Dobro smo smješteni, organizacija je na visokoj razini. Impresivno je koliko su toga izgradili u dvije godine. Meni su Igre najvažnija stvar na ljestvici, oduvijek su mi bile posebno natjecanje – kaže Ivica
Ivica Kostelić sutra će na Fisht Olimpijskom stadionu izaći s hrvatskom zastavom, predvodeći još deset olimpijaca te članove delegacije među kojima će biti i Janica Kostelić, vlasnica devet olimpijskih medalja. Hrvatski skijaš je izbjegao posljednja dva otvaranja jer je već ujutro idućega dana morao na trening spusta. I sada će to morati, ali vožnja na relaciji Adler – Krasnaja Poljana ne bi ni izbliza trebala biti tako zahtjevna kao ona iz Torina u Setriere ili iz Vancouvera u Whistler.
– U prilici sam nositi zastavu i zato ću to iskoristiti! Program otvaranja je napravljen da mogu navečer doći na vrijeme do sobe i odmoriti se za idući dan. Kažu da i program otvaranja neće biti prenaporan.
Prije dvije godine pobijedili ste na stazi »Rosa Hutor«. Istina, bila je to bolna pobjeda budući da je stradao meniskus koljena. Dojmovi poslije prvoga treninga?
– Staza je dosta tehnički zahtjevna, i spust i slalom. To je dobro. Sve je prošlo u najboljem redu. Trenirali smo malo veleslalom. Dobro smo smješteni, organizacija je na visokoj razini. Impresivno je koliko su toga izgradili u dvije godine. Staze su dobre. Treneri su bili na spustaškoj stazi, kažu da je dobro pripremljena. Gore je tvrdi snijeg, od sredine led.
Vaš otac i trener Ante Kostelić postavlja kombinacijski slalom i drugu vožnju klasičnog slaloma?
Kladionice svrstavaju Ivicu Kostelića u trećega favorita super-kombinacije s omjerom 5.0. prvi favorit je Ted Ligety (3.00),drugi Alexis Pinturault (4.00), Slijede Bode Miller (9.00), Aksel Lund Svindal (11.00) i Carlo J anka (14.00) i – Natko Zrnčić-Dim (21.00). U slalomu Kostelić je 12. na listi favorita (34.00), na vrhu su Marcel Hirsher (3.00), Felix Neureuther (4.00) i Henrik Kristoffersen (5.00).
– Što zahtjevnije, to bolje. Reakcije na njegov postav staze slaloma u Kitzbühelu uglavnom su bile pozitivne. Nekad su takvi postavi bili sasvim normalna stvar, a danas to postaje osvježenje u jednoj monotoniji. Šteta što je tako, ali barem je jedna vožnja dobra u sezoni… Nažalost, takva postava nije pokazatelj za razvoj slaloma. Očeva postava u Kitzbühelu je zaista bila dobra, nije bila pretjerano teška, ali bila je zahtjevna.
Posebno natjecanje
Uz sav peh koji ste imali ove sezone, bilo je barem malo sreće u izvlačenju tko će postavljati staze?
– Otac već dugo ima želju postaviti stazu na svjetskom prvenstvu ili zimskim olimpijskim igrama. Nažalost, zbog raznih pravila to se do sada nije ostvarilo. Zato mi je drago i zbog njega. Zbog kvota ove sezone u Svjetskom kupu očeva postava u Kitzbühelu bila je jedina od hrvatskih trenera ove sezone u Svjetskom kupu. Pravila su prilagođena velikim momčadima, što je nevjerojatno, ali je tako u skijanju.
Što za vas znače Olimpijske igre?
– To je nešto posebno. Meni su Igre najvažnija stvar na mojoj ljestvici, oduvijek su mi bile posebno natjecanje. Soči? Iako mi ove sezone baš ne ide dobro, još uvijek sam kandidat za medalju, sigurno u kombinaciji, a možda i u slalomu. Cilj je osvojiti medalju, bilo koju, po mogućnosti – zlatnu.
