Najbolja riječka sportašica

SNJEŽANA PEJČIĆ ‘Godinu ocjenjujem četvorkom. Samo da bude zdravlja, bit će još bolje’

Denis Frančišković

Ostaje okus uspješne godine - Snježana Pejčić

Ostaje okus uspješne godine - Snježana Pejčić

A kako ocijeniti godinu? Četvorkom, ha, ha... Super je krenulo s europskim zlatom u Mariboru i to u disciplini koja mi nije baš najbolja. Samim time to mi je jedna od dražih medalja – kaže Snježana



RIJEKA  Najbolja riječka sportašica dočekala je i trenutke odmora. Snježana Pejčić uhvatila je nekoliko slobodnih blagdanskih dana, ali oni se brzo tope na prosinačkom suncu. Odmah nakon Nove godine nastavlja sezonu, a planova i želja je kao i uvijek – puno. Kalendar je poprilično ispunjen, a poznavajući Snježanu i odnos prema treningu i natjecanju, odmor je praktički samo kratko »odlaganje puške«.


– Ovaj tjedan prije Nove godine bio mi je slobodan. Već 2. siječnja nastavljam sezonu. Imamo nekoliko natjecanja u Sloveniji, potom međunarodno natjecanje u Münchenu krajem siječnja i Europsko prvenstvo kuca na vrata krajem veljače. A Maribor kao da je jučer bio… – kaže Snježana.


Pobjednica ste Svjetskog kupa u Münchenu u gađanju malokalibarskom puškom, europska prvakinja u gađanju zračnom puškom iz Maribora. Koja je medalja draža, kako uopće ocijenjujete godinu?




– A kako ocijeniti godinu? Četvorkom, ha, ha… Super je krenulo s europskim zlatom u Mariboru i to u disciplini koja mi nije baš najbolja. Ali dobro, to varira. Jedne godine jedna disciplina, druge druga. Pokušavam »žonglirati«. No, samim time to mi je jedna od dražih medalja. Svjetski kup u Münchenu je definitivno najteže natjecanje, a na kraju je stiglo i to finale Svjetskog kupa i drugo mjesto. Ostaje okus uspješne godine.



Na kraju godine sudjelovali ste i u nekoliko humanitarnih akcija, u izradi kalendara »I djeci s ljubavlju« te u humanitarnom projektu »Želimo vježbati vid«. Koliko vas sve to ispunjava?– Raduje me kad nekome pomažem, kada sam tu i kad mogu drage volje sudjelujem u humanitarnim akcijama. Mislim da svi to moramo raditi, svatko na svoj način i svakako češće. I na kraju krajeva,  ne samo mi sportaši, nego svi koji mogu pomoći – naglašava Snježana.


Ima li što s čime niste zadovoljni u godini na isteku?


– Europsko prvenstvo u malom kalibru u Bakuu bilo je prilično loše. Nisam ušle niti u finale. Taj dio sezone u srpnju mi je najteže pao jer očekivala sam barem ulazak u finale. Bakuu i ja… Ne slažemo se najbolje. Ne ponovilo se.


Blizu i daleko


Tokio je još daleko, ali razmišlja li sportaš kao vi u ovom trenutku i o najvećem sportskom natjecanju koje kod vas budi posebne emocije?


– Prerano je o tome razmišljati. U jednu ruku to je blizu, a s druge strane prve kvote za Olimpijske igre su iduće godine na Svjetskom prvenstvu u rujnu. Daleko je to još, treba proći cijela ova sezona. Nije mi je to još u fokusu. Program? Kod nas je to već klasika. Imamo Europsko prvenstvo u zračnom oružju krajem veljače i početkom ožujka u mađarskom Györu, potom četiri natjecanja Svjetskog kupa i iskreno se nadam da ću nastupiti na svima. A tu su i Mediteranske igre ako ih opet ne otkažu. Svjetsko prvenstvo bit će u žiži događanja.



Postoji li nešto u sportskom smislu po čemu ćete posebno pamtiti godinu na izmaku?– Možda je ostala pamtljiva ta odluka MOO-a da se ruskim sportašima zabraniti nastup na Zimskim olimpijskim igrama. Vjerujem da ima dopingiranih sportaša, ali mislim da ih nema samo u Rusiji. Malo mi je to izgledalo tužno. Treba vidjeti koji su to ljudi s imenom i prezimenom, ne kažnjavati cijelu naciju i zemlju. Ne volim kad se politika petlja u sport – kaže Snježana.


Kako se pozicioniralo hrvatsko streljaštvo u svijetu? Kod nas je još uvijek riječ o »malom« sportu…


– Mislim da smo jedna od uspješnijih nacija, posebno s obzirom na broj sudionika na velikim natjecanjima. Dečki u trapu su osvojili dvije medalje na Europskom prvenstvu, Giovanni je bio treći na finalu Svjetskog kupa. Stalno se nešto događa, tu smo… Ili na postolju ili blizu njega. No, uvijek može bolje. To je sport.


Sandra kao Janica


Kad smo već kod toga, je li se promijenilo nešto u riječkom streljaštvu?


– Kod nas u Rijeci stanje je uvijek isto. Ali dobro je dok nije gore.


Sportska 2017. iz riječke perspektive. Nogometaši HNK »Rijeka« zabljesnuli su s dvostrukom, povijesnom krunom?


– Vjerujem da bi dosta ljudi i onih koji prate sport u našem gradu potpisalo da iduća godina bude slična ovoj. Uvijek ima i onih koji su malo razočarani, misle, mogle su neke stvari biti još bolje. Sve u svemu bilo je zadovoljavajuće.


Na nacionalnoj razini blistali su Sandra Perković, Tin Srbić, vaterpolisti, sve zlatnik do zlatnika u svjetskim okvirima?


– Sandra me podsjeća na vrijeme Janice Kostelić. Tad smo imali Janicu i sve druge sportaše. Nešto slično sada je sa Sandrom. Fantastična je. Svaka joj čast. A Tin? Kladim se da 80 posto ljudi nije ni čulo za njega prije Montreala. Istina, tu su i vaterpolisti i »luda« braća Sinković. Mislim, kad bi krenuli jedriti,  u dvije godine bi osvajali medalje.


Za kraj, posebna želja za 2018. godinu?


– Samo zdravlja. I to je to. A onda će biti još bolje, sve drugo će sjesti na svoje mjesto.