesmo. Podloga nije bila najbrža koja je mogla biti. Kad pogledamo forhende Argentinaca, koje su ih vrtili kao vjetrenjače, ne bi to baš tako da je bila malo brža podloga. Tako je valjda bilo suđeno, zapisano u zvijezdama. Argentinci su imali puno šansi osvojiti doma pa nisu, red je bio i na njih.
Stalno se priča o novom formatu Davis Cupa, kakav je vaš stav?
– Mislim da je to dobro. Već je vrijeme da se Davis Cup promijeni i da se nešto napravi. Tjedan, dva tjedna na jednom mjestu… Naravno da je i lova u igri. Ne znam kako je taj Pique upao u tenis, očito ima partnere, samo tko će to organizirati, ATP ili ITF? Još će biti glasanja, ali sigurno će se nešto mijenjati. Igrači žele gubiti čim manje vremena, neke zemlje poput Francuske nisu za to jer dosta zarađuju od Davis Cupa, ali došlo je vrijeme da se nešto promijeni.
Hoće li se izgubiti čar domaćeg navijanja?
– Čar ili ne čar. Što ti vrijedi čar ako imaš dvoranu koja zjapi poluprazna. Tu nema čari. Davis Cup je nešto gdje hoćeš punu dvoranu, navijanje, gdje dozvole malo glasniju atmosferu. A ako toga nema, sve se razvodnjava. Osim tih polufinala, finala, baš i nema više neke čari. Zbog toga mislim da su promjene OK, zašto ne?
Roger najveći
Je li Rafael Nadal opet favorit broj jedan za Roland Garros?
– I za Roland Garros i za cijelu zemljanu sezonu. Spreman je, gledao sam ga protiv Zvereva u Davis Cupu. Dobar je, željan je tenisa. Zna da je na zemlji apsolutni favorit, ali to mu opet ne daje za pravo reći da će sa sigurnošću osvajati.
Tko mu se može približiti?
– Alexandar Zverev, Dominic Thiem, Marin Čilić, ali osim njih nema ih puno. Ne znam u kakvom je Wawrinka stanju, čuo sam da nije bajno, pitanje je i kad će se vratiti. Ne vidim tko Nadala može razbiti na zemlji, ako je to ikako moguće, na onom »Chatrieru« Roland Garrosa, koji je ogroman. Moraš dobiti tri seta, zatvoriti oči i nadati se da će on igrati loše. A uvijek će ti vratiti nešto. U Madridu i Rimu Nadal može izgubiti, igra se na dva dobivena seta, ali opet ih nema puno. Ne znam što je s Đokovićem, volio bih da krene, da se nađe, da se posloži. Nole treba tenisu…
Kako gledate na taj Novakov pokušaj da se vrati nakon ozljede?
– Napravio je grešku s vraćanjem u Indian Wellsu, izgorio je od želje. Pauziraš šest mjeseci, pa ipak odeš na operaciju… Trebao je preskočiti cijelu američku turneju i pripremati se za zemlju. Od početka sam govorio da suradnja njega i Agassija neće dugo trajati. Pogodio sam, iako je Agassi meni jako drag. Ali taj balkanski sklop opet je učinio svoje. Ne znam što je bilo sa Štepanekom. Sad je tu Vajda, hoće li trajati, ne znam. Novak se sam sa sobom mora dogovoriti. On je šampion, bio je na vrhu, ako posloži sebi u glavi, može ga trenirati bilo tko, i pekar tu iz pekarnice. Nole sve zna, samo se mora posložiti da bude onaj stari Đoković, dotad će lutati.
Jeste li očekivali da će Roger Federer opet preskočiti cijelu zemljanu sezonu?
– Jesam, prošle godine je izdominirao nakon toga. Sad je napravio mali kiks u Miamiju. Od Del Potra se može izgubiti, Kokkinakis je bio taj mali kiks, ali opet će sve ponoviti. On je zato drugačiji od ostalih. Nikad ne bi napravio grešku poput Đokovića, nikad se ne bi vratio prije vremena, lani se vratio kad je bio sto posto spreman. Kad je znao u glavi da je to – to. Te stvari rade razliku, zato je Roger najveći. I zato će opet na travi i betonu biti favorit broj jedan. I opet će svi loviti njega. On zna kako njegovo tijelo funkcionira i kako ga čuvati.
