RIJEKA Danska je prvak svijeta u rukometu, Norveška je druga – srebrna. Riječki rukomet je imao svojega predstavnika u finalu SP-a. Zamećanin Željko Tomac je dio stručnoga stožera norveške reprezentacije. Naš novinar Igor Duvnjak razgovarao je s Tomcem dan uoči finala…

Riječki rukomet je definitivno nepresušno vrelo velikih imena, od kojih ciklički redovito kao ponornica neki od njih izvoru kada je najvažnije, na najvećim svjetskim natjecanjima. Ovog puta je na redu Željko Tomac, jedan iz niza proslavljenih Zamećana. Desetljećima je već u Norveškoj, uči rukometu te loptačke Vikinge i to tako uspješno da je za njihovim kormilom izborio i drugi uzastopni finale Svjetskog prvenstva. U finalu je tako ipak jedan hrvatski trener – Željko Tomac.

Polufinalni susreti u Hamburgu rukometnom su svijetu ponudili dvije različite predstave. U onoj prvoj Danska je deklasirala još samo jedan dan aktualne svjetske prvake Francuze. Pale su tako u vodu lokalne ćakule o francuskoj igri »u prvoj, drugoj brzini« prilikom poraza sa Hrvatskom jer su Danci održali rukometni sat velikim suparnicima, vodeći u nastavku i sa deset golova razlike, da bi nezaustavljivi Hansen i društvo nakon »tam-tama« golova slavili sa 38:30. Norvežani su zalupili vrata finala domaćinima Nijemcima, sjajni Sagosen i Myrholim nisu bili žrtveno janje kao Hrvatska, slavili su 31:25. Tomac razumljivo trlja ruke od zadovoljstva zbog svog drugog plasmana u finale Svjetskog prvenstva dok s druge strane nestrpljivo čeka finalni obračun.

Taske

– Imamo mi Riječani finalista velikih natjecanja koliko hoćeš – kaže Tomac, za brojne prijateljice i prijatelje samo Taske, komentirajući dugu kolonu onih koji su u Rijeci naučili rukometnu abecedu i osvajali odličja na europskim, svjetskim prvenstvima i na Olimpijskim igrama. Prožimaju ga lijepi osjećaji kormilara, koji je s posadom dojedrio u finale Svjetskog prvenstva dva puta zaredom. – Normalno da je predivan osjećaj plasirati se u finale. Eto, događa se da drugi puta igramo finale protiv domaćina. U Francuskoj s Francuzima, sada igramo u Danskoj sa Dancima. Dečki su odlično odigrali, a sada je otprilike sličan scenarij kao na prvenstvu u Francuskoj. Tada smo izgubili od Francuza. Sada se nadam da ćemo napraviti jedan korak naprijed, da ćemo ovog puta pobijediti domaćina. Mislim da su dečki sazreli, da su sada bolji igrači nego što su bili prije dvije godine.

Njegova norveška momčad je nadigrala Nijemce koji su se silno trudili, ali nisu uspjeli zaustaviti napadačke adute suparnika, koji su održavali vodstvo sve do konačnog trijumfa.

– Na utakmici je atmosfera bila odlična. Normalno, postojao je pritisak, jasno, igra se sa domaćinom. Međutim, ovom prilikom suci su zaista vrlo dobro vodili tešku utakmicu. Pružili su nam priliku a mi smo to iskoristili. Nismo promašivali, a kada je bilo najvažnije, u drugom poluvremenu, dobro smo igrali obranu. Vratar je »skinuo« neke lopte kada je trebalo i tako se otprilike sve poklopilo. Ukupno gledajući, mislim da je to bila dobra predstava, pravi rukomet.

U drugom polufinalu Danska je »brisala parket« s Francuzima potvrđujući brojna mišljenja onih koji smatraju da ova generacija »trikolora« nije na razini kvalitete generacije u kojoj je igrao sadašnji izbornik Dinnart i društvo ispred teško savladivog Omeyera.

– Rezultat me je iznenadio, očekivao sam da će to biti tjesnije. Danci su već u prvom poluvremenu poveli četiri, pet razlike, na kraju su uvjerljivo pobijedili. Oni su igrali u našoj skupini, mogu reći da su odlični. Hansen recimo igra odlično, oba vratara im odlično brane, kada jednom ne ide, uđe ovaj drugi pa brani odlično. Sada će još igrati i pred domaćom publčikom pa ih sve to skupa nosi, ali vidjet ćemo. Imamo iskustvo jednog finala.

Promjena obrane

U skandinavskom finalu oba suparnika imaju svoje taktičke kalkulacije. Dobro se znaju, dodatno upoznavanje je bila i utakmica u skupini koju su 17. siječnja Danci dobili 30:26. Tomac svakako razmišlja o tome kako nametnuti staru loptačku taktičku mudrost prema kojoj valja inzistirati na slabim stranama suparnika, a sakriti slabosti svoje ekipe.

– Mi ćemo probati odigrati svoje. U utakmici u skupini nam nije igrao jedan važan obrambeni igrač, Peter Overbi. S Nijemcima je igrao malo u obrani, oko petnaestak minuta. Probat ćemo ga uvesti u igri nastojeći, koliko budemo mogli, zaustaviti Laugea i Hansena. Za to se i pripremamo na treningu, malo prolazimo taktički kroz to. Uglavnom, planiramo igrati malo drugačije nego što smo igrali u skupini, barem kada je riječ o obrani tako da će biti zanimljivo, jako zanimljivo.

U norveškom taboru misli lete k usponu na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja, Riječanin i njegovi igrači se danas žele pozlatiti.

– Normalno da sanjamo uspjeh. Ajde, neka nakon žena i muški u Norveškoj počnu osvajati zlatne medalje, međutim, vidjet ćemo što će biti – poručio je Željko Tomac dan uoči finala.