Foto: Ante Cizmic / CROPIX
Domagoj Duvnjak je 39 sekundi prije kraja pogodio za 26:24, 12 sekundi ostalo je do zvuka sirene nakon što je Santos svladao Ivića (26:25). Premalo vremena najveću senzaciju od Berlina 1936. godine
DOHA Hrvatska muška rukometna reprezentacija kroz ušicu igle provukla se u četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Kataru! Praktički do posljednje sekunde hrvatski su rukometaši morali strepiti nad ishodom utakmice, 39 sekundi prije kraja Domagoj Duvnjak odvažio se potegnuti i pogodio cilj za 26:24, dvanaeset sekundi ostalo je do zvuka sirene nakon što je Thiagus Santos svladao Filipa Ivića (26:25).
Premalo vremena da bi se nešto promijenilo. Brazilci su, tako, srećom ostali u predvorju najveće senzacije od 1936. godine i prve svjetske smotre održane u Berlinu, a hrvatski rukometaši dobili vremena dovoljno izanalizirati sinoćnji nastup i pripremiti se za sljedećega suparnika. Švedska ili Poljska znat će se u ponedjeljak nakon njihova međusobna ogleda.
– Je li se u završnici uvukao strah među nas? Nije bilo straha, ali da je bilo nervoze, to je činjenica. Kako smo igrali? Bili smo u igri onoliko koliko nam je Brazil dopustio da budemo u igri pa na kraju nije pobijedila bolja nego sretnija momčad. Odigrali smo loše, ali moram čestitati Brazilu jer su nas natjerali da igramo loše. Pa nismo mi sami tek tako bacali te lopte. Zabrljali smo, međutim čak i da nismo imali tako loš dan mislim da bismo protiv ovakve momčadi imali problema – iskren je bio Ivan Čupić, riječi kojega najbolje ocrtavaju nastup hrvatskih ukometaša u osmini finala, partiji koju su mnogi odavno označili – arhiviranom. Uz dodatak da nije bilo podcjenjivanja, što su svi hrvatski rukometaši ponavljali u glas.
Sjajno otvaranje
Otvaranje nije moglo početi bolje. Nakon prvih pet minuta i po dva pogotka Kopljara i Bičanića, uz tri uvodne obrane Mirka Alilovića, na semaforu je svijetlilo 4:1. A onda su kola polako krenula nizbrdo. Nekoliko nerealiziranih izglednih prigoda i nekoliko pogrešaka potpuno su iz takta izbacili Hrvate, u 15. minuti Brazilci su prvi put poravnali rezultat (8:8), u 16. minuti uspjeli su preko Joaoa Silve i povesti (8:9).
Čupić je do tada već promašio jedan sedmerac, nakon toga još je po jedan sedmerac vratar Luis Ricardo Nascimento obranio Čupiću, Štrleku i Horvatu, obrana je bila nevjerojatno raštimana, ponajbolji hrvatski rukometaši djelovali odsutni duhom, a izgubljene lopte (što krivo dodavanje, što tehničke pogreške) samo su se gomilale.
Pravo je čudo da su razigrani Brazilci nakon prvih tridest minuta imali samo dva pogotka prednosti. Uostalom, teško da je ikad hrvatska reprezentacija tijekom jednog poluvremena promašila četiri sedmerca, što samo govori koliko je koncentracija u tim trenucima bila na niskoj razini.
– Bili smo strašno dekoncentrirani i brzopleti. I to je ključ. Početak utakmice je odredio sve što se kasnije zbivalo. Imali smo otvoren put da dotučemo suparnika, a mi smo mu dopustili da se vrati u utakmicu i da krene igrati svoju igru. Međutim, možda nam je trebala jedna ovakva utakmica, možda smo svi mi skupa malo previše uzletjeli nakon onih pet uvodnih pobjeda – reći će izbornik Slavko Goluža nakon nedjeljne drame.
Statična igra
Ono što je izostalo tijekom prvog dijela napokon se počelo dešavati u nastavku utakmice. Točno 7:25 minuta trebalo je suparnicima da postignu svoj prvijenac u nastavku, u međuvremenu su redom Duvnjak, Gojun, dvaput Štrlek i Čupić pogađali cilj za preokret koji je u redove hrvatske vrste donio nekoliko minuta mira (18:15).
No, do 43. minute sve je opet krenulo po starom. Brazilci su Hrvatsku natjerali na statičnu igru, zaustavili su hrvatsku tranziciju, nestalo je lepršavosti i – učinkovitosti. Rezultat? U 43. minuti Pacheco je vratio prednost na stranu suparnika (19:20). I tada je započela drama. Goluža je vrtio, isprobavao, ali svježinu u hrvatske redove nije uspio vratiti.
Promijenio je obranu (umjesto 6-0 na 5-1), u napadu pronašao raspoloženog Karačića (dva pogotka u prijelomnim trenucima), na vrata postavio mladoga Filipa Ivića koji se odužio obranjenim sedmercem Pachecu (53′).
Brazilci su počeli griješiti, njihova usporena igra u napadu počela im se svetiti (dva pasivna napada), a vrijeme je curilo. Točno 1:03 minute prije kraja utakmice Goluža je pozvao izabranike na mali predah, dvadesetak sekudni kasnije Duvnjak je odagnao crne oblake svojim najvažnijim golom na nedjeljnoj utakmici (26:24).
– Hvala Bogu da sam obranio taj sedmerac. Gledao sam malo kako pucaju ti igrači, većina tih udaraca su niski udarci i u sekundi sam se odlučio baciti. I pogodio sam – govorio je nakon susreta jedan od hrvatskih junaka, mladi vratar Filip Ivić.
– Bila je ovo neočekivano teška utakmica, naravno da Brazil nismo podcijenili, oni su se i u skupini pokazali kao iznimno neugodan suparnik, znali smo što nas čeka. Na kraju je ipak najvažnije da smo se plasirali u četvrtfinale. A to je najvažnije – zaključio je Ivić.
