Vaterpolski vratar

Vićan nakon odlaska iz “Primorja EB”: Odmah bih potpisao da mi je čitava karijera bila kao ove riječke godine

Igor Duvnjak

foto: arhiva

foto: arhiva

Kada je riječ o mom sportskom životu, o karijeri, mogu reći da se baš osjećam ispunjenim i ostvarenim – kaže Frano Vićan. –  Imao sam lijepu karijeru, to je jedan lijepi život. Na koncu i u ovim mojim godinama se družiš s ljudima koji su dosta mlađi od mene.  Automatski i to odmah pomaže da se čovjek u glavi osjeća mlađim nego što to u biti jest.



RIJEKA – Karijera Frana Vićana, godinama jednog od najboljih  vaterpolskih vratara svijeta je toliko duga, bogata i uspješna da ima materijala za stvaranje jednog vaterpolskog »Rata i mira«. Po onoj da godine nisu važne, slavna jedinica koja je 24. siječnja zaplivala u 41. godinu života, je do posljednjih važnih utakmica bila jedna od bitnih karika »Primorja Erste banke«. Sada je Frano Vićan, poput svojih slavnih suigrača, otišao s Kantride, a o sutrašnjici ne voli određeno govoriti. Godine čine svoje, za pretpostaviti je da je Frano pred krajem karijere, ali još ne isključuje niti jednu mogućnost, tako ni onu da će se opet negdje naći među vratnicama. Razgovor o definitivnom oproštaju  ostavlja  za neku drugu priliku.


Opus mu je zavidan u karijeri koja traje duže od polovice njegova života, već je sa 18 godina iz »Juga« otišao u »Mladost«. S reprezentacijom je bio svjetski i europski prvak, još uvijek je aktualni olimpijski pobjednik. S »Mladosti«, »Jugom CO« i »Primorjem EB« je bio državni prvak i pobjednik Kupa, sa zagrebačkom momčadi i prvak Europe, pobjednik Superkupa i LEN Kupa, s »gosparima« pobjednik Superkupa. U četiri riječke godine  je osvojio osam trofeja i srca navijača sjajnim obranama.


Ispunjeni snovi


– Svakako da kao dijete sanjaš o nekim stvarima. Kada je riječ o mom sportskom životu, o karijeri, mogu reći da se baš osjećam ispunjenim i ostvarenim – kaže Frano Vićan. –  Imao sam lijepu karijeru, to je jedan lijepi život. Na koncu i u ovim mojim godinama se družiš s ljudima koji su dosta mlađi od mene.  Automatski i to odmah pomaže da se čovjek u glavi osjeća mlađim nego što to u biti jest.




Vićanu su se ostvarena očekivanja »prelila preko mjere«, uspeo se na najviše sportske visove.


– O tim nekim stvarima maštao sam i prije nego sam krenuo u svijet sporta, naročito dok sam na TV-u gledao sve te uspjehe sportaša iz osamdesetih godina. Normalno, kada sam ušao u seniorsku momčad, sve mi se činilo puno bliže. Uz sva ta odricanja, međutim, za uspjeh je bila potrebna i doza sreće i to više puta tijekom karijere.  Mogu reći da mi se sve bilo lijepo posložilo i da se osjećam zadovoljno i ostvareno.  


U nizu uspjeha i slavlja teško je nešto posebno izdvajati, svaka velika pobjeda ima svojih draži.


– Svih ovih godina kroz karijeru mi je prošlo puno ljudi. Ipak, igranje za reprezentaciju je nešto posebno. ‘Ajmo reći da su titula prvaka svijeta iz Melborunea 2007. godine i olimpijsko zlato iz Londonu 2012. godine bili kruna moje karijere, trenuci kada osjećaš da cijela država, svi ljudi, stoje iza tebe. U Londonu smo imali super momčad i izgledali smo stvarno dominantno, ali je puno veće iznenađenje bio onaj uspjeh iz Australije jer prije toga godinama nismo imali neki rezultat. Nismo imali standardiziranu reprezentaciju. Pojavili smo se ni od kuda i otišli do kraja.


