Vertikala

MARKO CVIJANOVIĆ Dobar, loš, zao

Marko Cvijanović

Lino Červar/Foto REUTERS

Lino Červar/Foto REUTERS

Lino Červar ostvario je s »kaubojima« veličanstvene uspjehe, poput Doca Hollidayja došao je tiho u hrvatski rukomet i zauvijek ušao u legendu, ali se u smiraj svoje velike reprezentativne karijere počeo ponašati kao nadmeni šerif, opasno se poigravajući sa sudbinama neistomišljenika, prolazeći pritom svojevrsnu metamorfozu ljudskih osobina, istovjetnih onima glavnih likova u western klasiku »Dobar, loš, zao«.



Tišinu poslijepodnevne »sieste« odjednom prekine snažan udarac ulaznih vrata o zid, a u saloon ušeta vremešni revolveraš i prijekornim glasom upita: »Tko je ovdje Dražen Krušelj?«. Konobar se od straha šćućuri ispod šanka, a ono malo gostiju odjuri glavom bez obzira. Prozvani podigne pogled i poluglasom izusti: »To sam ja, a vi ste?«. Revolveraš ga odrješito prekine: »Ja sam tu da postavljam pitanja, a ne ti«, a onda, kao u onoj čuvenoj Rundekovoj posveti »usamljenom jahaču Šejnu«, odlučno nastavi: »Izađi i bori se, u ovom gradu nema mjesta za jednog od nas! Ako izađeš, uzet ću ti život, ako ostaneš, uzimam čast!«. Krušelj polako ustaje iz stolice, pazeći da ne napravi krivi pokret, okrene se i pred sobom ugleda poznato lice. Istoga trenutka obuzme ga smrtni strah pa se uvuče u svoje crne misli: »To je on, Lino, viđao sam ga već, kaže za sebe da u njemu još uvijek ima žara i petlje, puno više nego u nekim njegovim mlađahnim suvremenicima… O Bože, nema mi spasa…« Onda obojica izađu na ulicu, stanu jedan nasuprot drugome i… Prasak. Buuum!


Tako bi to nekad izgledalo na Divljem Zapadu kada bi Lino Červar, vođa hrvatskih »kauboja«, uzeo pravdu u svoje ruke i obračunao se s novinarom Jutarnjeg lista koji se u svojoj kolumni usudio kritizirati njegov lik i djelo poslije neočekivanoga i neobjašnjivoga poraza od Brazila što je Hrvatskoj uskratio plasman u polufinale i borbu za jednu od medalja na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj i Danskoj. Umjesto da isuče revolver, Lino Červar stao je pred mikrofon i u eter hrvatske javnosti kao iz Colta ispalio cijeli bubanj metaka prema kolegi Krušelju, samo zato što se isti usudio ponuditi drukčiji pogled na jednu utakmicu i što je svojim pomalo ciničnim, ali satiričnim rečenicama povrijedio ego jednog od najtrofejnijih rukometnih trenera na svijetu. Červar je pritom otišao prilično daleko. Toliko da je u jednom trenutku »slavodobitno poentirao«: »Zvao me jedan čovjek iz Zagreba koji ga je istamburao, rekao mi je da je jako loš čovjek…«, a onda prozvao predsjednicu Uprave medijske kuće za koju Krušelj radi, sugerirajući joj, valjda, da svom novinaru po hitnom postupku uruči otkaz. Drugi dan se pokušao ispričati, ali samo pokušao. U prvom sljedećem medijskom istupu Červarov jezik jednostavno je opet bio prebrz… Kako i dolikuje »revolverašima«.


Za neupućene, Dražena Krušelja je svojedobno, pred kućnim pragom, izudarao nepoznati i nikad otkriveni počinitelj, vjerojatno zato što su se njegovi stavovi o materiji koju je u svojim tekstovima obrađivao, a tada je pisao o Dinamu, mimoilazili s onima podobnika bliskih Maksimirskoj 128. Vjerovalo se da su takva vremena prošlost. Očito nisu.




– Ako nepravda postaje zakon, obveza je svakog građanina da uzme stvar u svoje ruke – poručio je izbornik hrvatskih rukometaša i, svjesno ili nesvjesno, iz Kölna otvoreno pozvao na linč, »uzeo stvar u svoje ruke« i prstom upro u Krušelja kao u državna neprijatelja broj 1 i mrzitelja svega hrvatskoga, podsjetivši ga, usput, da je nekad zbog svojih tekstova dobivao batine.


Na stranu Červarova huškačka retorika, zbog njegovih saznanja o napadaču na Krušelja netko bi morao reagirati. Kad se već toliko kune u svoju čestitost, hrvatski izbornik sigurno neće imati ništa protiv obavijesnog razgovora o jednom davno zaboravljenom i nikad rasvijetljenom slučaju.


Lino Červar ostvario je s »kaubojima« veličanstvene uspjehe, poput Doca Hollidayja došao je tiho u hrvatski rukomet i zauvijek ušao u legendu, ali se u smiraj svoje velike reprezentativne karijere počeo ponašati kao nadmeni šerif, opasno se poigravajući sa sudbinama neistomišljenika, prolazeći pritom svojevrsnu metamorfozu ljudskih osobina, istovjetnih onima glavnih likova u western klasiku »Dobar, loš, zao«. Ako se već Červar više ne zna nositi s benignim kritikama, najbolje je da, poput Šejna s početka priče, odjaše iz hrvatskoga rukometa i sporta. Nije zlato sve što sja…