Sjećanja na dosadašnje Zimske olimpijske igre?
– Pamtim Nagano 1998. godine, kamo nisam mogao ići jer sam bio u bolnici. Mračan dio moje karijere, ali i cijele obitelji. Otac je bio ozlijeđen i cijele je Igre pratio iz bolničkog kreveta. Ja sam bio potrgan, a Janica je morala sama na Igre. Njoj su to bile prve Igre i ostvarila je odlične rezultate.
Salt Lake City četiri godine kasnije bio je u njenom znaku?
– Da! Ja sam imao dobar rezultat u veleslalomu, bio sam deveti, dok sam u slalomu bio na putu prema medalji. Nažalost, »haklao« sam peta vrata prije cilja.
Torino 2006. donio vam je prvu olimpijsku medalju, srebro u kombinaciji?
– Benjamin Raich je bio najveći favorit, ali promašio je vrata u slalomu. Bila je to dosta slaba sezona, ali došao sam jako motiviran na Igre sa željom da osvojim tu medalju koja mi toliko puno znači.
Sestriere pamtimo i po dvjema Janičinim medaljama, ali sve zasjenjuje vaš emotivan zagrljaj sa sestrom, koja je bolesna došla na kombinacijski slalom?
– To i ja najviše pamtim od tih Igara! Radi se o jednoj povezanosti, zajedničkom putu koji smo prošli. U svakoj Janičinoj i mojoj medalji dio zasluga ide onom drugom. Janica je i tada pokazala koliko je šampion. Bila je bolesna, a ipak je osvojila zlato i srebro.
Dva srebra
Vratimo se u Whistler, gdje ste dvaput bili srebrni. Je li vam krivo što u slalomu niste možda ubacili u sedmu brzinu, za Talijanom Gulianom Razzolijem zaostali ste 16 stotinki sekunde?
– Ha, ha… Ne razmišljam o tome, ja sam zadovoljan onim što sam postigao prije četiri godine. Došao sam kao kandidat za dvije medalje i potpuno sam ispunio cilj. Malo je nedostajalo za zlato, ali zadovoljan i srebrima.
Jedan od vaših suparnika u super-kombinaciji bit će i Natko Zrnčić-Dim?
– Natko je potvrdio visoku formu u Wengenu, mislim da je dobro što imamo dva kandidata za odličje. Drugo, s njegovim trećim mjestom smo dobili veće šanse za postavljanje kombinacijskog slaloma.
Očekivali ste više od ove sezone u Svjetskom kupu. Koji je razlog skromnijih rezultata?
– Ima različitih mišljenja, a ja sam dosta siguran u ono što se događa. Međutim, rekao sam već da neću sada o tome govoriti, pričekat ću kraj sezone i tada ćemo analizirati što je bilo i moći ćemo reći nešto više.
Koliko su svemu »krivi« koljeno i leđa?
– To pridonosi nevoljama. Nažalost, još od 2011. nemam punu funkciju koljena. U svibnju prošle godine imao sam operaciju koljena… Kroz godine svašta se nalijepi. Koljeno ne funkcionira kako bi trebalo, a s leđima smo imali krizu u prosincu prošle godine, zbog koje smo propustili jednu utrku. Imali smo sreće što sam to riješio u hodu, nisam morao odlaziti na rehabilitaciju.
Možete li sve što se događalo u Svjetskom kupu ostaviti iza sebe i bez tereta krenuti iz startne kućice u Krasnajoj Poljani?
– Zimske olimpijske igre su nešto posebno. To je događaj u kojem se dijele medalje, koje su najvažnija stvar. To nije Svjetski kup, nema tu računanja bodova. To Igrama daje posebnu čar, čini ih drugačijim natjecanjem. Također, stavljaju natjecatelja u jednu posebnu poziciju.
Posjetili ste Olimpijsko selo?