Žal


Riječki ljubitelji vaterpola će dugo pamtiti prezentacije Vićana i njegovih prijatelja na bazenu Kantride. Osvojeno je osam trofeja, dvije državne titule, tri hrvatska Kupa, tri Jadranske odnosno Regionalne lige, a uz to je »Primorje EB« igralo i dva finala Lige prvaka. Ukratko, ostvareni su najveći uspjesi u klupskoj povijesti.


– Već sam rekao svojim prijateljima da bih bio odmah potpisao da mi je cijela karijera bila kao što su mi bile ove četiri riječke godine. Sigurno da ostaje žal zbog ove posljednje sezone, ali da mi je netko, kada sam dolazio u Rijeku, rekao da ćemo osvojiti osam trofeja, odmah bih to prihvatio. Ovo razdoblje prvenstveno želim gledati kao četiri godine u cjelini i mogu reći da mi je bilo jako lijepo,  odlično.  Unatoč svojim godinama,  ove četiri godine  nisam ni osjetio.


Posljednjim zaveslajima trofejna generacija nije bila na razini prethodnih godina, razočarala je na svim, frontovima.


– Istina je da nismo bili na istoj kvalitetnoj razini kao nekih prijašnjih sezona, međutim nismo odigrali ni blizu našeg maksimuma. Niti kao momčad, a niti kao pojedinci.Ostaje žal za tim, međutim to su sada već prošla vremena i nema ih smisla podrobnije analizirati. U životu treba biti objektivan, normalan i zahvalan.  Na ove četiri godine gledam kao na cjelinu i mogu reći da sam zadovoljan i  ponosan na njih.


Hrvatska vaterpolska reprezentacija nakon zimskih razočaranja na Europskom prvenstvu u Beogradu očekuje pripreme za ljetošnje Olimpijske igre u Brazilu.


Surova stvarnost


– Hrvatska može puno, međutim i »Primorje EB« je ove sezone moglo puno, a na kraju nismo došli niti do jednog trofeja. Dovedu li se naši udarni igrači u stanje  blizu svoga maksimuma, onda je jasno da se može vrlo daleko. Vrate li nam se ova dva »nestašna mladića«, Sandro Sukno i Paulo Obradović, i uspijemo li privoliti Javiera Garciju da zaigra za našu reprezentaciju, jer bi nam bio ogromno pojačanje, tada opet stvarno imamo širinu u momčadi. Tada se može igrati protiv svakoga.  Ponovno se sužava taj krug reprezentacija od kojih možemo izgubiti, što je vrlo bitno.  Ispred nas u tom slučaju vidim jedino Srbe, no Crnogorci su pokazali da se i s takvima, i to na njihovom domaćem terenu, može odigrati. A nisu imali niti ljevorukog igrača, niti bolje centre nego što ih ima Hrvatska.


Skretanje pogelda s reprezentativnog na klupski hrvatski vaterpolo izaziva muku u ljudima iz ovog sporta, stanje nije nikada bilo gore. Raspadom momčadi »Primorja EB« ostao je samo jedan kvalitetan klub u Hrvatskoj, »Jug Croatia osiguranje«. Nekadašnji trofejni klub »Mladost« je na izdisaju, »Šibenik« životari, kao i splitski klubovi. Slika je zaista tužna.


– Slika izgleda dosta siromašno. Problem je što je »Mladost« u ovakvom stanju već godinama. U Splitu je »Mornar« osrednje kvalitete, a ostali stoje još lošije. Opća je besparica i u tom stanju je vjerojatno dosta teško raditi  te pronaći stručni kadar koji je motiviran za rad s mladima. Iza Olimpijskih igara u Rio de Janeiru ne vidim baš neku preveliku perspektivu, ali treba zasukati rukave i početi raditi.