Premijerna pobjeda u Umagu

Borna Ćorić: Najdraža čestitka? Više nisi nevin

Zlatko Horvat

 S ovom pobjedom mogu biti zadovoljan, ali ne smijem se njome zadovoljiti – kaže Borna Ćorić



UMAG  Borna Ćorić dan poslije, u ugodnom ambijentu lobija hotela »Sol Garden Istra«. Borna je dobro spavao poslije premijerne ATP pobjede, trijumfa nad Francuzom Edouardom Roger-Vasselinom. Mladi, 17-godišnji Zagrepčanin postao je 15. Hrvat s pobjedom u 25 izdanja umaškog turnira, ali ne i najmlađi. Ivan Ljubičić je bio četiri mjeseca brži…


   »Predajem Borni titulu najmlađeg budući da mi je Carbonell predao«, poručio je Ivan Ljubičić preko Twittera. Od svih čestitki, Borni je jedna bila najdraža…


   – Dok sam trčao, sjetio sam se poruke jednog rođaka. Poručio mi je da više nisam junfer! On je dosta otvoren tip…




   Što je poručio savjetnik vašeg tima Goran Ivanišević?


   – Vidjeli smo se na pet minuta, rekao mi je samo: svaka čast, ali imat ćemo vremena razgovarati jer pogledao je cijeli meč. Baš me zanima što misli jer Goran me ne vidi tako često pa može bolje vidjeti moj napredak nego netko iz moje ekipe.


   U prvih 250 je sedam tinejdžera, vi ste na trećem mjestu, iza dvije godine starijeg Nicka Kyrgiosa koji je pobijedio Nadala u Wimbledonu, te vašeg vršnjaka Nijemca Alexandera Zvereva?


   – Kyrgios je na jednoj drugoj razini od nas, ali ne znam kakav će biti na duge staze, s obzirom da ga muče ozljede. Talentiran je, ali na granici ludila mi je da se odlučio vratiti iz Melbournea u Canberru poslije črtvrtfinala Wimbledona. To bi ga moglo koštati. Zvereva nema nigdje, a zatim tri mjeseca igra nemoguće. Imamo sličnu igru, u tempu, s time da on više napada, ali i manje miksa igra. Ove sezone nije ništa napravio, a onda osvoji challenger i igra polufinale ATP-a u Hamburgu. S takvom konstantom je za top 10. No, do kraja godine mislim da nitko od nas trojice ne može osvojiti ATP. Mi možemo odigrati s onima iznad 15. mjesta na ATP ljestvici, oni ispod toga su druga razina.


   Prva ATP pobjeda će se dugo pamtiti?


   – Baš mi je bilo drago. U prva tri nastupa, u Umagu lani, u Zagrebu i Nici imao sam šanse, ali okrenulo se protiv mene. Pao mi je kamen sa srca, napravio sam veliki korak za dalje, više nema onog »kad ću dobiti prvo kolo«, a znam da za to imam kvalitetu. S ovom pobjedom mogu biti zadovoljan, ali ne smijem se s njom zadovoljiti jer inače nemam što tražiti na turniru. Prije sam radio takve pogreške, sada to neće biti slučaj jer sa sljedećom pobjedom mogu obraniti bodove koje gubim u iduća tri mjeseca.


   U drugom kolu sastajete se s Argentincem Horacijom Zeballosom, kojem ste lani imali set, 3:0 i 15:40?


   – Zeballos nije u nekoj formi, ali radi se o pravom zemljašu. Poslije pobjede nad Roger-Vasselinom mi je čestitao i rekao da ne bi opet želio igrati protiv mene. Mislim da će biti dodatno nabrijan.


   Je li vam prošlogodišnji meč sa Zeballosom prošao kroz glavu kada je Roger-Vasselin počistio crtu na vašu prvu meč loptu?


   – Htio sam pustiti suzu, kleknuti na koljena i zaplakati. Bio sam siguran da će promašiti. Samo sam držao loptu po sredini, bio sam siguran da će Francuz promašiti. Pogodio je »devedesetku«. Igrao sam stvarno jako dobro, servirao sam kao nikad u životu.


   Budućnost hrvatskog tenisa izgleda blistavo, s vama, Donnom Vekić i Anom Konjuh?


   – Drago mi je kada svi idemo prema gore, uključujući Antu Pavića i ostale. A to što radi Ana je nevjerojatno. Lakat joj je u redu poslije operacije i mislim da zbog svog talenta vrijedi za prvih pet igračica svijeta.


   Cilj sezone?


   – Top 200. U sezonu sam ušao loše, mjesec dana nisam igrao zbog žuljeva, ispustio sam neke šanse, dok sam travu trebao preskočiti. Ne odgovara mi, ne želim na njoj ni provoditi vrijeme, nije za moju igru. Volim stati na loptu na poenu, a to je na travi nemoguće. Sada još branim neke bodove tako da je top 200 realan cilj. Najteže je probiti se, puno teže nego ostati.