Klubovi na aparatima

KOLAPS SPORTA Iz RSS-a tvrde da EPK nije razlog kašnjenju isplata dotacija sportskim klubovima

Ivan Volarić

Mladi riječki sportaši sve teže se nose s financijskim problemima/Foto Arhiva NL

Mladi riječki sportaši sve teže se nose s financijskim problemima/Foto Arhiva NL

Određena kašnjenja postoje, međutim, trudimo se isplatiti određena sredstva barem prema onim klubovima koji imaju tjedne financijske obaveze kroz troškove natjecanja u svojim ligama. Snalazimo se najbolje što možemo - kaže Bradić



RIJEKA Riječki sportaši odahnuli su nakon nedavne Skupštine Riječkog sportskog saveza na kojoj je potvrđena raspodjela sredstava namijenjenih programskim aktivnostima klubova u 2020. godini. Grad Rijeka u godini EPK izdvojio je otprilike ista sredstva za rad klubova (oko osam milijuna kuna) kao i u 2019. godini što je dobra vijest. Loša je da Grad Rijeka, odnosno njegov servis prema klubovima, RSS, ponovo kasni s isplatama što itekako remeti svakodnevni rad klubova, posebno onih nositelja kvalitete u loptačkim sportovima koji svakoga vikenda nastupaju u svojim ligaškim natjecanjima sa seniorskim, ali i brojnim ekipama nižih uzrasnih kategorija. Budući da gradska sredstva u budžetima tih klubova čine značajan udio, jasno je da višemjesečno kašnjenje izaziva bojazan da dio klubova jednostavno neće biti u stanju normalno privesti sezonu kraju.


– Sigurno da smo zadovoljni s usvojenim proračunom, odnosno planom raspodjele sredstava za 2020. godinu, a posebno kada je riječ o segmentu treninga i natjecanja – govori Slaviša Bradić, glavni tajnik Riječkog sportskog saveza. – Drugi dio je onaj koji se tiče dodatnog poticanja nositelja kvalitete. Taj iznos bi mogao biti veći, međutim, ključno je da u tom dijelu pokušamo isposlovati maksimalnu redovitost u isplati jer riječ je o loptačkim sportovima koji imaju svoja ligaška natjecanja svakoga vikenda. Naravno da to iziskuje troškove na tjednoj razini i mi se trudimo da im taj novac isplaćujemo redovito kako bi mogli nesmetano provoditi svoje aktivnosti. Tim klubovima je bitnije da im novac pristiže redovito i planski nego da im se povećaju iznosi.


Prošle godine su se sredstva namijenjena klubovima počela isplaćivati redovito. Sada se opet javlja kašnjenje?


– Prošlu godinu smo zaključili s 98 postotnom realizacijom tih sredstava. Sada postoje određena kašnjenja, ali potrudit ćemo se u suradnji s gradom da to isplatimo. Kada sam svojevremeno postao tajnik RSS-a, situacija oko isplata bila je stvarno loša. Klubovi su sredstva za tekuću godinu dobivali krajem godine ili čak u idućoj godini. Sada se oko toga situacija osjetno popravila, ali još nije savršena. Savršeno bi bilo kada bismo kalendarsku godinu zaključili sa stopostotnom realizacijom financijskih obaveza prema klubovima.


Populističke najave


Klubovi će uskoro ući u treći mjesec kako im nisu redovito isplaćena sredstva?




– Određena kašnjenja postoje, međutim, trudimo se isplatiti određena sredstva barem prema onim klubovima koji imaju tjedne financijske obaveze kroz troškove natjecanja u svojim ligama. Snalazimo se najbolje što možemo. I mi u RSS-u bismo voljeli kada bi sva sredstva pristizala onako kako je potpisano i planirano.


Dio sportaša će nove financijske nevolje pripisati projektu EPK-a?


– Činjenica je da EPK nulti prioritet grada Rijeke, međutim, uspjeli smo u 2020. godini zadržati izdvajanja za sport praktički na istoj razini kao i u 2019. godini. Bilo bi bolje da su sredstva veća, ali samim time što smo zadržali tu poziciju je dobro i ne možemo reći da je EPK nešto uzeo sportu. Može naravno do kraja godine ispasti drugačije, ali nadam se da neće… Moram reći da imamo korektan odnos s gradom i da itekako razumiju sportaše i njihove potrebe.


Marinko Koljanin, predstavnik nogometa na posljednjoj Skupštini RSS-a, najavio je da će se s pozicije gradskog vijećnika zalagati za povećanje sredstava namijenjenih programima sporta za iduću godinu?


