Silom prilika, tek što je Igor Dokmanović postavljen za trenera »Zameta«, počele su priče o njegovom nasljedniku, bolje rečeno nastavljene su kalkulacije o tome tko će na neko duže vrijeme preuzeti kormilo zametske posade. Uostalom, vodstvo kluba je odmah u ponedjeljak objavljujući Dokmanovićevo imenovanje poručilo da je riječ o privremenom rješenju te da je »Zamet« u razgovorima sa stručnjakom koji bi preuzeo momčad na duže vrijeme. Počelo se stoga dvojiti hoće li Dokmanović voditi momčad u subotu protiv »Gorice«.
– Dokmanović je u subotu na klupi – odgovorio je Zlatko Kolić, predsjednik »Zameta«.
Po ovdašnjim rukometnim kantunima, s dužim ili kraćim prekidima, još je od proljeća spominjano proslavljeno ime Irfana Smajlagića, normalno da je proteklih dana popularni »Pipe« još češće »u opticaju« u Rijeci.
– To ne bih komentirao – rekao je Kolić. – Tražimo dugoročno rješenje koje se uklapa u naš proračun, ne želimo potrošiti nekog trenera za tri mjeseca, samo zato što ga eventualno na duži rok ne bismo mogli plaćati.
Znači li to da na Smajlagića ne računate?
– Računamo na sve. Imamo godišnji proračun i želimo da se trener uklopi u njega.
Kada bi se moglo znati ime novoga trenera?
– Mislio sam da će to biti ovoga vikenda, ali izgleda da će biti kasnije.
– Okolnosti nisu sjajne, upravo sam iz tog razloga smatrao da treba pomoći klubu. Daleko od toga da se smatram velikim stručnjakom, ali se smatram radnikom – kaže Igor Dokmanović. – Definitivno je najvažnije mobilizirati se. Pogreške su davno ispucane. Sve to treba zaboraviti, trebamo se skupiti, otići u Goricu i probati odigrati najkvalitetnije što se može u ovome trenutku. Osobno smatram da se može puno. Kada budemo tako odigrali, onda mislim da rezultat neće izostati.
Sastanak igrača i njihovog novog kormilara? – Poslije treninga sam bio izuzetno zadovoljan kako su me primili. Imao sam doduše podršku u starijim igračima, s nekima od njih sam igrao, a neke mlađe sam trenirao. Dečki me poznaju, ako i ne znaju što želim od njih, to ćemo u ovih nekoliko dana probati riješiti razgovorom. Tako da se u svakom trenutku zna što se od koga očekuje. I s vrha tribina je vidljivo da treba popraviti obranu? – Naravno. U ovih pet dana, iako nema vremena za neke radikalne promjene, radit ćemo uglavnom na obrani. Moja filozofija igre je da bez dobre obrane nema pobjede. Obrana je ta koja dobija ili gubi utakmice, a nikako ne napad. Vaš pogled unaprijed? – Nemam što izgubiti. Mogu samo napraviti pomak prema naprijed, nikako unatrag. Igor Dokmanović je neopterećen kadrološkim kalkulacijama, čovjek lojalan klubu spremno se prihvatio uloge pastira u vrijeme kada je stado djelovalo raspršeno i mora ga se sakupiti u kompaktnu skupinu, što je prvi preduvjet izlaska iz duboke krize. Riječka rukometna kola su bez dileme duboko zaglibila u blatu, sve nasuprot optimističkim ljetnim očekivanjima koja se pričalo o Ligi za prvaka i plasmanu u drugo kolo Kupa EHF-a te susretu sa skopskim »Vardarom«. Sada što prije treba zaboraviti sirenski europski zov, okrenuti se domaćim zadaćama kako konkurenti za prva četiri mjesta, koji ionako brzo bježe, ne bi odmakli na nedostižne daljine.
