Hrvatska jedva čeka početak

Uoči Europskog prvenstva: Može li Lino Červar opet postati profesor Baltazar?

Igor Duvnjak



RIJEKA Imaš li kartu za za Europsko prvenstvo u rukometu?, najčešći je upit među fanovima diljem Hrvatske uoči skorašnjega početka Europskoga prvenstva rukometaša. Zanimanje je ogromno od Slavonije do Jadrana, od Istre do Dubrovnika, diljem domovine, ali i među Hrvatima u svijetu, svi jedva čekaju smotru najboljih rukometaša našega kontinenta i, naravno, čekaju novi uspjeh svojih miljenika i sportskih junaka. Ovi su pak svjesni velikih očekivanja od strane onih koji ih jako vole i cijene, moraju odgovoriti tim velikim izazovima i psihološkim pritiscima u vrlo jakoj konkurenciji među najboljim rukometašima svijeta, znajući da je već godinama hrvatska muška reprezentacija jedan od brandova hrvatskog sporta.


To zapravo traje već desetljećima, uostalom, ništa veliko se ne stvara preko noći. Sjeme je zasijao Zoran Gobac, alfa i omega hrvatskog rukometa, bilo je to još u danima nastanka neovisne hrvatske države, i od tada Gobac, brojni igrači i stručnjaci te sve masovnija skupina navijačica i navijača slave brojne uspjehe, što njegovog matičnog »Zagreba«, ali i reprezentacije, koji su se vinuli do najviših visova. Nema dvojbe da »čovjek ima nos«, znao je vući uvijek prave poteze, iako su oni nekoga i iznenađivali. Bilo je tako i kada je za Svjetsko prvenstvo u Portugalu na kormilo postavljen Lino Červar, na što su razni »dobro obaviješteni« samo vrtjeli glavama. Lino i Zoran su ih demantirali na najbolji način, dočekani su one nezaboravne zime 2003. godine kao nekada rimski vojskovođe u povratku poslije velikih trijumfa, naslov svjetskih prvaka je u Hrvatskoj izazvao rijetko viđenu euforiju.


Vojskovođa pobjednik


Epizoda je to u dugometražnom hrvatskom serijalu u kojoj je prvi nastavak emitiran još 1994. godine u režiji izbornika Zdravka Zovka, kada je Hrvatska na svom prvom velikom natjecanju osvojila broncu na Europskom prvenstvu. Samo godinu kasnije osvojila je srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu na Islandu. Posljednju stranicu tog nezaboravnog trokuta iscrtao je pokojni Velimir Kljaić, popularni »Kljun«, pod čijom kormilom su Riječani Valter Matošević i Alvaro Načinović te Labinjanin Valner Franković i ostali asovi postali olimpijski pobjednici 1996. godine u Atlanti. Dogodio se nakon toga zastoj u rezultatima, odvijale su se smjene generacija i tražio se novi pobjednički vojskovođa, bilo je to, međutim, klasično »zatišje pred buru«.




Lino Červar je poput profesora Baltazara našao čarobnu formulu, ušao je u anale sporta kao onaj koji je posljednjeplasiranu reprezentaciju na Europskom prvenstvu jednim potezom pretvorio u orkestar svjetskih prvaka među kojima su bili i riječki junaci Valter Matošević, Mirza Džomba i Renato Sulić. Krenula je hrvatska lavina. Samo godinu kasnije, Džomba i Matošević su bili u momčadi koja je te 2004. godine postala olimpijski pobjednik u Ateni dobivajući komplimente za igru, nazivana je rukometnim Brazilom. Lino je do 2010. godine i finala Europskoga prvenstva u Beču nastavio blistavu žetvu medalja i uspjeha, sada je nakon osam godina opet dobio u ruke svoju omiljenu igračku kojom je bio zadivio svijet.


Novi igrači


Riječ je sada o nekim novim igračima, a Červar opet mora ići od početka u stvaranju momčadi i kreiranju igre zadovoljavajuće za velike apetite domaće sportske javnosti, koja je toliki niz godina navikla da se njezini ljubimci penju na pobjedničko postolje. Nema dvojbe da će publika u Splitu i u Zagrebu biti važan, »osmi igrač«, pružajući svu moguću podršku Duvnjaku, Cindriću i suigračima koji jedva čekaju izlazak na teren svjesni da moraju biti maksimalno oprezni i koncentrirani kao da se kreću minskim poljem. Konkurencija je izuzetno jaka, natjecanje je teško, sve u potvrdu one da je »put do zvijezda posut trnjem«. Od utakmica u skupini sa Srbijom, Islandom i Švedskom, preko druge faze i toliko željenoga polufinala, pa sve do kraja turnira, pred vratarom Ivanom Stevanovićem i igračima ispred njega toliko je teških prepreka koje treba vješto svladavati. Već 12. siječnja počet će stizati odgovori koliko je ova generacija spremna nastaviti put pobjedničkim stazama koje su davno utrli njezini brojni proslavljeni prethodnici. Navijači su, naravno, veliki optimisti, igrači, koji su maksimalno motivirani, sada na terenu pred brojnim auditorijem najvećeg sportskog događaja u Hrvatskoj 2018. godine trebaju potvrditi koliko taj optimizam ima čvrste temelje.