Zlatna ljevica

MIRZA DŽOMBA: Da nismo izgubili od Brazila za mene bi ovaj turnir bio blizu savršenoga

Mirijan Rimanić

Mirza Džomba

Mirza Džomba

Dva uzastopna poraza u posljednje dvije utakmice će sigurno djelovati na momčad. Past će intenzitet, nismo u igri za medalje i tada se odmah pada, ali moramo odigrati do kraja. Na koncu konca, igramo protiv svjetskih prvaka, protiv Francuza, naših starih znanaca. To su uvijek posebne utakmice i treba pružiti igru onakvu kao što smo igrali sada sa Njemačkom. Tako treba završiti turnir.



Kao što smo konstatirali da protiv Brazila nismo zaslužili uspjeh, tako smo protiv Njemačke požrtvovnošću, voljom, htijenjem i svim prikazanim zaslužili, ako ne dva, onda barem bod. Bili smo stalno tu negdje, ali nismo uspjeli. Malo nesretno, malo nespretno i na kraju se utakmica odvila kako se odvila.


Međutim, utakmicu stvarno gledam sa pozitivne strane, iako smo izgubili mogućnost za polufinale, ali odigrali smo pravu utakmicu. Mislim da teško tko može nešto loše reći za ono osnovno što smo trebali prikazati. Pritom mislim na volju, htijenje, dobru obranu. Što se same utakmice tiče, i mi i oni smo igrali dosta loše u napadu. To je dosta razumljivo s obzirom na važnost utakmice. Obrane su bile dobre, odlične, kako naša, tako i ona njemačka.


Mi smo tako ubili njihovu lucidnost na krilima, riješili smo i vratara, ali su nam bekovi zadavali problema. Imali su tr, četiri raspoložena vanjska igrača i oni su nam davali neke golove koji su rijetkost. Mislim tu na pogotke »u devedeset«, one s poda ili na pasivni napad, ili gol kada se lopta odbila od Muse. Sve u svemu, bila je to odlična utakmica, međutim činjenica je da ispadamo, da nismo u igri za medalje, ali opet mi je nakon utakmice puno lakše i pozitivnije nego dan ranije poslije Brazila.




Što se pozitivnih stvari tiče, opet spominjemo vratara Marina Šegu. On je naš ključni čovjek, koji nas je cijelo vrijeme držao u igri, vraćao nas je u priključak i kada smo gubili sa tri gola razlike. Nije dao da nam se suparnici odlijepe. Opet je imao 35-40 posto obrana, sve to u jako teškoj utakmici za vratare. To su sve napadi od minute, minute i pol, kada se odjednom na sredini otvori situacija za »zicer«. Teško je vrataru cijelo vrijeme funkcionirati pod takvim stresom, ali on je, kada podvučemo crtu, poslije ovih sedam odigranih utakmica, definitivno naše najstandardnije prezime.


Promovirali smo i neka nova imena. Na pravoj, vrhunskoj utakmici se i prepoznaju pravi igrači i rade te vrhunske poteze. Tako se postaje vrhunski igrač, to su te utakmice. Malo igrača i dobije priliku igrati takve susrete, koje su kao na »život i smrt«. Mogu reći da su me u posljednjih deset minuta, baš kada se lomila utakmica, dvojica igrača s malo reprezentativnih nastupa oduševila. Pritom mislim na Vrankovića i Šipića. Vranković ne toliko sa onim golom, nego asistencijom Šipiću, koja je bila jako bitna. Šipić me oduševio svojim golovima. Mogu potvrditi ono što je rekao njegov trener »Cveba« Horvat, to da je, ako se bude pravilno razvijao i bio zdrav, budući najbolji pivot na svijetu.


Sjetim se Kölna iz one 2007. godine kada smo na tadašnjem Svjetskom prvenstvu igrali sjajno, imali omjer pobjeda 9:1, a bili smo peti zbog onog nesretnog poraza u četvrtfinalu protiv Francuske. Sada smo opet tu progutali gorku pilulu. Iskreno, meni je još uvijek ostao onaj žal zbog utakmice sa Brazilom, sve da taj kompletni dojam bude puno bolji. I da smo izgubili od Njemačke dva razlike, a da nismo izgubili od Brazila, za mene bi taj turnir bio blizu savršenoga.


Život, međutim, teče dalje, već sutra igramo protiv Francuske. Hvala Bogu, igrači sada imaju dan odmora, kako bi se presložili. Dva uzastopna poraza u posljednje dvije utakmice će sigurno djelovati na momčad. Past će intenzitet, nismo u igri za medalje i tada se odmah pada, ali moramo odigrati do kraja. Na koncu konca, igramo protiv svjetskih prvaka, protiv Francuza, naših starih znanaca. To su uvijek posebne utakmice i treba pružiti igru onakvu kao što smo igrali sada sa Njemačkom. Tako treba završiti turnir.