Foto: Silvano Ježina
Znam koliko mogu i koliko vrijedim i to je najvažnije. A očekivanjima drugih se ne zamaram. Niti me zanimaju. Bitno je jedino ono što ja želim i koliko radim da bih došla do toga. Moja glava je u potpuno drugoj dimenziji i to je dobro. Trener kaže da je glava najteži dio posla, kada je usmjeriš, tijelo samo sluša. A trener je uvijek u pravu – kaže Sara
RIJEKA Prošloga je ljeta sve iznenadila osvojivši brončano odličje na srpanjskom Europskom prvenstvu u Amsterdamu, a potom mjesec dana kasnije postala senzacionalna olimpijska pobjednica u bacanju koplja u Rio de Janieru. Toga 19. kolovoza zauvijek će se sjećati, kao i svi koji su zbog nje probjeli noć i pustili pokoju suzu.
Nakon Olimpijskih igara u Rio de Janeiru gotovo svi znaju tko je Sara Kolak, 22-godišnja Ludbrežanka koja je sa 16 godina došla u Rijeku gdje je počela ostvarivati svoje snove o uspješnoj bacačkoj karijeri. Odlaskom u Celje kod Andreja Hajnšeka vidjela je da rad uvijek dolazi na naplatu. No, medijski interes nije joj se u početku pretjerano svidio.
– Sada mi sve to polako postaje normalno. Ništa mi nije problem, ali jednostavno postoje dani u kojima si u strahovitoj gužvi i jednostavno ne možeš biti na sto strana, a pritom još i moraš biti fokusiran na trening. A i neki od medijskih napisa nikako mi se nisu svidjeli. Volim kad se držimo dogovora, kad se poštuje moj rezultat, a ne da se pišu stvari koje nemaju veze sa sportom. Nisam pjevačica nego sportašica, bitan je rezultat, a ne što radim u svoje slobodno vrijeme.
Sara Kolak ove sezone definitivno više nije »Kinder surprise« kako ju je trener Andrej Hajnšek nazvao nakon olakamsterdamske bronce. To je dokazala već krajem veljače na otvaranju sezone na Zimskom bacačkom prvenstvu u Splitu gdje je njezino koplje letjelo do 65,23 metara, što je tada bio drugi rezultat ove sezone na svijetu i drugi najbolji u karijeri atletičarke »Kvarnera« nakon 66,18 metara kojima je osvojila olimpijsko zlato u Riju. Najbolja je ove sezone Bjeloruskinja Tatjana Haladovič, koja je 11. veljače u Minsku koplje bacila 65,88 metara, drugi rezultat sezone sada je u vlasništvu Kineskinje Shiying Liu, koja ima hitac 24 centimetra bolji od Sarinog.
– Mislim da će ovo biti zanimljiva sezona, prije svega jer je prva u četverogodišnjem ciklusu do Olimpijskih igara u Tokiju. Koliko god da svake godine imamo neko veliko natjecanje, glava je uvijek na Igrama. Meni je ovo zapravo prvi takav ciklus pa će i samim time biti zanimljivo. Ali, činjenica je da već sada imamo dosta dobrih rezultata, cure su dobro otvorile sezonu i bit će tu svega – započela je Sara Kolak koja je zahvaljujući prošlogodišnjim rezultatima visoko postavila letvicu kada su rezultati u pitanju.
I ovoga je puta boravak u Rijeci bio kratak. Prekratak. Svega nekoliko sati. No, Sara zato planira sa svojim timom u Rijeci odraditi završne pripreme uoči mlađeseniorskog EP-a u Poljskoj.
– Rijeka je u planu, ništa bez Rijeke. Nadam se da će barem tjedan dana biti lijepo vrijeme, onda može padati kiša. Mi smo se odavno sprijateljile, nemam ja problema s kišom i vjetrom. Kada na nekom od natjecanja počne padati kiša moja prva asocijacija je – Rijeka.
