Mario Divković

Vjerujem da ostajemo u istom sastavu, nadamo se ostanku u Superligi

Zlatko Horvat

Mario Divković/Foto Arhiva NL

Mario Divković/Foto Arhiva NL

Iz Zagreba nam je došao Samac, iz Varaždina Hrelec. Obojica su zainteresirani za nastavak suradnje i u tom sastavu imamo šanse za ostanak. Osim toga, iduće sezone neće se igrati parovi u ligaškom natjecanju, samo pojedinačno, do tri pobjede. Nama je ostanak sportski izazov. Nećemo se boriti za doigravanje, ali ostanak je dohvatljiv - kaže Mario Divković, trener i igrač STK Srdoča



RIJEKA U šesnaest utakmica Prve lige – zapad stolnotenisači Srdoča ostvarili su petnaest pobjeda uz meč razliku 62-13. Jedini poraz doživjeli su u derbiju od Kvarnera (2:4), nakon što su prvi susret s istim suparnikom dobili 4:1. Nije im ni trebalo više od drugog boda… Neven Samac je s omjerom 22-2 bio prvi igrač ligaškog nadmetanja, njemu uz bok bio je Mario Divković (13-3), trener i igrač te član Izvršnog odbora Srdoča, kluba što će 18. lipnja proslaviti 35. rođendan.


– Meni će to biti peti ili šesti nastup u Superligi. Znali smo nekoliko puta ostajati po više sezona. Najteža je prva sezona. Nije sve novo jer se vrte isti klubovi, isti igrači, ali jači su mečevi, jači susreti, duža putovanja.


U Superligi natječe se deset klubova. Naslov prvaka branit će varaždinski Starr.




– Mi ćemo, vjerujem, igrati u istom sastavu. Iz Zagreba nam je došao Samac, iz Varaždina Hrelec. Obojica su zainteresirani za nastavak suradnje i u tom sastavu imamo šanse za ostanak. Osim toga, iduće sezone neće se igrati parovi u ligaškom natjecanju, samo pojedinačno, do tri pobjede. Nama je ostanak sportski izazov. Nećemo se boriti za doigravanje, ali ostanak je dohvatljiv.


Može li se živjeti od stolnog tenisa u Superligi? Teško.


– Preživljavati se može, živjeti – teško. Prvih šest, sedam vrhunskih igrača Superlige možda ima plaće od pet do osam tisuća kuna. Ostali imaju manje, dvije, tri tisuće kuna, a od toga se ne može živjeti. Treba imati posao da bi se osigurala egzistencija.


Srdoči i Kvarner vodili su veliku utrku u Prvoj ligi iz koje su kao pobjednici izašli Srdoči.


– Kvarner imaju dužu tradiciju i solidnu seniorsku ekipu. Tu su još Opatija, Malinska, Crikvenica… Postoji tradicija. Mi se trudimo imati što više naših igrača i nadam se da će i u budućnosti vratiti toj praksi s obzirom na to da smo ove sezone smo imali dva igrača sa strane.


Da se u omladinskom pogonu dobro radi potvrđuje Sena Smailji.


– Ona je najuspješnija. Lani je bila pojedinačna prvakinja Hrvatske u konkurenciji mlađih kadetkinja, te viceprvakinja u paru s Dorom Popec iz Vrsara. Ove godine je osvojila pet od sedam turnira i prva je na ljestvici Saveza za mlađe kadetkinje. Ona ima potencijala za postati nešto u budućnosti. Dobri su i dečki. Možda nisu tako visoko na državnoj razini, ali u regiji su u vrhu.


U klubu je između 60 i 70 aktivnih igrača.


– Najveći broj članova su djeca, njih pedesetak, od kojih je četrdesetak u školi stolnog tenisa. Tu spadaju najmlađi, od šest do devet godina. S njima radi Antun Činko. Djelujemo na više lokacija, u OŠ Srdoči, u Katoličkoj školi, u Kastvu i u OŠ Podmurvice.


Prvoligaški susreti igrani su u nekadašnjoj dvorani za sastanke iznad kuglane u SRC-u 3. maj.


– Došli smo na Kantridu prije 13-14 godina. Lani nam je Grad Rijeka uredio podlogu, što košta nekoliko desetaka tisuća kuna. Ne možemo reći da smo nezadovoljni prostorom, ali moglo bi i bolje. Naime, nemamo svoju svlačionicu pa se snalazimo, poslužimo se svlačionicom kuglane.


Kako onda dostići Kineze u stolnom tenisu? Nikako.


– Kina je drugi svemir.