Sva ta medijska hajka dolazi iz određenih političkih krugova. Netko je izračunao da će mu Torcida i navijački puk u Splitu donijeti puno toga dobroga na predstojećim izborima. Nisam baš čuo da političari komentiraju presude ustavnoga suda. Zašto bih ja sve morao komentirati, ja koji sam neokaljan u toj priči – kaže Šuker
Iz ureda Davora Šukera na jedanaestom katu »Hilton Double Tree« hotela puca predivan pogled na Zagreb, nebo nad kojim je u sutonu ponedjeljka bilo išarano žarko crvenim bojama nagovještavajući još jedan prekrasan dan uoči Božića. Predsjednik Hrvatskoga nogometnoga saveza je, međutim, u zadnje vrijeme previše opterećen sivilom svoga okruženja da bi uživao u zimskim radostima. Teške boje učinile su svoje. I to je dio posla…
– Reći ću ovako: spokojan ispraćam 2014. godinu, ali žalim što nismo prošli Meksiko u Brazilu, žalim za dva boda sa San Sira, žalim zbog neodigranog derbija u Maksimiru, zbog hrvatskog nogometa… Srce mi je plakalo u Milanu. Razbijali smo Italiju, ali… Da mogu vratiti vrijeme, volio bih da se nije dogodilo to što se dogodilo na San Siru i u Maksimiru, promijenio bih nešto da mogu, ali ruke su mi vezane.
U kratkom razdoblju uspjeli ste postati jedna od najnepopularnijih osoba hrvatskoga sporta. Kako to tumačite? – Kroz prizmu političkih izbora. Mnogi su ušli na naš teren, a mi samo radimo svoj posao. Zamislite, javio se čak i otac premijera Zorana Milanovića. Nije mi baš poznato da roditelji od, recimo, Angele Merkel ili Davida Camerona pričaju po novinama, pogotovo ne na naslovnicama nacionalnih dnevnika.
Medijska hajka
Na stranu političari, narod vam uopće nije sklon? – Možda. Ja ipak mislim da sva ta medijska hajka dolazi iz određenih političkih krugova. Netko je izračunao da će mu Torcida i navijački puk u Splitu donijeti puno toga dobroga na predstojećim izborima. Ja ću podnijeti to da sam najnepopularnija ličnost, ali svi ti koji me danas blate morali bi se podsjetiti da je i puno prije mene na čelu HNS-a bilo problema. Postojali su i huligani koji su, prisjetimo se, još 2005. godine divljali na Malti, kasnije i u Andori, ali se tukli i na hrvatskim stadionima. Zašto nitko tada nije tako reagirao. Još nešto, Hrvatska je 2005. godine igrala na Poljudu prijateljsku utakmicu protiv Brazila i već tada je bio uveden sustav ticketinga i videonadzora, ulaznice su se prodavale po 500 ili 700 kuna i nitko se nije bunio. Ali dobro… Ako postoji netko tko će u nepune dvije godine riješiti sve probleme u hrvatskom nogometu, ja ću mu rado prepustiti svoje mjesto i dopustiti mu da u iduće dvije godine sredi stanje. Uostalom, odgovaram Skupštini HNS-a. Ako sam nešto krivo radio, neka mi sude na kraju četverogodišnjega mandata.
U kojoj ste mjeri opteretili famoznu kreditnu karticu HNS-a o kojoj je isto bilo polemika? – Ne smijem još o tome govoriti u javnosti, ali uskoro ću to javno obznaniti i račune potkrijepiti u lipu. Smijat ćete se koliko su to mali iznosi. Ako svi u našoj zemlji troše koliko sam ja potrošio na toj kartici, Hrvatska će biti Švicarska. A kad me već vučete za jezik, na tom čuvenom službenom putu u SAD-u trošio sam isključivo svoj novac, ni jednu lipu nije bio opterećen račun saveza. Tek toliko.
Reprezentacija? – Niko je ispunio očekivanja, pogotovo poslije Svjetskog prvenstva u Brazilu. Imamo rad, red i disciplinu, odličnu momčad koja može dugo trajati. Niko je uspješno obavio smjenu generacija, na pravom smo putu za EURO. Prezadovoljan sam njegovim radom. Prvi smo na ljestvici…
Ali ljudi još uvijek viču »HNS pederi, nogomet ste sjebali«? – To me uopće ne smeta. Puno više me smeta što bi mnogi ljudi u Hrvatskoj uvodili reket. E, to ne podnosim. Neki su mislili da će me izreketariti s nekoliko novinskih članaka. Neće ići. Volio bih kada bi svi u hrvatskoj mogli podnijeti linč poput mene. Znate, najviše me vrijeđaju laži o hrvatskoj nogometnoj obitelji. I neće me nitko uvući da polemiziram o sudačkoj organizaciji, o disciplincima HNS-a i ne znam o čemu sve ne. Nisam baš čuo da političari komentiraju presude Ustavnoga suda. Zašto bih ja sve morao komentirati, ja koji sam neokaljan u cijeloj toj priči. Moje je da s Izvršnim odborom postavljam te ljude i da ih smjenjujem ako ne rade dobro svoj posao. Moj nogometni put je ka izvršnom odboru UEFA-e i FIFA-e.
Jeste li u ovoj sveopćoj situaciji razmišljali o ostavci? – Ne! Imam najljepši posao na svijetu. Zadaća mi je braniti interese hrvatskoga nogometa.
Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista…
