Laura Štefanac ovu će godinu dugo pamtiti. Na Europskom prvenstvu gluhih u Bochumu opravdala je ulogu favoritkinje u bacanju koplja i hicem od 45,82 metra osvojila zlatno odličje, koje joj je dalo dodatni vjetar u leđa da svakodnevno nastavi marljivo trenirati i u što skorije vrijeme ostvari još jedan od svojih ciljeva. Koplje baci 50,02 metra i postane svjetska rekorderka. Njezine je uspjehe prepoznao i Središnji državni ured za šport Republike Hrvatske koji joj je nedavno i dodijelio godišnju državnu nagradu Franjo Bučar.

– Posebna je čast dobiti nagradu Franjo Bučar. Ipak je to najviša nagrada koju dodjeljuje Republika Hrvatska za najveća sportska dostignuća, kao i za doprinos sportu. Ta nagrada me potiče da radim i treniram još više i bolje – započela je 21-godišnja Laura Štefanac. – Toga svega ne bi bilo bez podrške moje obitelji, mame, tate i brata, mojeg Hrvatskog sportskog saveza gluhih, Olivera i Marija Lušića, kao i drage Katarine. Stoga ovu nagradu posvećujem svim dragim ljudima koji su mi omogućili da se bavim sportom i bacanjem koplja. Tu prvenstveno mislim na moju obitelj, Hrvatski sportski savez gluhih, trenera Andreja Hajnšeka, bez kojega ne mogu zamisliti trening i, naravno, moj Kvarner, koji mi u svemu maksimalno pomaže – dodala je Laura, kojoj su čestitke na još jednoj uspješnoj godini i nagradi Franjo Bučar pristizale sa svih strana.

Čestitari

– Dobila sam jako puno čestitki i ovom prilikom svima zahvaljujem od srca. Nedavno sam bila na prijemu u Primorsko-goranskoj županiji, bilo je baš lijepo. Drago mi je što su moj rad i trud stigli na naplatu – rekla je atletičarka Kvarnera, koja je itekako zadovoljna prošlom sezonom. Olimpijska pobjednica gluhih upotpunila je kolekciju odličja s europskih prvenstava, nakon bronce iz Poljske 2015. godine sada ima i europsko zlato iz Bochuma.

– Što se tiče protekle sezone, mogu reći da sam zadovoljna jer osvojiti europsko zlato nije mala stvar. Žao mi je što nije pao i svjetski rekord jer sam se za to spremala, ali, nažalost, nisam uspjela. Najbolji hitac sezone bio je onaj od 48,88 metara, što je 71 centimetar kraće od mojeg osobnog rekorda, ali realno ja mogu baciti još dalje, samo se moraju poklopiti svi dobri elementi. S trenerom Andrejem Hajnšekom intenzivno radim na tehnici i snazi i zaista se nadam da će se to vidjeti na daljini mojih hitaca.

Lauri Štefanac ispunila se još jedna velika želja, početkom rujna nastupila je na Hanžekovićevom memorijalu u Zagrebu.

No, svjetsko prvenstvo nije jedini na listi ciljeva Laure Štefanac u 2020. godini.

– Želja mi je srušiti normu za Europsko prvenstvo u čujućoj kategoriji u Parizu. Norma iznosi 58 metara i po tome kako treniram, to ne bi trebao biti problem. Nadam se da ću zajedno s trenerom ostvariti i taj cilj – kaže Laura, koja se zbog Andreja Hajnšeka, donedavnog trenera olimpijske pobjednice Kvarnera Sarom Kolak, prošle godine preselila u Celje.

– Naša suradnja počela je prije dvije godine, dok sam još bila srednjoškolka. Tada sam u Celje odlazila vikendima ili kako su mi dopuštale školske obaveze. Naravno da to nije bilo dovoljno pa sam se po završetku srednjoškolskog obrazovanja odlučila za selidbu u Celje i tada su počeli intenzivni treninzi. Izuzetno sam zadovoljna treninzima, ali i životom u Celju. Zaista imam sve uvjete za napredak. Rad s trenerom Hajnšekom je na vrhunskoj razini, on zaista daje maksimum da mi prenese sve svoje znanje o bacanju koplja. Jako puno radimo na snazi i tehnici i mislim da sam jako puno napredovala, a nadam se da će se to vidjeti iduće sezone.

Dolazak u Kvarner pun pogodak

Laura Štefanac od prošle je sezone članica Kvarnera, što se pokazalo kao pun pogodak.

– Dolazak u Kvarner bio je i više nego dobra odluka. To je klub koji potpuno stoji iza svakog svojeg atletičara, pa tako i iza mene. Imam potpunu podršku u svemu i uvijek im se mogu obratiti za pomoć i savjet bilo koje vrste. Tu posebno moram istaknuti direktoricu Ivu Florjančič, koja mi pomaže kada god nešto trebam.

Novogodišnje želje

– Prije svega sebi i svojoj obitelji želim puno zdravlja. Bilo bi dobro i da me zaobiđu ozljede da bih mogla ostvariti sve svoje ciljeve. U Novoj 2020. godini želim si i da su sa mnom i dalje svi oni koji su mi pomogli da se bavim atletikom – rekla je Laura.