Kapetan hrvatske rukometne reprezentacije

Igor Vori: Teren je uvijek najbolje mjerilo, a na njemu su svima šanse podjednake

Kristian Sirotich

Foto: Ante Cizmic / CROPIX

Foto: Ante Cizmic / CROPIX

Zadnjih petnaest minuta prvog poluvremena protiv Makedonije i ulazak u drugo poluvrijeme mora biti nekakva vodilja k onom što priželjkujemo. Normalno, želimo da to izgleda još i bolje ako se može, a sigurno se može – kaže Vori



DOHA » U 22. minuti utakmice, nakon što je makedonski vratar Borko Ristoski jedini put u utakmici uspio obraniti udarac Ivana Čupića s desnoga krila, sjevnula je jedna hrvatska kontra u kojoj se u glavnoj ulozi našao – Igor Vori. Kapetan reprezentacije našao se licem u lice s vratarom Ristoskim i onda ga »slomio« fenomenalnim lob udarcem. Ristoski je pokušao doći do lopte, činilo se da je ima, ali je za njega ipak bila nedostižna. Sve što je uspio bilo je pogledom ispratiti loptu kako polako prelazi liniju. »Play of the day«, potez dana. Vori je burno proslavio pogodak za 10:10, ako mu je namjera bila podići gledatelje na noge i dodatno motivirati suigrače, onda je u tome definitivno uspio. Utakmica se nakon toga praktički odvijala u jednom smjeru. 


  – Ne treba to potencirati, ali dobro se osjećam i nadam se da će tako ostati do kraja. Međutim, već sam sto puta rekao da ovdje ne pobjeđuje ni Vori, ni Čupić, ni Duvnjak. Ovdje pobjeđuje Hrvatska i zaista tako mislim – kaže Igor Vori, kapetan i jedan od najiskusnijih hrvatskih reprezentativaca, koji su svoje dosadašnje katarske obaveze odradili bez prevelikih stresova. Pobjede nad Austrijom i Tunisom osigurale su plasman u drugi krug, pobjeda nad Iranom dobro je poslužila za punjenje baterija, pobjeda nad Makedonijom je pak donijela najviše – prvo mjesto u skupini i prilično komotnu situaciju uoči posljednjeg kola, odnosno današnje utakmice protiv Bosne i Hercegovine, i onog najvažnijeg što slijedi – utakmica u »knock-out« fazi. 


  – Možemo biti zadovoljni. Četiri utakmice, četiri pobjede. Ono što je najvažnije jest da se vidi da se iz utakmice u utakmicu polako dižemo. Sada se polako okrećemo današnjoj utakmici protiv Bosne i Hercegovine. 


 Brazil


Okrećete li se zaista Bosni ili je u podsvijesti već sada prisutna priprema za osminu finala i najvjerojatnije ogled s Brazilom?  – Prvo da odigramo utakmicu protiv Bosne i Hercegovine. Ne trebamo mi između sebe unositi nepotrebnu nervozu. Moramo održati samopouzdanje koje trenutačno imamo i pobjedom zaključiti ovaj dio natjecanja. Jednostavno, treba ostati u pozitivnom ritmu i na taj način gledati prema naprijed.   Brazil nije rukometna nacija, jesu li njihove igre za vas iznenađenje?  – Ono što smo svi imali prilike vidjeti je da ih nitko nije nadigrao. Sve utakmice koje su gubili, gubili su na – knap. Dosta igrača im igra u španjolskoj i francuskoj ligi i definitivno nisu nepoznanica. Gledao sam ih protiv Španjolaca, gdje su se držali dobro, gledao sam ih i protiv Slovenaca, protiv kojih su se također dobro držali sve do 58. minute. A to ipak dosta govori. Neugodna su ekipa, polako ali sigurno grade momčad za Olimpijske igre u Riju. Igraju malo dublji, brži, nezgodan rukomet, ali se nadam da uz dobru pripremu nećemo imati nikakvih problema. Favoriti jesmo, ali to moramo dokazati na terenu. Teren je uvijek najbolje mjerilo, a na njemu su svima šanse podjednake.    Jesu li igre neke druge reprezentacije za vas iznenađenje?  – Švedska me iznenadila i nije me iznenadila. Puno su dobili povratkom Andersona, imaju svoj uhodani sistem i to za sada sve lijepo izgleda. No, daleko je to sve. Na kraju će sve doći na svoje, na kraju će ostati sve te velike reprezentacije.   Je li igra iz drugog poluvremena protiv Makedonije ona igra hrvatske reprezentacije koju svi zazivaju?  – Ne bih rekao samo igra iz drugog poluvremena, rekao bih iz cijele utakmice izuzev onih prvih petnaest minuta u kojima smo napravili nekoliko nepotrebnih grešaka u napadu i dopustili suparniku da nas iskontrira. Zadnjih petnaest minuta prvog poluvremena protiv Makedonije i ulazak u drugo poluvrijeme mora biti nekakva vodilja k onom što mi priželjkujemo. Normalno, želimo da to izgleda još i bolje ako se može, a sigurno se može.  

Karakter


Ono što pomalo zabrinjava,  naročito kada dođu cjenjeniji suparnici, je onih prvih petnaest minuta protiv Makedonije?  – Naravno da nam se to ne smije događati, Bože moj, greške su sastavni dio sporta, ali zaista ih moramo probati smanjiti na minimum. Dobro, bilo je nervoze na početku, nismo kako treba ušli u utakmicu, željeli smo najbolje, a u isto vrijeme omogućili suparniku da nas tuče našim oružjem. Pa mi smo u tih prvih petnaest minuta dobili pet ili šest golova iz kontre i polukontre. To se nama ne smije događati. Istina, fenomenalno smo se vratili, pokazali karakter, ali zaista moramo pripaziti da nam se te crne rupe ne ponavljaju iz utakmice u utakmicu. Jer to nam zaista ne treba.   Jače reprezentacije to bi mogle iskoristiti?  – To još uvijek ne znamo, hoće ili neće. No, ono što je nama bitno jest da nismo gubili glavu kod četiri gola prednosti za Makedoniju. Još više smo se stisnuli, još više smo se koncentrirali. Znamo šta radimo, znamo što hoćemo i tome težimo. Izvedba ne može svaki put biti savršena, ali poanta svega toga jest da trenutačno imamo četiri pobjede, da funkcioniramo fenomenalno.    Kriterij suđenja vam ide na ruku, jeste li se uspjeli priviknuti na njega?  – Naviknuo sam se na sve to pa mi se to i ne da pretjerano komentirati. Kako meni, tako ni ostalima – zaključit će Vori, koji je u reprezentaciji debitirao 2003. godine na Svjetskom prvenstvu u Portugalu, onom prvenstvu kojim je i započela druga renesansa hrvatskog muškog rukometa. S Hrvatskom je osvojio devet velikih medalja (dvije olimpijske, četiri svjetske i tri europske) i sada u Kataru ganja jubilarnu – desetu.