Riječki čuvar mreže

Ivan Stevanović: ‘Skupina izgleda teška, ali imamo svoje šanse u Riju’

Igor Duvnjak

Foto D. Škomrlj

Foto D. Škomrlj

Svi se spremamo radi medalje. Ali, postoji jedno pet, šest reprezentacija, koje su slične kvalitete. Sve ovisi o danu i o stanju u kojem će te reprezentacije doći do ključnih utakmica. Ako je u redu sa zdravljem i ako smo, manje, više kompletni, onda mi možemo igrati sa svima – kaže Stevanović



Hrvatska rukometna reprezentacija je ispod Učke hvatala zalet za Olimpijske igre, rad na Kvarneru je među inima obradovao Riječanina Ivana Stevanovića, vratara prvaka »PPD Zagreba«, koji je ove godine sjajnim reprezentativnim i klupskim, nastupima došao u prvi plan. Kad već nije vježbao na svom Trsatu, barem je bio u Opatiji.


– Pripreme reprezentacije uglavnom nisu negdje blizu, obično su u Istri – kaže o tome Ivan Stevanović. – Ove godine su to promijenili. Bili smo u Dalmaciji, dva puta po desetak dana. Sigurno da je bilo lijepo završni dio odraditi u Opatiji. Može se čovjek i vidjeti s kojim prijateljem. On je među inima, istaknutim sportašima, koji su po prirodi posla »svjetski putnici», ljudi koji su stalno u klupku utakmica, isprepletene su tu brojna putovanja, treninzi.

– Sezona je zapravo jako naporna. Igramo SEHA ligu i Ligu prvaka, to dugo traje, zapravo smo osam, devet mjeseci stalno na putu, svaka tri, četiri dana se negdje ide. Jako malo smo doma te mi je stoga jako lijepo bilo biti ovdje.


Popularni iskusni vratar je obiteljski čovjek, vezan je uz svoje najbliže, ako ništa drugo, između sportskih obaveza barem se čuje s obitelji ako se već i ne viđaju toliko.




– Takav je sportski život. Ovo je jedna od lošijih strana posla, ta što nismo doma. Ali, opet, stigne se nekako na sve, ima tu i lijepih stvari.


Rado viđeni


Ljepše stvari su svakako u činjenicama da ljudi osjećaju prema našim najboljim rukometašima već dugo gaje velike simpatije, gdje god dođu rado viđeni, svi ih znaju, ima itekako »tapšanja po ramenima«, zajedničkog fotografiranja.


– To je jako lijepo. Naša reprezentacija ima poseban, bliži odnos sa ljudima. Svugdje smo bili jako lijepo dočekani i primljeni. To je stvarno super.Reprezentacija je stigla u Rio, cilj je velik, uspjeh na Olimpijskim igrama.


Riječkim ljubiteljima rukometa je drago da se nastavlja riječka tradicija s imenima u reprezentaciji, riječki ton u toj boji izabranih daje pet ljudi, bivših ili sadašnjih članova »Zameta«, Stevanović, Ivan Pešić, Krešimir Kozina, Jakov Gojun te trener golmana elitnoj vrsti, Valter Matošević.– Meni je naravno drago da je tako. Valter Matošević je tu već godinama, Pešić i ja smo isto tako povremeno prije dolazili. Tu je već dugo Jakov Gojun, koji je nekoliko godina igrao u »Zametu«. Jasno, svi se tu dobro poznajemo, ali je lijepo uz sebe imati nekoga koga poznaješ već duže vrijeme, koji zna tvoj način života – kaže Stevanović


– Jako rano smo krenuli s pripremama, neke druge reprezentacije su krenule iza nas, ali između raznih faza priprema mogli smo otići kući i malo se odmoriti, koji put možda i okupati. Tako je lakše bilo proći ovih mjesec i pol dana zajedničkih priprema.


