LJETO U ZADRU – Ana Došen Glasnović, mala Paul i obitelj Glasnović / foto ZL
Rio je po mnogočemu poseban grad i kad je odlazio, rekla sam mu da ne razmišljam o medalji, nego samo o tome da se vrati živ i zdrav. Zato ga jedva čekam zagrliti u četvrtak navečer, kada sleti u Zagreb – kaže Ana Došen Glasnović
Kada je Josip Glasnović preksinoć ispalio pobjednički metak u trapu na Olimpijskim igrama u Riju, veliki teret pao je i s leđa njegove supruge Ane, koja je na ljetovanju u obiteljskoj kući pored Područne osnovne škole u Diklu. Šesnaestomjesečna kći Paula za sada je pošteđena stresova oko očevih nastupa. No, nema sumnje da će, kada malo poraste, i ona strepjeti nad svakim ispaljenim metkom.
– Uh, trajalo je to cijeli dan. Još kad smo doznali da je finale u 20 sati, nismo znali što raditi, o čemu razmišljati, što reći Josipu kad nazove između pucanja – ističe Ana Došen Glasnović, koja se odmara u Zadru u kući u kojoj su još njena sestra Danijela sa suprugom Zdravkom Rubinićem te njihova djeca Fran (15) i Ema (10). Miroslav Augustinčić, Anin i Danijelin djed, kupio je zemljište u Diklu i počeo graditi kuću koja je prvotno trebala služiti za ljetni odmor. Svoj doprinos dali su Milan i Blanka, Anini i Danijelini roditelji, pa je to danas lijepa obiteljska kuća malo skrivena od vreve dikljanske glavne prometnice, a opet na korak do mora.
– Više od 30 godina dolazili smo na ljetovanje u Zadar, a nedavno smo se suprug i ja s djecom ovdje preselili. Zadovoljni smo , djeca idu u školu, ja imam svoj kozmetički salon, a suprug Zdenko također radi – kaže Danijela, koja je također teško proživljavala igru živaca u finalu olimpijskog trapa.
Josip Glasnović u četvrtak navečer vraća se u Zagreb. Vlasniku prve hrvatske olimpijske medalje iz Rija prvo će u zračnoj luci biti upriličen doček, a onda..
– A onda će biti velika fešta u mojoj Dubravi, bit će volova, nema što neće – govorio je olimpijski pobjednik nakon najvećeg uspjeha u karijeri. – Kladio sam se sa svima da ću uzeti medalju, a dolazim kući sa zlatom koje će možda vrijediti duplo u svakoj okladi. Bilo bi pošteno. Možda u Dubravi budu i dva neradna dana…
Zlato je posvećeno…
– Mojim curama. Kćeri Pauli, kojoj je godina i 4 mjeseca i supruzi Ani. Njima posvećujem ovu zlatnu medalju.
Braća Glasnović sama financiraju pripreme i nemaju čak niti trenera.
– Nemam trenera, pomaže mi brat, sve drugo radim sam. I ovdje je uz mene bio Giovannijev trener Gasperini, hvala mu – dodao je olimpijski pobjednik.
Kao bizarnost za kraj treba reći da je Josip bio trajno oslobođen služenja vojnog roka zbog slabijeg vida uzrokovanog činjenicom da je sa 17 godina ozlijedio oko. Igrom slučaja, riječ je o oku na koje cilja i kojim je naciljao zlato na streljani Deodoro.
Psihološka priprema
– Streljaštvo je sport u kojem je psihološka priprema od izuzetnog značaja. Zbog toga sam i završila tečajeve, zahvaljujući kojima s Josipom radim posebne pripreme za nastup. Riječ je o različitim tretmanima u kojima su točke opuštanja vrlo važne – objašnjava Ana, dok kći Paula, ne shvaćajući još da joj je otac postao olimpijski pobjednik, gađa neke svoje mete. Između ostalih i naš diktafon. A gađa li i Ana?
– Pokušala sam. Nemojte pitati kako je završilo.
I dok Ana otkriva tajne trapa, čovjek stječe dojam da je potpuno »unutra« u ovom, dobrom dijelu Hrvata još uvijek neobičnom sportu.
– Kada smo se Josip i ja upoznali prije pet godina, pojma nisam imala što je to streljaštvo, a da ne govorimo o trapu. Nakon što mi je rekao čime se bavi, pitala sam ga da mi ponovi nekoliko puta.
Danas je sve drugačije, Ana ima trap »u malom prstu«.
– Ako se streljaštvom želite baviti na vrhunskoj razini, cijela obitelj mora biti u tome. Josip je 200 dana na putu, živimo u Jastrebarskom, a treninzi su u Zagrebu. U međuvremenu ima brojna natjecanja i sve obiteljske poslove prilagođavamo tome. Puno razgovaramo i na taj način težimo tome da Josip bude u optimalnoj formi, kada to bude najpotrebnije. Zahtjevnije obiteljske teme ili neke poslove uvijek odgađamo dok ne prođu natjecanja – podvukla je Ana, koja nam je još svašta ispričala o trapu.
Veliko veselje, pljesak i dječji iskreni smijeh odzvanjali su Hrvatskom kućom u Rio de Janeiru nakon što je na prigodnoj svečanosti zlatni olimpijac Josip Glasnović uručio malim nogometašima kluba Vila Croacia komplet dresova, nekoliko lopti, ali i poklon lopte s potpisima svih hrvatskih nogometnih reprezentativaca zahvaljujući HOO-u i HNS-u. Naime, u Riju već 50-ak godina djeluje nogometni klub Vila Croacia, klub koji je 60-ih godina prošloga stoljeća osnovao hrvatski misionar kako bi dječake barem malo sačuvao od loših utjecaja života u faveli. I uspio je. Danas je to klub u kojem trenira više od 120 dječaka u prepoznatljivim dresovima s crveno-bijelim kvadratićima.
Podijeljene emocije
Doznali smo tako da Josip godišnje ispali oko 15 tisuća metaka, da ga svaki trening košta minimalno 400 kuna, a kada je u Zadru, trenira i na streljani Žmirići, da su mu glavni sponzori talijanska tvornica oružja Beretta te Clever, tvornica streljiva, a u finalu u Riju je pobijedio baš Talijana (!), da je nastupio na OI u Pekingu 2008., a u London 2012. je putovao kao trener bratu Antonu, također vrsnom trapašu, da su im iz Srbije nudili državljanstvo… Još nešto, Josip je s 33 godine »junior« u trapu. Riječ je o sportu u kojem možete biti konkurenti i u petom, pa i šestom desetljeću. Rio bi tako za Glasnoviće mogao biti početak olimpijske berbe…
Josipova supruga jedva čeka trenutak kada će prvi hrvatski osvajač medalje u Riju sletjeti u Zagreb.
– Kad je odlazio, rekla sam mu da ne razmišljam o medalji, nego samo o tome da se vrati živ i zdrav. Bio je na proljeće na pripremama u Riju i vidio je puno toga. Ne želim pretjerivati ni paničariti, ali Rio je po mnogočemu poseban grad i koliko sam god bila sretna što je izborio normu, toliko sam bila emocionalno prazna kada sam shvatila gdje zapravo putuje. Ni ovo zlato nije me umirilo po tom pitanju i zato ga jedva čekam zagrliti u 11. kolovoza, u četvrtak navečer, kada sleti u Zagreb – rekla je Ana.
