RIJEKA – Sa 13 medalja, od čega tri zlatne, rukomet je najtrofejniji hrvatski momčadski sport. Ne treba stoga čuditi da je nesvakidašnji poraz u utakmici za treće mjesto od Slovenije pokidao živce navijačima. Rukomet je tema dana i u tjednu nakon SP-a u Francuskoj.

Mirza Džomba, legendarni trofejni riječki golgeter, najbolji u povijesti hrvatske reprezentacije, jedan je od onih koji su još u šoku.

– Iskreno, nemam jasan stav iza kojeg bih stao sto posto. Gledao sam utakmice i reprize, sudjelovao u emisijama, ali neke stvari su jednostavno neobjašnjive – kaže Mirza Džomba, koji je u društvu nekadašnjeg suigrača Gorana Šprema komentirao SP u studiju RTL-a.

– Za Norvešku recimo da je u redu. Možemo govoriti o sreći, riječ je o posljednjem šutu. Kod tog sedmerca golman je u prednosti jer ako obrani, heroj je, ako ne, nikom ništa pošto je, kao, normalno da se zabije penal. Zlatku Horvatu se nema što zamjeriti jer sedmerac se nekad i promaši – kaže Džomba.

Gdje je psiholog?

Ali utakmica sa Slovenijom, konkretnije neobjašnjiv pad Domagoja Duvnjaka i suigrača, još dugo će biti tema razgovora, pitanja bez pravih odgovora. Kola su strelovito sve brže jurila u provaliju, nije bilo zaustavljanja.

– Ono sa Slovenijom je ravno katastrofi. Ako se ono s Norveškom dogodi jednom u deset godina, ono sa Slovenijom se dogodi jednom u sto godina. Pali smo na svim razinama. Tu prvenstveno mislim na igrače kao prve odgovorne, koji su tu izravno sudjelovali. Doslovno su stali 20 minuta prije kraja, mislili su da je gotovo, da je utakmica odrađena i da će to »netko završiti za mene«. To je tako izgledalo izvana – kaže Džomba, koji nije zaboravio na struku, izbornika Željka Babića i društvo oko njega.

– Tu je naravno i stručni stožer, koji nije poremetio taj negativni ritam. Kada su kola krenula nizbrdo, trebalo je nešto isprovocirati, bilo što, samo da se maknemo iz letargije. Treća stvar su ljudi oko stručnog stožera. Govorili smo da imamo nekakvog psihologa, da imamo novog kondicijskog trenera, a stalno se provlači »nemamo snage«, »pali smo mentalno«. I drugi su umorni i igraju u najjačim ligama. Ne može umor biti izlika za poraz od Slovenije. Po meni, postoje tri razine odgovornosti: igrači, izbornik Babić i stručni stožer. Nastupila je kolektivna blokada na sve tri razine i nitko nije reagirao. Da čujemo objašnjenja svih tih ljudi koji su sudjelovali u projektu, a ne samo da se uzimaju zasluge kada se pobjeđuje. Da vidimo odgovornost sada kada je potonuo brod, ajmo je podijeliti. Izbornik jest glavni i ključni, ali nije on tu jedini krivac. Ne može se reći da je on sve zeznuo, da je on jedini i isključivi krivac. Tu je dosta segmenata o kojima treba razmisliti. U najmanju ruku, mora se sjesti za stol i razgovarati otvorenih karata kako bi se vidjelo tko je gdje pogriješio, jer sljedeće godine je Europsko prvenstvo u Hrvatskoj i ovakve greške se ne smiju ponavljati – jasan je Džomba, koji ne voli iz poraza izvlačiti pouke, ali je svjestan da je i to bolje nego ne naučiti ništa.

Nova era

– Na kraju se može izvući pouka i ovo bi mogao biti početak jedne nove ere, kao što je nama bio Portugal 2003. Sve još možemo okrenuti prema pozitivi, ali jedino ako svi sjednu i ako se iskreno, pošteno porazgovara, te da svatko na sebe preuzme dio odgovornosti, koju objektivno ima. Onda će stvari krenuti na bolje – kaže Džomba.

Optimist je kada gleda na budućnost reprezentacije, vidi je i dalje visoko. Pritom postavlja najviše ciljeve ne potcjenjujući ni četvrto mjesto iz Francuske.

– Naravno da reprezentacija može postići uspjeh na Europskom prvenstvu, uz par igrača koji su sada nedostajali. Da se razumijemo, mi smo i sada napravili nekakav uspjeh. Kada se maknu sve emocije i negativnosti, gorak okus, svi ćemo se složiti da je ovo bio uspjeh. Ali, kada smo bili već tu negdje, zašto to nismo iskoristili. To mene boli. Malo nam treba da dođemo do vrhunca. Od sada do Europskog prvenstva u Hrvatskoj mislim da se ne treba spominjati ništa drugo osim »zlata«. Ne medalja, ne polufinale, nego zlatna medalja.