Kronika jednog neuspjeha

Damir Burić: Izgubili smo sve ozbiljne utakmice

Igor Duvnjak

Mi uopće nismo bili u priči za odličja. Izgubili smo sve ozbiljne utakmice i to dosta glatko. Igrali smo ispod razine. Rezultat  nije zadovoljavajući. Ovo je neuspjeh  – kaže bekovska zvijezda Hrvatske, »primorjaš« Damir Burić

RIJEKA  Hrvatski vaterpolisti su se radi raznih mogućnostima s prijevozom,  kako koji, neki zrakoplovom, neki kombijima, vratili s Europskog prvenstva u Beogradu. Dok je Srbija treći put zaredom kontinentalni prvak, Hrvatska je kao olimpijski pobjednik načinila rupu u vodi, zauzevši tek sedmo mjesto. Razumljivo je stoga  razočaranje u taboru aktualnih viceprvaka svijeta.– Kao što sam već kazao, kada smo  ispali u četvrtfinalu s Mađarskom, treba biti realan i reći da smo igrali ispod razine. Rezultat  nije zadovoljavajući. Ovo je neuspjeh – kaže bekovska zvijezda »Primorja Erste banke« Damir Burić, jedan od stožernih ljudi hrvatske obrane, čovjek koji je osvojio doslovno sve u vaterpolu. – Treba biti realan. Govorilo se da su nedostajala dva igrača koja su uistinu nedostajala, međutim,  mislim da Hrvatska ima dovoljnu kvalitetu kako bi se borila za medalju. Mi uopće nismo bili u priči za odličja. Izgubili smo sve ozbiljne utakmice i to dosta glatko. Tako da je ovo, sve u svemu, za nas neuspješan turnir.

Što  se tiče poraza u dvjema  najtežim utakmicama, u susretu sa Srbijom u skupini, domaćin je najavljivan kao favorit. Nije bilo tako što se tiče četvrtfinalnog poraza s Mađarima, ali je Hrvatska svejedno »pala bez ispaljenog metka« u napadu.


Kriminalan napad


– Srbija je stvarno bila favorit sa svima. Nisam gledao finale između njih i Crne Gore jer sam bio na putu,  ali  taj susret je dokazao ono što sam tvrdio, to da se može igrati s njima. To treba činiti drugačije nego što smo mi igrali, mislim na igru s  puno fizičkih kontakata. Nije da su nepobjedivi. Istina je da su bili favoriti i da su jaki,  a uz to su još igrali doma, no jedna stvar je izgubiti od njih,  a druga je stvar biti već nakon pet, šest minuta izvan utakmice,  kao što smo to bili mi. Odigrali smo stvarno loše. Ponovili smo lošu utakmicu,  koju smo s njima igrali u finalu Svjetskog prvenstva u Kazanu, ali  ovo je bilo još lošije.  Uslijedila  je  rezultatski puno bitnija utakmica s Mađarskom, koja nije po ničemu bolja od nas. Ali, rezultat je cijelu utakmicu bio takav da praktički cijelu utakmicu nismo imali nikakve šanse da ih pobijedimo. Odigrali smo  jako dobro neke dijelove igre, to prvenstveno mislim na obranu. Tu smo možda u nekim trenucima imali nekakve rupe, ali je to, sve u svemu, bilo zadovoljavajuće. Međutim, napad je od početka do kraja bio kriminalan. To nas je na kraju koštalo prolaza u polufinale i šanse da se borimo za medalje.


Kako niti jedno zlo ne dolazi samo, Hrvatska je totalno krivo ušla u borbu za plasman od petog do osmog mjesta, izgubila je čak 6:1 prvu četvrtinu s Italijom i samo dosolila ranu. Već prije se podigao val kritika jer je reprezentacija  navikla domaću javnost na borbe za medalje, ovaj novi poraz je samo izoštrio strijele kritičara.


Privilegij i teret




–  S jedne strane je nesreća činjenica što ljudi smatraju da imamo kvalitetu i što smo ih  naviknuli osvajati medalje i da stalno budemo u borbama za odličja. To je privilegij koji smo stvorili, s druge strane je to i teret. Ali bolje da je tako nego da ljudi misle kako je uspjeh plasman na Europsko prvenstvo.  Kada bismo gledali koliko se ovaj sport prati u Hrvatskoj i koliko ga se prati, onda je uspjeh plasman na Europsko prvenstvo. Ovaj sport je u Hrvatskoj potpuno minimaliziran, ništa se o njemu ne govori i piše, stanje mu je  dosta nazadno za razliku  od Srbije, Crne Gore, čak i Italije, gdje se taj sport puno više cijeni i prati. A onda, kada dođe natjecanje, očekivanja su najveća. To je malo frustrirajuće, ali zanemarujući to, stvarno mislim da smo se trebali boriti za medalju. Što se tiče one utakmice s Italijom, mislim da je uopće besmisleno igrati za plasman od petog do osmog mjesta. To je suludo, jer tko će se sjetiti jesi li bio peti, šesti, sedmi ili osmi.  Imali smo takvih debakala, pa neka mi sada netko kaže koji smo bili na Europskom prvenstvu u Eindhovenu prije četiri godine.  Slažem se da se nije trebala dogoditi prva četvrtina s Italijom, koju smo odigrali jako loše. Ne stoji, međutim, da nam se nije dalo jer da je tako, onda bi na kraju izgubili 1:20 i ne bi preostale tri četvrtine odigrali  dobro. Ne može se doći u utakmicu i reći da ti se ne da, a onda nakon lošeg početka odigrati tri četvrtine, koje su nam bile jedne od boljih. Nismo bili pravi cijeli turnir. Dogodila nam se i ta najgora četvrtina s Italijom, ali ta utakmica je nebitna, najvažnija je bila ona s Mađarskom.


Damir Burić je nakon svega uvjeren da je ova hrvatska momčad bila u stanju uzeti odličje na Europskom prvenstvu.


– Ova ekipa nije ni blizu kvalitetom kao što je bila ona na Olimpijskim igrama u Londonu i kao što su bile one prijašnjih godina. Međutim, sve ostale momčadi izuzev Srbije su slabije u odnosu na ranije. Ne kažem da smo trebali osvojiti odličje, ali smo mogli ući u borbu za medalje.  Bilo bi posebno teško napadati zlato. To bi bilo ogromno iznenađenje. Međutim, da smo bili u priči, da smo se sa Srbijom borili do kraja prije nego što nas pobijede i da smo s Mađarskom, od koje mislim da smo bolji, imali šansu pobijediti, onda bi bilo drugačije. Ovo nije naše mjerilo.