Stevanović je u itekako drugačijoj pozicije nego zimus uoči Europskog prvenstva u Poljskoj, kada je prvo čekao hoće li uopće ići na natjecanje, pa onda hoće li braniti ili ne. Sada je već duže vremena u prvom planu.


– Ma dobro, to se jednostavno tako dogodilo. Svi imamo tu neku malu ulogu u reprezentaciji. Mislim da je to ono što nas krasi, to zajedništvo. Nema nekakvog iskakanja, zato su uvijek rezultati dobri. nadam se da će tako biti i ovog puta.


Olimpijske igre su glavni događaj sezone, Hrvatska ga jako najavila bombastičnom pobjedom s Poljskom na EP-u i kvalifikacijama za Igre, skrenula je pažnju na sebe.


– Europsko prvenstvo smo odigrali jako dobro, na kraju smo uzeli broncu. Kvalifikacije smo također odigrali na vrhunskoj razini. Dvije utakmice su nam zapravo bile s istom reprezentacijom, u Poljskoj i u tim kvalifikacijama. Norveška je, realno i na EP-u i kasnije možda igrala najbolji rukomet u tom trenutku, ali mi smo bili bolji te smo osvojili medalju i kasnije se plasirali za Olimpijske igre. Naravno, imamo svoje šanse i u Riju. Skupina možda malo izgleda teška, ali kasnije je to križanje lakše. Ključna utakmica će biti u četvrtfinalu, to je ono za što se mi spremamo.


Kruna karijere


Obnovljena reprezentacija je svim tim uspješnim nastupima dodala nužnu doza samopouzdanja, dizala je vjeru u sebe i u svoju kvalitetu. – Ima tu novih igrača u odnosu na Europsko prvenstvo. Jasno, imamo svi svojih problema, ali igramo na visokoj razini. Nema na svijetu puno reprezentacija koje nam mogu parirati. Ako je u redu sa zdravljem i ako smo, manje, više kompletni, onda mi možemo igrati sa svima. Naravno, sve ovisi o danu ili o trenutku.

Iza Stevanovića je puno lijepih događanja, Olimpijske igre kruna su duge karijere.



Olimpijski turnir rukometaša počinje 7. kolovoza susretom Hrvatske i Katara. Francuska, Danska, Hrvatska, Tunis, Katar i Argentina su u skupini A, Poljska, Slovenija, Švedska, Brazil, Njemačka i Egipat u skupini B. Četiri prvoplasirane momčadi iz skupina plasirat će se u četvrtfinale (17. kolovoza), polufinale je dva dana kasnije, a finale 21. kolovoza. Sve utakmice igrat će se u »Future Areni«, koja – nema budućnost. Bit će rastavljena i na tom prostoru izgradit će se škola.


– Nadam se da bi tako trebalo biti. Lijepo je otići na Olimpijske igre, svi kažu da je to jedno posebno natjecanje. Nadam se da ću ga doživjeti na taj način.


Hrvatska želi u četvrtfinalu, u nokaut utakmici biti najbolja, ponavlja svoj pristup po onoj »utakmicu po utakmicu«, čeka početak bez bombastičnih najava, ali jasno je da u ekipi potacije rastu nade.


– Svi se spremamo radi medalje, to svima mora biti jasno, i nama je to jasno. Ali, tu postoji jedno pet, šest reprezentacija, koje su tu negdje, slične kvalitete. Sve ovisi o danu i o stanju u kojem će te reprezentacije doći do ključnih utakmica. Turnir je dug, na natjecanje se ide s manje igrača nego na Europsko ili Svjetsko prvenstvo. Svakako da će biti teško. U svemu tome treba imati i sreće, puno toga se mora posložiti.


U nužnim »kamenčićima mozaika uspjeha«, hrvatski aduti su i oni igrački, ali i u »glavama skupa« izabranika izbornika Željka Babića.– Svakako da je naš adut zajedništvo. To je nešto što naša reprezentacija gaji već godinama. Svatko je jedan mali kotačić u svemu tome, kada se sve to posloži, onda se može jako daleko – poručio je Ivan Stevanović.