Povrata kralja u Umag

Carlos Moya: Finale Ćorić – Monfils bio bi kruna turnira

Zlatko Horvat

Carlos Moya,

Carlos Moya,

Za taj  umaški centralni teren vežu me prekrasna sjećanja. Bit će uzbudljivo zaigrati opet na terenu gdje sam proživio nevjerojatne emocije – kaže Moya, koji 29. srpnja igra ekshibiciju s magnusom Normanom



Carlos Moya, peterostruki pobjednik »Konzum Croatia Opena«, vraća se u Umag gdje je  počasni građanin. Dobitnik odlikovanja reda Danice hrvatske s likom Franje Bučara,  u srijedu,  29. srpnja, igrat će ekshibiciju sa Šveđaninom Magnusom Normanom, pobjednikom 1999. godine, danas trenerom Stana Wawrinke, pobjednika Roland Garrosa. Bit  će to dvoboj nekad prvog i drugog tenisača svijeta…


– Za taj  umaški centralni teren vežu me prekrasna sjećanja. Bit će uzbudljivo zaigrati opet na terenu gdje sam proživio nevjerojatne emocije, pred tom prekrasnom publikom. Bit će to šou, ali pokušat ću pobijediti – kaže Carlos Moya, koji je u tenisku mirovinu otišao 2010. zbog kroničnih problema sa stopalom.


Vaša prva reakcija kada ste saznali da biste mogli zaigrati na ekshibiciji u Umagu?




– Bio sam prilično sretan jer Umag je jedan od mojih najdražih turnira. Pet puta sam bio pobjednik, ali najvažnija stvar je što sam tamo proveo prekrasne trenutke, uživao sam u svakom umaškom nastupu za vrijeme karijere. Ljudi su svaki put bili sretni zato što igram u Umagu, a ja sam bio sretan što sam tamo. Već nekoliko godina razmišljam kako bi se bilo lijepo vratiti, vjerujem da ću opet uživati.


Što je za vas toliko posebno u Umagu kada ste četvrtinu naslova osvojili baš tamo? Zovu vas »kralj Umaga«…


– U prvom nastupu, kao kvalifikant,  izgubio sam od Alberta Berasateguija u  prvom kolu u »tie breaku« trećega seta. No, osjetio sam da se radi o posebnom mjestu. Podržali su me gledatelji, a tadašnji direktor Slavko Rasberger mi je nakon meča rekao da ću osvojiti turnir. Bio je u pravu, uspio sam to već dogodine. Za mene je Umag  bio  odmor, za kojeg sam igrao i tenis. Sve je bilo idealno, hotel blizu terena, većinom sam igrao večernje mečeve, plaža je bila nadohvat ruke. Mogao sam se opustiti. To je bio ključ svih umaških uspjeha.

Osvojili ste Roland Garros, Monte Carlo, Rim, Cincinnati. Gdje je Umag na toj listi?


– Na vrhu! Nije Roland Garros ili Cincinnati, ali za mene je to  posebno mjesto. Vidi se da je za grad to događaj godine. Moglo se vidjeti koliko ljudi vole turnir, koliko su sretni zbog igrača koji su došli. To je nešto što ne vidiš na nekim drugim turnirima. Meni je  bilo posebno igrati tamo gdje se osjećaš kao doma, a to je bio slučaj u Umagu.


Dobra karijera


Što to Konzum Croatia Open čini tako posebnim?


– Atmosfera, poslijepodnevni  početak mečeva… Sve ide nekako lagano, možeš se okupati, uživati. Zbog načina na koji se  brine o njima, igrači se vole vratiti. Govorim o eri Slavka Rasbergera, on me je uvijek sjajno tretirao.


Rasberger je znao da na vas uvijek može računati, čak i kada nije bilo novca za jamstvo?


–  Nismo se dugo čuli i bit ću jako sretan ako svrati na ekshibiciju. U svijetu nije bilo direktora poput Slavka Rasbergera. Gledao je svaki meč, podržavao nas je. Patio bi svaki put kada bih gubio… Za nas igrače bio je šok što direktor toliko brine o svom turniru, mečevima. Razgovarao sam s većinom igrača o tome kako  su najljepše hostese uvijek uz njega… Bilo je zabavno. Zato svi pamtimo Slavka kao sjajnog čovjeka, koji je uvijek bio uz igrače.


Bili ste broj jedan, osvojili ste Roland Garros, Davis Cup… Jeste li ostvarili sve što ste željeli u karijeri?


– Ostvario sam sva tri velika cilja, osvojio sam Grand Slam i Davis Cup, bio sam broj jedan. Moja je pogreška što nisam bio  ambiciozniji, možda sam mogao osvojiti dva, tri ili četiri Grand Slama, godinu, dvije biti broj jedan. No, sretan sam svime što sam napravio, to je više od onoga što sam ikad sanjao. Bila je to dobra karijera.


