Smisao života

Zašto su Gruzijci tako dobri u šahu? Keti Tsatsalašvili ima odgovor

Denis Frančišković

Šah kao smisao života – Keti Tsatsalašvili / Foto Roni BRMALJ

Šah kao smisao života – Keti Tsatsalašvili / Foto Roni BRMALJ

Zahvaljujući šahovskim legendama, svjetskim prvakinjama Noni Gaprindašvili i Maji Čiburdanidze, ovaj sport je jako popularan u mojoj zemlji. Uspjesi naših šahistica kriju se u marljivosti i već znanoj učinkovitosti, ali i tradiciji, kaže Keti



Cvijet Mediterana u gradu na Rječini već 18. godinu najavljuje proljeće, ali i snažnu promociju ženskog šaha ususret Danu žena. Direktor Ivan Mandekić znakovito će reći, to je »cvijet koji ne vene«. A da je tako potvrdilo je i najnovije izdanje u riječkoj šahovskoj areni na Brajdi. Okupio se snažan saziv turnira, a među njima i jedna posebno zanimljiva gošća, velemajstorica Keti Tsatsalašvili iz Gruzije. Vrhunska 25-godišnja igračica bila je svjetska prvakinja do 16 godina, europska do 18, dvaput europska doprvakinja, šest puta gruzijska prvakinja…


No, osim što dolazi iz rasadnika svjetskog šaha Keti je izvjestiteljica i komentatorica s najvećih svjetskih šahovskih priredbi. Slika i riječ o Cvijetu Mediterana tako je ovih dana zahvaljući Keti odaslana u cijeli svijet putem šahovskih portala, ali i njezinog facebooka.


– Ovo je treći put da sam u Hrvatskoj. Bila sam već u Šibeniku 2007. godine, u Rijeci 2010. i evo me sad opet tu. Istina, nisam očekivala da će me sada dočekati ovakva hladnoća. Ja sam više tip osobe koja voli sunce…




Koja su vaša očekivanja od ovog turnira, konkurencija je bila dosta jaka?


– Prema ljestvicama i poretku, ja sam visoko rangirana igračica na Cvijetu Mediterana i naravno došla sam sa željom da pobijedim. No, nekako je moje igranje na turniru otišlo u pogrešnom smjeru.


Baka i Tbilisi


Izvjestiteljica ste i komentatorica s najvećih šahovskih turnira i događanja. Odakle ta ljubav prema tom poslu, koliko vas sve to ispunjava?


– Jako uživam u izradi komentara. Već sam ih radila za najveće šahovske događaje u svijetu, Svjetsko prvenstvo, Svjetsko rapid i blitz prvenstvo, Grand Prix, europsku Ligu prvaka i mnoge druge. Prvi put sam izvještavala s Grand Prixa u Tbilisiju 2016. godine. Prije toga sam također komentirala, a s puno manje iskustva. Volim ovaj posao, ali dosta je stresan i naporan, traži neprekidno radno vrijeme pet do šest sati, zatim znanje o različitim aspektima šaha, konstatno upoznavanje s nekim stvarima i naravno – osmijeh. Svakodnevno primam poruke od ljudi koji vole i cijene moj posao i stalno me pitaju – što je sljedeće? Zahvalna sam svima koji me prate i vole.


Kako ste ušli u svijet šaha?


– Ne sjećam se točno kad sam počela igrati šah, zato jer je kod nas u obitelji šahovska ploča uvijek na stolu, otvorena. Svi članovi moje obitelji znaju igrati šah. No, moja je baka posebno veliki ljubitelj šaha i taj poticaj i ljubav prema ovoj igri dolazi od nje. Uz to, baka je dugo vremena bila jedan od mojih težih protivnika. Stalno prati kako igram ili kako komentiram partije.


Osvojili ste brojne turnire, imate svjetske i europske naslove. Koji vam je najdraži?


– Svjetska sam omladinska prvakinja. To je najveća titula koju zasad imam.


Iz kojeg dijela Gruzije dolazite? Kako se uopće živi danas u Gruziji?


