Vertikala

MARKO CVIJANOVIĆ: Kada i kako se postaje igrač?

Marko Cvijanović

Imali nade za ove "klince" iz omladinskog pogona riječkoga prvoligaša/Foto Arhiva NL

Imali nade za ove "klince" iz omladinskog pogona riječkoga prvoligaša/Foto Arhiva NL

Nogometaši Rijeke i Hajduka remizirali su bez pogodaka u Jadranskom derbiju koji sadržajem nije oduševio, ali je ukazao na nekoliko zanimljivih činjenica koje određuju sadašnjost i budućnost klubova sa sjevera i juga hrvatske obale.



Nogometaši Rijeke i Hajduka remizirali su bez pogodaka u Jadranskom derbiju koji sadržajem nije oduševio, ali je ukazao na nekoliko zanimljivih činjenica koje određuju sadašnjost i budućnost klubova sa sjevera i juga hrvatske obale. Siniša Oreščanin ugodno je iznenadio organizacijom igre, Hajduk je, pogotovo u prvom poluvremenu, lakoćom stvarao višak kroz osmišljenu pas igru, u oba pravca znalački pokrivao prostor između linija i agresivnim presingom na igrača s loptom u začetku razbijao ritam igre riječke momčadi koja je u većem dijelu utakmice djelovala zatečeno. Naravno da je Bišćan uoči utakmice bio silno hendikepiran izostankom osmorice prvotimaca (Čolak, Heber, Punčec, Raspopović, Tomečak, Capan, Pavelić, Vuk), ali to ne može biti opravdanje za izostanak adekvatne reakcije. Ako već nije mogao utjecati na izbor igrača, morao je pronaći mehanizme u igri i uspostaviti terensku ravnotežu da bi iskoristio potencijale momčadi koja je, iako značajno oslabljena, još uvijek imala kvalitetu više u odnosu na protivnika. Toliko o igri.


Kapetansku vrpcu Hajduka tijekom Jadranskoga derbija nosili su Domagoj Bradarić, Ante Palaversa i Darko Nejašmić, trojica od šestorice (Bradarić, Nejašmić, Palaversa, Caktaš, Duka, Mikulić) rođenih Splićana u Oreščaninovoj momčadi. Nije slučajno. Od osamnaestorice igrača Rijeke u službenom zapisniku samo su dvojica bili rođeni Riječani: Simon Sluga koji je odrastao u Poreču i srednjoškolac Filip Braut. Uzgred, kapetani Rijeke u subotu su bili Alexander Gorgon iz Beča i Zoran Kvržić iz Doboja. Nije slučajno. Dok su splitski tinejdžeri tijekom subotnje utakmice bili nositelji igre Hajduka, njihovi riječki vršnjaci mogli su se svojim prijateljima iz razreda tek pohvaliti da sjede na klupi. Ni to nije slučajno.


Brojke, uostalom, ne lažu. Ante Palaversa (18 godina) odigrao je ove sezone 19 utakmica za prvu momčad Hajduka, postigao dva pogotka, u igri proveo 1229 minuta i potpisao ugovor života s Manchester Cityjem, Darko Nejašmić (20 godina) je, otkako je početkom prosinca debitirao za prvu momčad, odigrao svih sedam utakmica i upisao maksimalnih 630 minuta, a Domagoj Bradarić (19 godina) upisao dvanaest nastupa uz 833 minute provedene na terenu. Istodobno, Denis Bušnja (18 godina) upisao je ove sezone četiri nastupa za Rijeku i na terenu proveo 107 minuta, od čega devedeset u kup utakmici protiv četvrtoligaša Križevaca, što znači da je u HNL-u odigrao tek »mršavih« 17 minuta, Matej Vuk je prije ozljede upisao dva nastupa i odigrao 84 minute, Josip Mitrović odigrao 16 križevačkih minuta, a Milan Ristovski protiv Hajduka u igru ušao u 92. minuti!? Kraj priče. A zapravo početak.




Usporedba možda nije primjerena, ali način igre Hajduka tijekom subotnjega Jadranskoga derbija koncepcijski je bio vrlo sličan načinu igre Ajaxa, koji je oduševio nogometnu Europu izvedbom u prvom poluvremenu prve utakmice osmine finala Lige prvaka protiv Real Madrida. Energijom, mladošću, talentom, ali u prvom redu automatizmima u igri momčadi koju su činili Onana (22 godine), Mazraoui (21), De Ligt (19), De Jong (21), De Beek (21), Neres (21) i Dolberg (21). Na kraju je o pobjedniku odlučila individualna kvaliteta igrača trostrukog uzastopnog europskog prvaka (Vinicius, Benzema, Asensio), baš kao što je Rijeka, zahvaljujući pojedinačnoj kvaliteti, došla do nekoliko izglednih prilika. Pitanje je, međutim, kako bi susreti na Rujevici i u Amsterdamu završili da su Splićani u svojim redovima imali napadače poput Rijekinih (Puljić, Gorgon, Acosty) i da je trener Ajaxa Erik ten Hag protiv madridske momčadi mogao računati barem na jednog od vrsnih golegetara koji su u prošlosti branili boje »kopljanika« (Ibrahimović, Suarez…).


Suštinski nema prevelike razlike u poimanju velikih utakmica mladih igrača Hajduka i Ajaxa, koji su, svatko u svom nogometnom okruženju, pokazali odvažan gard i kvalitetu. Njihove godine pritom nisu bile uteg, već prednost. Ne postaje se igrač na treninzima, nego baš na tim velikim utakmicama. U Hajduku su to odavno shvatili. Zato se Bradarić, Palaversa i Nejašmić i jesu na rujevičkom travnjaku s kapetanskom vrpcom oko ruke ponašali kao da igraju pedeseti, a ne prvi ili drugi Jadranski derbi, a njihovi vršnjaci s riječke klupe (Ristovski, Bušnja) tijekom uzaludna zagrijavanja bavili mišlju »Kad ću igrati ako ne sad kad nas toliko nedostaje?«. Možda i na Rujevici konačno nešto shvate.