RIJEKA Rukometaši Zameta su uzdignutih ruku dočekali kraj susjedskog derbija u kojem su visoko nadmašili Umag sa čak osam golova razlike, ali su na spavanje otišli s uzdahom nakon vijesti da je Poreč doma ostao praznih ruku protiv Spačve, izravnog konkurenta Riječana za Ligu za prvaka. Zamećani su nedavno gostovali u Poreču i podbacili protiv domaćina, koji je dao sve od sebe za pobjedu, nadali su se da će Istrani ponoviti reprizu tog svog izdanja, ali Vinkovčani su slavili. Izgledi Zameta za ulazak u Ligu za prvaka su sada samo teoretski, Spačva doma dočekuje pretposljednjeg Rudara, trebalo bi se dogoditi sportsko čudo da ne ostvari pun pogodak.

Zamet je relativno lako i sigurno dobio ogled s tradicionalnim rivalima, susjedski derbi u kojem je Umažanima dozvolio samo nekoliko izjednačenja na početku utakmice, sve vrijeme je čvrsto kontrolirao igru i uglavnom je uvjerljivo vodio. U prvom poluvremenu, kod odvajanja domaćini su zaigrali čvrstu obranu, Marin Sorić je dobro branio čime je bio popločen put do visokog vodstva. Nakon toga Umag je u par navrata pokušao doći do nekakvog preokreta, ali sve je ostalo na jalovim pokušajima.

– Ušli smo u utakmicu ozbiljno jer smo znali što nam ovaj susret nosi – kazao je mladi ljevoruki bek Zamećana Patrik Martinović, koji kao da se budi iz zimskog sna, dao je sedam golova Umažanima. On i suigrači su nakon porečkog poraza doživjeli debakl u Kupu, u Čakovcu ih je izbacila ekipa iz trećeg ranga natjecanja. – Tijekom tjedna smo imali jako gusti raspored, teško je bilo naći vremena za trening, ali sredili smo se jer s Umažanima nam je ovo ipak bila najvažnija utakmica tjedna. Trebalo je skupiti glave nakon Čakovca. Znali smo da smo ekipa velikog karaktera i velikih mogućnosti, to smo i pokazali. Ovo je dosta dobar rezultat s trećeplasiranim u ligi. To isto nešto znači.

Zamećani okončavaju prvenstvo protkano svojim usponima i padovima, još čekaju posljednje redovno kolo i razigravanje, najvjerojatnije u Ligi za ostanak.

– Ovo je prvenstveno naša zabavna sezona stoga jer smo ostali najviše mi, mladi, uz nekoliko starijih koji nas vode. Učimo od njih, a iz utakmice u utakmicu sve više rastemo. Stasamo, sazrijevamo, uvijek može bolje.