– Rođena sam u istočnom dijelu Gruzije, moj rodni grad je Telavi, ali živim u Tbilisiju. Ova profesija traži da puno putujem. I to oko cijelog svijeta. Jako rijetko sam doma, i kad jesam, uglavnom jako kratko. A kada sam u Gruziji volim posjetiti svoju regiju, mjesto gdje imam kuću s pogledom na planine Kavkaza. To je mjesto gdje se mogu opustiti, proučavati, provodili vrijeme sa svojim najdražima… Povratkom u Tbilisi imam puno više aktivnijeg života. Treniram šah svakodnevno, vježbam psihu i onda navečer izlazim s prijateljima. A imamo mnoštvo lijepih mjesta ua izlazak u gradu.



Kako vam se sviđa hrana u Hrvatskoj, ima li nešto posebno?


– Probanje tradicionalne hrane u zemlji u kojoj boravim jedna je od uobičajenih stvari koje radim tijekom putovanja. Sada u Rijeci zbog lošeg vremena nisam toliko izlazila i probala okuse lokalne kuhinje. Uživala sam u hotelskim obrocima. No, mislim da je jelovnik više onako, internacionalan.


Planirate li ponovno posjetiti Hrvatsku? Možda ljeti?


– A ljeto bi zasigurno bilo nevjerojatno u Hrvatskoj. Još uvijek imam dobre uspomene na moj prvi posjet i Šibenik. Sunce i more čine me sretnim.



Gruzija je šahovska velesila, posebice u ženskom šahu. Koja je tajna tolike popularnosti kraljevske igre u vašoj zemlji?


– Istina, šah je jedan od glavnih sportova u Gruziji. Zahvaljući šahovskim legendama, svjetskim prvakinjama Noni Gaprindašvili i Maji Čiburdanidze, ovaj sport je jako popularan u mojoj zemlji. Uspjesi naših šahistica kriju se u marljivosti i već znanoj učinkovitosti, ali i tradiciji. Kad putujem okolo, naravno susrećem i nove ljude, a neki me ponekad pitaju »Šah? Što je to?«. U Gruziji vas sigurno tako nešto sigurno nikad ne bi pitali.


Ragbi i plivanje


Kako objašnjavate kinesku dominaciju u ženskom šahu, posebice Yifan Hou i Wenjun Ju koje su vodeće svjetske igračice?


– Jako sam ponosna na Hou Yifan, ona je vrlo jaka šahistica s jedinstvenim sposobnostima. Postoje brojne rasprave o ženama koje su slabije od muškaraca u šahu, ali spominjanje njezinog imena jednostavno završava argument na tu temu. Ipak ne mogu se složiti s potpunom dominacijom kineskog ženskog šaha. One su naravno favoritkinje u ovom sportu, ali nisu same, tu su i gruzijske, ruske, ukrajinske, indijske i druge igračice.


Vaše mišljenje o norveškom genijalcu Magnusu Carlsenu, vodećem svjetskom šahistu?


– Carlsen je povijest šaha. Nakon komentiranja njegovim mečeva shvatila sam da on ima veliku sposobnost stvaranja nečega iz ničega. On je šahovski genij.


Koji su vaši daljni planovi u karijeri?


– Prije godinu dana završila sam fakultet, studirala sam političke znanosti i nakon toga radila u poslovnom i ekonomskom centru za gruzijski parlament. No, jednom kad okusite osjećaj pobjede uvijek ga tražite. Zato sam odlučila biti samo u šahovskom svijetu. Želim biti što jača u šahu.


Volite li i druge sportove?


– Volim gledati ragbi. Moja omiljena ekipa je »All Blacks« reprezentacija Novog Zelanda. Uz to i plivam.


Nije tajna da volite i putovanja. Koje su vam omiljene destinacije?


– Da, putujem puno i volim izraziti i podijeliti svoje osjećaje s drugim ljudima putem društevnih mreža. Do sada sam bila u 27 zemalja. Ne mogu reći koja zemlja mi je najljepša jer je nemoguće voljeti samo jedno mjesto. U budućnosti bi voljela posjetiti afričke zemlje, tamo nikad nisam bila.