Moglo bi biti iznenađenja, nema Nadala, a neki su se približili Đokoviću, Federeru... Tenis je kazalište, to su predstave, a mi smo glumci, gladijatori... Nedostaje osobnosti i zato sport stagnira – kaže Živojinović
RIJEKA Teniska karavana stigla je u New York, kraj kolovoza i ljeta rezerviran je za US Open, posljednji Grand Slam turnir sezone. Jedan od onih koji su kročili Flushingom je 51-godišnji Slobodan Živojinović, koji je na njujorškom betonu čak i podigao trofej. U parovima.
– Ove bi godine moglo biti iznenađenja, nema Nadala, a neki igrači su se približili Đokoviću, Federeru… Moglo bi biti zanimljivo. Više sam očekivao od Andyja Murrayja, ne znam koliko ga zanima daljnji napredak. Znam kako Lendl razmišlja, povukao se čim je vidio da Murray više ne ispunjava njegove zahtjeve. Bugarin Dimitrov je veliko osvježenje, dečko stvarno napreduje, ali mislim da tenisu nedostaje osobnosti. Tenis je kazalište, to su predstave, a mi smo glumci, gladijatori… Ljudi dolaze vidjeti performans, sport. S izuzetkom Đokovića i Federera, nedostaju igrači koji mogu privući publiku. Igra se strašan tenis, ali nedostaje te osobnosti i zato sam sport stagnira ili pada u odnosu na, recimo, NBA ligu. Nedostaje akcije…
New York, New York
– New York je poseban, odraz američkog načina života. Ima specifičnosti, počevši od noćnih mečeva. Svaki je Grand Slam specifičan. Wimbledon je poseban, s ogromnom tradicijom, i ostat će najprestižniji u tenisu. Roland Garros ima francuski štih, puno ulažu i sada će dograditi priču. Australian Open me ugodno iznenadio, oni su napravili čudo, prvi su zatvorili terene. Napravili su najviše i imaju sjajnu posjetu. US Open opet ima svoju priču.
Slobodan Živojinović jedan je od legendi koje su igrale na opatijskim terenima. Godine 2003. osvojio je Masters Istarske rivijere.
– To je trend, koji je krenuo je s Murrayjom i Lendlom. Poslije je Murray angažirao Amelie Mauresmo. Kada već nije mogao uzeti prvog igrača, uzeo je prvu igračicu… To mi neko prepucavanje. Jedino što mi tu štima su Goran i Marin napredak kojega je očit. Novak? Da bi mogao produžiti karijeru, mora skratiti poene. Nole zaista daje sve od sebe, tristo posto, ali za mrežu nema dovoljno samopouzdanja – kaže Živojinović.
Živojinović je 1986. godine slavio na US Openu u paru s Andresom Gomezom. Ekvadorac je 1990. godine osvojio Roland Garros u singlu.
– U to vrijeme igrao sam parove s Borisom Beckerom. No, radilo se o Grand Slamu i Becker se koncentrirao na pojedinačnu konkurenciju. Gomezov partner Hans Gildemeister je otkazao i tako smo Gomez i ja zaigrali zajedno. Prvi put… Znali smo se, isti karakteri. Obojica smo ispali u prvom kolu singla i već sam razmišljao o povratku kući, iako praktički US Open nije niti počeo.
Povratak u Europu ipak je malo morao pričekati.
– U to vrijeme su se pojavili prijenosni telefoni u automobilima i moj prijatelj je razgovarao s majkom kod kuće. Rekao joj je da sam izgubio i da se vraćam. Željela me čuti i rekla mi je da pričekam sekundu. Kada se ponovno javila, nakon što je gledala u karte ili nešto drugo, rekla mi je da ću – osvojiti US Open! Kako da ne, rekao sam joj. Bilo je to u ponedjeljak, već sam se vidio na putu za Europu u srijedu ujutro, dan nakon parova. S tankiranjem u mislima.
Zelen na terenu
U utorak su zaigrali u prvom kolu, želeći što prije završiti priču u SAD-u. Ljeto u Americi je potrajalo.
– Legao sam kasno. Zapravo rano. Ujutro. Došao sam na teren malo zelen, izmučen, ispijen, baš kao i Gomez. I krenulo nas je protiv Agenora i Bahramija. Želim napraviti duplu, a zabijem as, poželimo izbaciti loptu, pa počistimo crtu… Oni su poludjeli, dok smo mi bili opušteni. Ja sam cijelu noć proveo vani. New York… Tako prvi, drugi, treći meč, a putna torba stoji spakirana za povratak. S tom pričom ušli smo u drugi tjedan, viđajući se samo uoči meča. Zato sam Gomezu poslije četvrtfinala rekao da barem za polufinale dođemo 15 minuta ranije i zajedno se zagrijemo. Uoči finala s Wilanderom i Nystromom našli smo se pola sata ranije, a nakon toga ni krivi ni dužni osvojili US Open!
Nije se spavalo puno niti poslije osvajanja trofeja, ali iz drugih razloga.
– U to vrijeme sam igrao Bundesligu za berlinski »Rot-Weiss«. U petak navečer poslije finala parova krenuo sam na »JFK« i stigao letom »Lufthanse« preko Frankfurta u subotu ujutro u Hannover, direktno na meč »play-offa« za ostanak. Izgubio sam singl, ali sam dobio parove. Dan kasnije sam dobio singl i parove i klub je ostao u ligi…
Kada je u pitanju Živojinović, uvijek se sve vraća na četvrtfinale Australian Opena 1985. godine. Dok se John McEnroe svađao sa sucem i supervizorom, Živojinović je sjeo u ložu, pojeo malo sendviča i digao noge da se odmori… Dobro mu je došlo, pobijedio je u pet setova.
– Tada se Australian Open igrao u prosincu, na travi, u Kooyongu. Od tada je prošlo 29 godina i nevjerojatno je da se ljudi vraćaju na taj detalj. Koji je došao spontano. Taj običan sedvič, koji sam pojeo za vrijeme meča, zaokružio je moju tenisku karijeru i pratit će me do kraja života – zaključuje Živojinović.
