Tin Lučin

Najljepše je pobjeđivati, to želi svatko od nas, ali ne može se uvijek tako

Igor Duvnjak

Tin Lučin/Foto Arhiva NL

Tin Lučin/Foto Arhiva NL



RIJEKA Rukometaši Zameta su prema najavama s Goricom na Trsatu odigrali uzbudljivu utakmicu u kojoj se na kraju radovala riječka rukometna mladost. Zamećani su vodili najvećim dijelom utakmice, bilo je i padova koncentracije, svojstvenih mladim igračima, ali su raspoloženi Veron Načinović na crti te niz istaknutih suigrača oko njega znali na kraju izboriti dovoljno prednosti za let u pobjedu.


– Bilo je to »drž’ ne daj« utakmica od prve do posljednje minute, izjednačena iako smo mi čitavo vrijeme imali inicijativu i prednost – prokomentirao je Tin Lučin, uz Načinovića i Filipa Glavaša član riječkog trija golgetera sa sedam pogodaka. Načinović je dao jedan manje, a Glavaš pogodak više. – Nismo se, međutim, uspjeli odvojiti na osjetniju razliku te smo ušli u napetu završnicu. Za razliku od nekih drugih utakmica, uspjeli smo zadržati koncentraciju i pobijediti. Sigurno da smo i mi prodonijeli napetoj utakmici, imali smo nekih glupih grešaka, znala je pasti koncentracija, ali to je normalno, no sve je dobro završilo, izborili smo zasluženu pobjedu i idemo dalje.


Zamećani još uzdišu za Ligom za prvaka koja im je bila tako blizu, a ostala je daleko. No, tješe se pobjedama u Ligi za ostanak, u prva tri kola su ostvarili sva tri puna pogotka.




– Najljepše je pobjeđivati, to želi svatko od nas ali ne može se uvijek tako. Šteta što ovako nismo odigrali neke završnice u Premijer ligi, možda bismo bili u Ligi za prvaka. Sada smo u završnicama počeli igrati bolje, koncentriranije, kao da je ekipa skupila malo iskustva koje nam je nedostajalo.


Zamećani su trima uzastopnim pobjedama na čelu Lige za ostanak poravnati sa Sesvetama, odmiču tri boda Rudan Labinu koji dolazi u Rijeku u idućem kolu.


– Bilo bi lijepo složiti poker uzastopnih pobjeda. Taj uspjeh bi nam praktički osigurao ostanak. To svi želimo. Onda bismo mogli igrati mirno, opušteno i uživati u rukometu. Ne bismo morali razmišljati hoćemo li ispasti ili nećemo. Nadam se toj pobjedi.


Tin Lučin je dugo igrao »stiščući zube«, pomagao je momčadi nastupajući s ozlijeđenim preponama, sada se konačno izliječio.


– Hvala Bogu, sada mi je dobro. Ratovao sam s tim problemom jedno četiri, pet kola i hvala Bogu ovo je prva utakmica da uopće nisam osjetio nikakvu bol. Nadam se da će tako biti i dalje, da ću moći davati sto posto svojih mogućnosti te pomagati ekipi da uzmemo što više bodova.