Kombinacije

Lino Červar o mogućnosti povratka: ‘Bespredmetno i glupo bi bilo da se negdje guram’

Igor Duvnjak

arhiva NL

arhiva NL

Logično je da se moje ime spominje u nekim kombinacijama, ali do sada nisam imao službene kontakte s HRS-om. To je cijela priča, a što će biti u budućnosti, to će se tek vidjeti – tvrdi Červar



Verzija da se proslavljeni trener Lino Červar vraća za kormilo hrvatske rukometne reprezentacije s kojom se naosvajao medalja ostaje i dalje na razini nagađanja. Tako je još od nedavnog priopćenja Upravnog odbora HRS-a koji je smijenio Željka Babića i poručio da će ime novog izbornika biti poznato za mjesec dana. Trofejni umaški stručnjak, trener skopskog »Metalurga« i makedonski izbornik, koji je u Makedoniji već sedam godina, uporno je šutio da bi o svemu progovorio na »pressici« u Skoplju, a jučer nakon višednevnih pokušaja odgovorio i na poziv da o toj očito vrućoj temi kaže nešto više za hrvatske medije. Poručio je da o povratku u Hrvatsku nitko iz HRS-a s njim nije službeno razgovarao. Ne voli pričati na način »što će biti ako bude«, ali se iz svega može zaključiti kako »krv nije voda« i da bi se Lino mogao vratiti na kormilo hrvatske reprezentacije. Jasno, ako to bude izbor čelnika Saveza i ako se dvije strane dogovore.


– Već sam rekao da je meni sve jasno, da znam otkuda dolazim i da mi je naravno Hrvatska prva domovina, a da mi je druga domovina Makedonija – kaže Lino Červar, rođen u Delićima kraj Vrsara 22. rujna 1950., kolekcionar odličja s hrvatskom reprezentacijom u trofejnoj eri od 2003. do 2010. godine. U tih sedam »debelih godina« hrvatskog rukometa osvojeno je šest medalja, zlato sa svjetskog prvenstva i s Olimpijskih igara te još po dva srebra sa svjetskih i dva s europskih prvenstava. – Normalno, ipak je smiješno da se čovjek s mojim CV-om negdje gura ili da čini nešto slično tome. Mislim da bi to bilo bespredmetno i glupo.


Kalkulacije


U svemu nije zaboravio svoje sadašnje poslodavce iz makedonskog Saveza i iz »Metalurga«.




– Prije nego što eventualno razgovaram s predstavnicima HRS-a prije toga kao znak pristojnosti to moram dati na znanje i klubu i Makedonskom rukometnom savezu. Ipak sam tu već sedam godina. Drugačije ponašanje bilo bi glupo. Ponavljam samo, nisam do sada u vezi toga imao službene kontakte s HRS-om. Uostalom iz Saveza su u posljednjim javnim istupima rekli da ne barataju s konkretnim imenima. Oni će sada vjerojatno na tome raditi, rješavati ta pitanja. Znate kako je, logično je da se moje ime spominje u nekim kombinacijama, ali do sada nisam imao službene kontakte. To je cijela priča, a što će biti u budućnosti, to će se tek vidjeti. Ništa konkretnije ne mogu reći.


Pritom otklanja kalkulacije o njegovom izglednom povratku u Hrvatsku, priče u stilu »što će biti ako bude«, zaključke da se je voljan vratiti budu li razgovori obavljeni na zadovoljavajući način.


– Na hipotetske izjave ne mogu odgovarati.


Velesila


Tadašnja hrvatska reprezentacija bila je remek djelo Linove trenerske karijere, naravno da nije indiferentan na bilo kakvo njezino spominanje.


– Meni nikako nije svejedno jer ipak sam bio dio tog projekta. I danas u reprezentaciji igra sedam, osam igrača koji su igrali kod mene. Na koncu rukomet u Hrvatskoj i ta generacija igrača te sve ono drugo oko mene je stvorilo moje ime i prezime. Tako sam se vinuo iz provincije u metropolu i vodio državnu reprezentaciju. Postigli smo nešto s čime se ne znam tko još može pohvaliti, to da smo u godinu i šest mjeseci od posljednje reprezentacije u Europi postali svjetski prvaci i olimpijski pobjednici. Bilo bi jako glupo da sam nezainteresiran za sve što se događa u hrvatskom rukometu te da sam nezainteresiran za budućnost hrvatskog rukometa. Ljudi u Hrvatskoj, oni koji se bave sportom pa i građani to znaju i pamte neke stvari.


Iza Hrvatske je nesretni rasplet na Svjetskom prvenstvu, pred njom je Europsko prvenstvo na domaćem terenu za nepunih godinu dana.


– Moje mišljenje je i ne odstupam od toga da je Hrvatska rukometna velesila. Rukomet je od one 2003. godine do današnjih dana pri srcu svakome koji voli sport u Hrvatskoj. Nitko nije ravnodušan prema nama. Sjećam se prošlog domaćeg velikog natjecanja, Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj 2009. godine. Bili smo drugi, to je sigurno veliki rezultat, ali su tada neke druge okolnosti išle protiv nas.


Červar kao i nedavno Mirza Džomba, pred Hrvatsku postavlja visoke ciljeve na toj smotri europskog rukometa.


– Sada očekujem da Hrvatska 2018. godine ide u borbu za najviše mjesto na postolju. Mislim da imamo potencijala, imamo mogućnosti za zlato. Uz pomoć odlične atmosfere, koja će biti na našoj strani, realno je tako govoriti. Hrvatska ima pravo da se bori za najviše mjesto.