Riječka alpinka

“Ostvarila sam snove” Mlada Riječanka Ida Štimac otkriva kako se osjeća pred nastup na Olimpijskim igrama

Zlatko Horvat

Ida Štimac /  Snimio S. STRUKIĆ/PIXSELL

Ida Štimac / Snimio S. STRUKIĆ/PIXSELL

Drago mi je da su se snovi ostvarili tako rano. Mogu biti opuštena, sada se od mene najmanje očekuje, puno manje nego što će to biti slučaj za četiri godine. Svima nam je Pjongčang bio velika želja, ipak su Igre svake četiri godine, prilika je to za sve nas, vhunac sezone – kaže Ida



 Sutra točno u podne po srednjoeuropskom vremenu, u 20 po lokalnom, u Pjongčangu će početi svečano otvaranje Zimskih olimpijskih igara. U mimohodu na Olimpijskom stadionu kapaciteta 35.000 gledatelja naći će se i 17-godišnja riječka alpinka Ida Štimac. Strahovalo se od velike hladnoće, ali izgleda da će se majčica priroda ipak sažaliti nad sportašima, nakon današnjih najavljenih minus 16 stupnjeva Celzijevih, sutra navečer temperatura bi mogla biti u minimalnom plusu…


– Vjerujem da će otvaranje biti jako lijepo. Uzbuđene smo, naravno. Do sada sam otvaranja Igara uvijek gledala na televiziji. Lijepo je biti dio nečeg spektakularnog – priznaje Ida Štimac, koja nema problema s vremenskom razlikom. Deset sati razlike nije imalo nikakav utjecaj na nju.


Trideset godina nakon Seoula i ljetnih Igara, Južna Koreja domaćin je Zimskih olimpijskih igara. Prva natjecanja već su počela (curling) ili počinju danas (kvalifikacije u skijaškim skokovima). Ida je jučer prvi put oprobala stazu u Alpskom centru Jeongseon.




– Dobro je. Staze su zanimljive. Koliko mi se čini, ima dosta prelomnica. Prilično je hladno, stvarno je. Strah me jutarnjih treninga, ha, ha… Srećom, prvi trening imali smo tek u 13 sati pa nije bilo tako strašno.



Hrvatske alpinke smještene su u Olimpijskom selu, u kojem nema problema s prehranom.


– Izbor je stvarno velik. Ima azijske, ali i naše hrane – kaže Ida.



Trio


Od hrvatskih sportaša prvi će se za olimpijska odličja boriti spustaši, prijavljeni su barjaktar Natko Zrnčić Dim i Filip Zubčić. U ponedjeljak (2.15 i 5.45) vozi se veleslalom uz nastup trija Ski kluba »Rijeka«, Leone Popović, Ide Štimac i Lane Zbašnik te Andreje Komšić.


– Ponosna nam na to što smo ovdje tri iz Ski kluba »Rijeka«, dvije s mora. To je specifično. Na kraju su se karte posložile tako da smo otvorile dosta mjesta za Pjongčang, kao Riječanke i kao hrvatske reprezentativke. Lana i ja skijamo zajedno još od dana kada smo bile curice. Budući da skijamo cijeli život, lijepo je vidjeti da smo došle do ZOI-ja. Kada je u pitanju moj prvi nastup, ne znam koji ću broj imati. Bit će lakše kada dobijem broj u ruke, broj pokazuje gdje si. No, čak se ni ne oprerećujem startnim brojem.


Sa 17 godina Ida je postala olimpijka. Punoljetna postaje 13. svibnja.


– Jako sam sretna što mi se pružila ta prilika. Tako nešto pamtiš cijeli život, sa 17 godina ostvarila sam snove. Drago mi je da su se snovi ostvarili tako rano. Mogu biti opuštena, sada se od mene najmanje očekuje, puno manje nego što će to biti slučaj za četiri godine. Vjerojatno će to biti za mene najopuštenije Igre. Svima nam je Pjongčang bio velika želja, ipak su Igre svake četiri godine, prilika je to za sve nas, vhunac sezone.


Mlada Riječanka vozit će tehničke discipline, veleslalom i slalom.


– Nadam se da ćemo svi zajedno uživati, proživjeti Igre i stvoriti uspomene koje ćemo pamtiti cijeli život. Ja i sama sanjam, nadam se da ću i ja jednog dana ostvariti veliki rezultat na Zimskim olimpijskim igrama.


Ozljeda


Uvertira za nastup na ZOI bilo je Svjetsko juniorsko prvenstvo, održano u Davosu. Riječanka ga neće pamtiti po dobrome. Veleslalom je završila na 33. mjestu, dok u slalomu nije stigla do cilja prve vožnje.


– U veleslalomu smo sve tri napravile pogrešku u prvoj vožnji, i Leona i Lana i ja. Drugog dana mene je u slalomu zadesila nezgoda. Na drugim vratima prve runde zagrijavanja pala sam i ozlijedila palac ruke. Počelo je oticati… Stavili smo bandažu, ali nisam mogla pošteno držati štap u ruci, što nije bila olakotna okolnost na zaleđenoj stazi u slalomu, gdje je zbog kolaca važno držati štapove. U takvim uvjetima nisam se baš snašla. Sve je tog dana bilo zbrda, zdola. Peh mi se dogodio na natjecanju na kojem sam željela napraviti nešto više. Žao mi je, ali ne plače se za prolivenim mlijekom. Srećom, ništa nije slomljeno.


Led je smanjio oteklinu, pokreti su bili ograničeni, ali ide na bolje. Barem je to pokazao prvi trening u Južnoj Koreji.


– Malo mi je još teško zakopčati pancerice, ali skijati mogu, a to je najbitnije. Neću ništa prognizirati. Ne zbog palca, kod mene nema prognoza.


Otac Davor i mama Tea velika su podrška Idi od prvih natjecateljskih dana. Poslije trijumfa na Topolinu, Pinocchiju… vrijeme je za nastup pod olimpijskim krugovima.


– Baš lijepo vidjeti da se roditelji raduju mojim uspjesima, čini se da su uzbuđeniji od mene. Lijepo je kada te podržavaju, nešto što treba cijeniti.