Izvedba je doista bila savršena. Poznavanje materije, dikcija, profesionalna opuštenost. Vrlo dojmljivo. I sve na svom mjestu. Bruno Marić održao je prvu javnu prezentaciju VAR-a u Hrvatskoj i novinarima “iz prve ruke” detaljno objasnio kako izgleda korištenje VAR tehnologije na utakmici. I onda… Dva dana kasnije podnio je ostavku na mjesto VAR instruktora Hrvatskog nogometnog saveza uz znakovito objašnjenje:

“S obzirom da sam u medijskim napisima mogao prepoznati natruhe smetnje odigravanju utakmice hrvatske reprezentacije u Splitu, zbog moje funkcije VAR instruktora podnosim ostavku na to mjesto. Ostavku podnosim isključivo zbog Hrvatske i hrvatskog nogometa. Ne, ne odlazim zbog pritiska, ne odlazim zbog hejtera, ne odlazim jer sam umoran. Odlazim jer imam odgovornost prema nogometu.”

Naravno da Marićevu ostavku treba promatrati u kontekstu nedavnog sastanka predstavnika Hajduka s izvršnim direktorom HNS-a, Marijanom Kustićem, na kojem je načelno dogovoren povratak hrvatske reprezentacije na Poljud već u tekućem kvalifkacijskom ciklusu za EURO 2020 (utakmica s Mađarskom 10. listopada). Pozadinu priče pritom valja tražiti u odnosima HNS-a i Hajduka, odnosno Marića i Hajduka.

Bruno Marić postao je najomraženiji sudac na Poljudu nakon što je 2009. godine u maksimirskom finalu Kupa između Dinama i Hajduka (3:0) isključio dva igrača splitske momčadi i dosudio dvojbeni jedanaesterac za “modre”, a šest godina poslije u Splitu dosudio još jedan jedanaesterac Dinamu i to u trećoj minuti sudačke nadoknade. Marić se poslije javno ispričao navijačima Hajduka i rekao da više nikad neće suditi najveći hrvatski derbi. I nije. Svejedno, navijači Hajduka nikad mu nisu oprostili… Do te mjere da je jedva izvukao živu glavu nakon što su ga nepoznati napadači pretukli u jednom splitskom restoranu. Kad mu već nije mogla presuditi splitska ulica, Marić je morao popustiti pod političkim pritiscima i pritom birati između novog sudačkog uzleta i stranačke privrženosti.

Vrijeme će, doduše, pokazati je li Marićeva ostavka bila samo konfekcijske prirode s obzirom na obim njegova angažmana u VAR projektu. Do tada njegov odlazak treba shvatiti kao jedan od ultimatuma Hajdukovih čelnika HNS-u, što su još krajem prošle godine artikulirani kroz sedam zahtjeva službenog Poljuda: implementacija Zakona o sportu odmah i bez odgode, profesionalni angažman stranog povjerenika za suđenje, vraćanje Udruge prvoligaša kao voditelja natjecanja HT Prve lige, transparentni financijski izvještaji, transparentno definiranje kriterija prilikom izbora svih upravljačkih funkcija i operativnih tijela HNS-a, izrada strategije hrvatskog nogometa, provođenje novih izbora za upravljačka tijela HNS-a poslije izrade.

Nikola Pilić, Željko Franulović, Goran Ivanišević, Mario Ančić… Split se nekad ponosio tenisačima koji su s reketom u rukama pronosili slavu “najsportskijeg grada na svitu”. Danas je u gradu pod Marjanom u modi neka drukčija igra koja u svojoj jezičnoj izvedenici ima riječ reket, ali je daleko od gospodskog sporta. U Splitu je postalo sasvim normalno da navijači Hajduka, na tribini i u upravljačkim tijelima, već godinama (ne)izravno reketiraju “voljeni klub”, ali i reprezentaciju i hrvatski nogomet u cjelini… pa su po istom principu čelnici Hajduka počeli provoditi klasično reketarenje HNS-a. Uz blagoslov državnog vrha koji režira novu sezonu »Igre prijestolja« na hrvatski način. Možda i u Hrvatskom nogometnom savezu… Nije slučajno nekadašnji HDZ-ov kandidat za daruvarskog gradonačelnika, Bruno Marić, podnio ostavku stranačkim autoritetima u HNS-u, Marijanu Kustiću i Anti Kulušiću, uz »visoko pokroviteljstvo« premijera Andreja Plenkovića.

A što se Hajduka tiče, prošla su vremena njegovog velikog navijača “Meštra” iz “Velog mista” koji s ulaznih vrata svoje splitske brijačnice odlučno poručuje mušterijama: Neću politiku u moju butigu! Hajduk Smojine ljubavi odavno je izgubio identitet, došla su vremena kad su birači među simpatizerima i navijačima »bilih« postali važniji od baluna. Neka igre počnu!