Najbolji hrvatski biciklist

Robert Kišerlovski: Quintanu ne poštujem, slavio je na prevaru

Kristian Sirotich

Quintana se napravio glup i pretekao motor, a kada je došao u podnožje nitko ga nije zaustavio. A trebali su jer nisu poštivali dogovor. Zaista je na pokvareni način došao do pobjede, a mene osobno su najviše oštetili – kaže Kišerlovski 



RIJEKA Robert Kišerlovski u nedjelju je prošao ciljnom ravninom u Trstu, jučer je već trenirao u Rijeci. Lider momčadi »Trek« u dobro znanom okruženju »bistrio je glavu«, još jednom vrtio film iz minulih dana. Danas će 97. Giro već biti stvar prošlosti, a nekoliko dana odmora s obitelji u Dubrovniku prilika da se malo napune baterije uoči početka pripreme za drugi dio sezone, špica kojega ipak neće biti Tour kako je bilo planirano već Vuelta.


A Giro? Robert je itekako svjestan da nije razočarao, u Trst je stigao kao deseti ukupno, čime je ponovio 2010. godinu i svoj dosadašnji najbolji rezultat, ali je sigurno itekako svjestan da je mogao biti i bolje plasiran. I bio bi da se ukupni pobjednik i ljudi iz njegova okruženja tijekom 16. etape nisu ponijeli kako su se ponijeli. 


  – Ljut sam na Quintanu, ljut sam na sve njih. Uopće mi nije drago da je pobijedio. Da me onaj dan na Stelviu nisu prevarili bio bih osmi bez problema. To je ono najočitije nepoštenje koje se dogodilo, a koliko ih je još bilo bolje da i ne pričam, koliko sam još vremena izgubio zbog gluposti… Izgubio sam strašno puno živaca, ali to je nova škola i na to ću od sada morati pripaziti. Valjda danas moraš biti pokvaren da bi uspio, čini se da ona »dobro se dobrim vraća« baš i ne drži vodu. Valjda je bolje biti malo pokvaren – još uvijek je ljutit najbolji hrvatski biciklist koji o pobjedniku Gira, drugom Kolumbijcu koji je slavio na jednoj od triju velikih etapnih utrka, nema lijepo mišljenje. 


 Izigran dogovor




– Nakon svega ovoga Naira Quintanu uopće ne poštujem. Ništa. Nula posto. Da se nije ponio kako se ponio uvjeren sam da bi Uran bio ukupni pobjednik. Da nije bio tako pokvaren bila bi to potpuno drugačija utrka, ne bi bio isti način na koji se vozilo. No, što je tu je, sada se tu više ništa ne može promijeniti – govori najbolji hrvatski biciklist. 


  A što se uopće dogodilo? Zbog loših vremenskih uvjeta organizatori su u dogovoru s vozačima odlučili primjeniti taktiku svojevrsnog »sigurnosnog vozila«. Biciklisti su se morali polako spuštati iza službenog motora, a po dolasku u podnožje nastaviti s etapnom utrkom. No, Quintana i biciklisti iz njegova okruženja na takav su se dogovor oglušili.     – Nikad se ovako nešto u biciklizmu nije dogodilo. Osim toga, nizbrdica prije ove sa Stelvia bila je nekoliko puta gora i nikom ništa. Quintana se napravio glup i pretekao motor, a kada je došao u podnožje nitko ga nije zaustavio. A trebali su jer nisu poštivali dogovor. Zaista je na pokvareni način došao do pobjede, a mene osobno su najviše oštetili. Ispalo je da smo mi ostali glupi, a da su ove tri momčadi napravile strašno pametnu stvar.  

 To je velika životna škola. Mi smo se spustili sa Stelvia, a nismo niti znali da su oni otišli naprijed. 


 Nova pravila igre


– Svjestan sam toga. Meni je teško biti pokvaren, odgajan sam da se dobro dobrim vraća i da će ti se vratiti sve što nekome nažao napraviš. No, očito treba biti pokvaren. Glupo je sad razbijati glavu time što bih napravio da sam znao, ali mislim da ću u budućnosti u sličnim situacijama drugačije reagirati. Svijet se očito vrti u krivom smjeru. Ovo je dokaz da se mijenja i biciklizam. Potpuno se mijenja način utrkivanja, poštivanja, pomaganja u grupi. Nestaju neki naši nepisani kodeksi, dolaze nove generacije i donose nova pravila igre. Ja to jako dobro osjetim jer sam, izgleda, baš bio između tih dviju generacija. Osjetio sam i jednu i drugu i ova nova mi ne odgovara – dodaje Kišerlovski koji je oduševljen načinom na koji su ga navijači dočekali u Trstu. 


  – U Trstu je bilo fenomenalno, a i drago mi je zbog toga što je pobijedio Luka Mezgec, inače moj jako dobar prijatelj. Bilo je strašno puno gledatelja, mislim da bi i naša Turistička zajednica mogla malo vidjeti koliko takav jedan događaj i znači za promociju. Valjda ne mogu pronaći svoju matematiku, nema računice, ne mogu napuniti svoje džepove.  

  – Još sutra trening pa onda malo odmora i priprema za Vueltu. Zašto ne Tour? Fizički mi sigurno ne bi bio problem odraditi Tour, ali teško bi se psihički bilo pripremiti. Osim toga, u ekipi su rekli da sam kapetan i da nema smisla da sada kao kapetan radim za bilo koga drugoga. Cijene me i zbog toga mi je neizmjerno drago. To puno znači. Kakve će biti šanse? Teško je to reći, ali motiva itekako ima. Nakon ovog Gira još i više. Nije to samo u pitanju dokazivanje zbog nekakve zarade, novca, sada je jako prisutna i želja za pravim rezultatom – zaključit će Robert Kišerlovski.