I odlasci u školu bez kišobrana jer sam krivo procijenila da mi neće trebati, a onda izađem iz busa i redovito pokisnem. Uvijek osjećam uzbuđenje kad dolazim u Rijeku, kad pređem granicu kao da je neki teret pao s mene, samo razvučem osmijeh i kažem sama sebi: Doma sam. Iako se zna otkud sam, gdje sam odrasla, gdje mi je obitelj. Žao mi je što sam uvijek tu samo nekoliko sati, ali poslije sezone će biti vremena za uživanje.
Ali, uvijek se lijepo vratiti. Tu punim baterije, uz svoje sam ljude i prijatelje. Sad je još lakše kad imam stan. Tu sam se osamostalila i naučila puno o sebi.
Eugene
– Naravno da imam očekivanja i ciljeve, ali o njima ne želim govoriti. To nema smisla, jednostavno, tko zna što se može dogoditi na sam dan natjecanja pa stvari ne moraju biti onako kako sam ih najavljivala. Zato je bolje sve zadržati za sebe. Znam koliko mogu i koliko vrijedim i to je najvažnije. A očekivanjima drugih se ne zamaram. Niti me zanimaju.
Bitno je jedino ono što ja želim i koliko radim da bih došla do toga. Najvažnije je da ostanem zdrava i da na visokoj razini odradim svako natjecanje. Ne bojim se pritiska, dapače, tada dobro funkcioniram. Moja glava je u potpuno drugoj dimenziji i to je dobro. Trener kaže da je glava najteži dio posla, kada je usmjeriš, tijelo samo sluša. A trener je uvijek u pravu, ha ha ha. Šalu na stranu, postavila sam si prioritete, a to je trening. U mojoj glavi nema mjesta ni za što osim za koplje. Gladna sam rezultata. Spremna sam i jedva čekam natjecanja.
Jedno od natjecanja na kojem će nastupiti Sara Kolak je miting u Jeni njezinoga prijatelja Thomasa Röhlera, koji je 5. svibnja na Dijamantnoj ligi u Dohi koplje bacio do drugog rezultata svih vremena od 93,90 metara.
– Thomas i ja smo super prijatelji, bili smo zajedno u Monacu na proglašenju najboljih atletičara u izboru Svjetske atletske federacije. Imamo jako puno zajedničkog, Nijemac je, a ja dobro pričam njemački i volim ga pričati. Bacala sam na nekoliko mitinga u Njemačkoj, uvijek je dobra konkurencija i osjećam se kao da sam kod kuće.
Čestitala sam mu na hicu iz Dohe i rekao je da se raduje što dolazim na miting, samo me upozorio na kišu, a ja sam se nasmijala od uha do uha. Ne zna on da sam ja u Rijeci naučila bacati po kiši – rekla je Sara Kolak.
London
No, u gustom rasporedu natjecanja svakako je najvažnije Svjetsko prvenstvo, domaćin kojega će od 4. do 13. kolovoza biti London.
– Opet idem u nepoznato. Ipak je to moja prvo takvo natjecanje. Konkurencija je više-manje uvijek ista, posebno bi opasna mogla biti Špotakova koja ove sezone završava karijeru i sigurno će »ići na glavu«, ali će sigurno netko i iskočiti kao što sam ja iskočila prošle godine. Ne zamaram se konkurencijom, ne zamaram se tablicama hitaca jer je najvažnije imati dobro baciti na natjecanju, radim svoje i nadam se najboljem.
Jedva čekam da natjecanja počnu. Sigurno da je London najvažnije natjecanje sezone, do njega su ostala još 82 dana, ali koliko je blizu, toliko je i daleko. Naravno da razmišljam o njemu, ali poslije natjecanja ćemo o očekivanjima i jesam li ih ispunila. Radim na tome da bude onako kako sam si zamislila, spremna sam, iako moram još puno raditi, ali bit će dobro.