Vaš današnji život. Imate troje djece s  Carolinom Cerezuela?


– Sada je moj život puno drugačiji, manje stresan. Puno je manje putovanja, ali još uvijek uživam u tenisu. Još sam u dobroj fizičkoj formi, naravno, ne kao nekad, ali bavim se sportom i uživam u očinstvu. Nije lako, ali to me drži zaposlenim.


Hoćemo li Carlu, Carlosa i Danielu jednog dana gledati na WTA ili ATP Touru?


– Još su jako mladi. Nastarija Carla će idućeg mjeseca imati peti rođendan. Ali tko zna…


U rujnu prošle godine odstupili ste s mjesta izbornika španjolske Davis Cup reprezentacije?


– Bio sam izbornik za jednu sezonu. U Španjolskoj je situacija drugačija, shvatio sam da Davis Cup igračima više nije glavni cilj budući da je »salatara« osvojena pet puta od 2000. godine. Ne krivim ih. Mislim da Davis Cup treba evoluirati, a to se nije dogodilo. Ako želite pravo natjecanje, najbolji moraju igrati, a to sada nije slučaj. Meni su problem bila i putovanja. Izdržao bih i to da su ciljevi mene i igrača bili isti, ali nisu bili pa sam odlučio odstupiti.



 38  godina20  naslova1   Grand Slam1  najbolji plasman5  umaških titula575-319  omjer u karijeri13.4  milijuna dolara zarade


Fernando Fernandez-Ladreda naslijedio je Josea Luisa Escanuelu na mjestu predsjednika Španjolskog teniskog saveza. Smijenjena je i izbornica Gala Leon, vaš nasljednik je Julian Alonso?


– Mora postojati dijalog obiju strana. Igrače treba motivirati za nastup, jer Španjolska pripada svjetskoj skupini, ne drugom razredu, a može se dogoditi i gore.


Hoćete li se posvetiti trenerskom poslu, kao većina igrača vaše generacije?


– Možda u budućnosti. Ovoga trenutka mjesto mi je doma, u Palmi, moram biti uz djecu, koja imaju četiri, dvije i jednu godinu. U budućnosti bih mogao putovati nekoliko tjedana s nekim nadarenim mladim igračem ili  nekim dobrim igračem. To je ovoga trenutka vrlo teško.


Goranov pečat


Što mislite o hrvatskim trenerima? Marin Čilić je s Goranom Ivaniševićem osvojio US Open, Ivan Ljubičić vodi Miloša Raonića…


– Rade velike stvari i igrači to osjećaju. Čilić je osvojio Grand Slam i to je najveća stvar koju možeš učiniti u tenisu. Goran je tu dao svoj pečat, baš kao što s Raonićem, koji je u top 10, čine Ljubičić i Piatti.


Čilićev US Open i Wawrinkina dva Grand Slam naslova ukazuju da velika četvrtorka ne vlada suvereno?


– Bilo je pitanje vremena kada će se to dogoditi. Vrijeme prolazi, možda više ne dominiraju kao što je to ranije bio slučaj. To je otvorilo vrata Wawrinki i Čiliću. Dolaze Nishikori, Raonić, malo se otvorilo u odnosu na razdoblje prije četiri, pet godina.



Tenis se promijenio u posljednjih petnaestak godina?– Sada je puno više »fizike« i nema više specijalista. Više nema igrača trave, zemlje ili betona, sada možeš igrati na svim podlogama budući da se željelo izjednačiti brzinu podloga. Danas možeš igrati s osnovne crte i na travi, u dvorani, što nije bilo slučaj ranije. No, sada i pobjeđuju – najbolji.


Jeste li ikad mislili da je da će vaš nasljednik s Mallorce Rafael Nadal biti toliko uspješan, godinama nedodirljiv na zemlji?


– Iskreno, nisam. Ono što je učinio je nevjerojatno i vjerojatno se takva dominacija nikad neće ponoviti.


Španjolska ovog trenutka ima 12 igrača u prvih sto, ali samo je Pablo Carreno Busta, koji dolazi u Umag,  mlađi od 27 godina. Gdje su buduće španjolske zvijezde?


– Nema igrača poput Borne Ćorića, Kyrgiosa ili Kokkinakisa, koji su iskočili, zvijezde među tinejdžerima. No, imamo jednu dobru mladu generaciju, za koju vjerujem da će biti dobra.


Monfils, Ćorić i  Fognini nalaze se između ostalih na listi prijava »Konzum Croatia Opena«. Vaš favorit?


– Volio bih da pobijedi mladi dečko. Borna Ćorić… Gael Monfils je  spektakularan za publiku.  Mislim da je taj finale, domaći dečko i »showman« Monfils, bio najbolji. Kruna turnira. Opet, sve je prilično otvoreno.