– Siguran sam da bi svi sportaši odmah dignuli ruku za takav prijedlog. Istina, Koljanin je to rekao na Skupštini, doduše po meni malo populistički, da bi proračun trebao narasti s osam na 12 milijuna kuna. Dapače, mi podržavamo bilo kakvo povećanje proračuna jer je to u interesu sportaša i sporta. Međutim, uvijek treba vidjeti koliko je to realno izvedivo i koliko ima kapaciteta da se taj prijedlog i ostvari. Mi u svakom slučaju dajemo podršku svakome onome tko zastupa interese sporta i naših članica neovisno o političkoj opciji. 


Problem prijevoza


U svakom slučaju lijepo zvuči inicijativa da se pokušaju povećati ulaganja u sport.


Raspolažete li podacima koliko sredine poput Rijeke izdvajaju za sport u svojim proračunima?


– Zagreb je van konkurencije. Zagrebački sportski savez ima veći proračun od Hrvatskog olimpijskog odbora. Oni recimo imaju 400 trenera na plaći što je impresivna brojka. Mi se možemo uspoređivati sa Splitom ili Osijekom. Split je nešto ispred nas po izdvajanju, a s Osijekom praktički imamo identična izdvajanja. Doduše, oni imaju malo drugačije modele financiranja. Kod njih primjerice klubovi dobivaju novce s kojima plaćaju termine, a naši klubovi ne dobivaju taj novac već besplatne termine. Državna revizija tražila je da se u proračunu moraju točno prikazivati i troškovi termina tako da se sada vidi točno koliko je koji klub dobio novaca u terminima u gradskim sportskim objektima. Primjerice, VK Opatija na godišnjoj razini dobije od 600 do 900 tisuća kuna kroz termine na bazenu na Kantridi. To je velika brojka! Mnogi o tome ne vode računa, ali te termine netko u konačnici mora platiti. Klubovima pokušavamo omogućiti maksimalne uvjete za obavljanje sportske djelatnosti i postizanje rezultata. U nekim gradovima su ta izdvajanje malo veća, a negdje malo manja. Svaki od modela financiranja koji se primjenjuje u Hrvatskoj ima svoje benefite.


Neke sredine svojim klubovima financiraju troškove prijevoza nižih uzrasnih kategorija na službene utakmice?


– Ima takvih primjera u Istri, međutim, to su gradovi ili općine s malim brojem sportskih udruga. Mi imamo 112 sportskih udruga i nama bi svaki vikend trebalo 50-ak autobusa da pokrijemo sve korisnike. Međutim, razmišljamo i u tom smjeru jer je upravo prijevoz na natjecanja najveća stavka u budžetima klubova.


Koje rezultate je donijela revizija članstva po klubovima koju ste organizirano proveli?


– Uvidjeli smo neke stvari na koje prije nismo obraćali pažnju. U nekim sredinama postoji nesrazmjer između onoga što je prijavljeno i onoga što je naplaćeno kroz članarine. Mi nismo porezna uprava i ne uzimamo novac od članarina, ali htjeli bismo imati što bolju sliku stanja u klubovima. Radimo na informatičkom sustavu koji će biti besplatan za sve udruge i kroz koji će se aplicirati sredstva javnih potreba. Dakle, kroz taj informatički sustav će svaki klub provesti svoje članstvo i bit će jako mali prostor za manipulacije. Nama je cilj da imamo jasnu sliku koliko se populacije raznih dobnih skupina, a u prvom redu djece bavi sportom i shodno tome onda možemo pokretati neke akcije. Moram reći i da smo došli do jedne skupine sportaša koju do sada nitko nije registrirao kao sportaše, a to su fitness, rekreativne grupe… Govorimo o dvije i pol do tri tisuće ljudi koji se bave sportom da ih jednostavno nitko ne primjećuje – rekao je Bradić.


Liverić: Posuđujemo novac za natjecanje…


– Devet mjeseci prošle godine smo dobivali relativno redovito sredstva… Na 2019. se ne možemo požaliti, ali sada smo opet ušli u krizno razdoblje. Treba uzeti u obzir da velika većina klubova nema generalnih sponzora i umnogome je ovisna o redovitosti isplate tih sredstava. Nama sada ta sredstva nedostaju jer natjecanja su se odvijala i u prosincu i u siječnju i odvijaju se sada u veljači. Igrala su se i državna prvenstva mlađih uzrasta. Vrlo teško je iznijeti nekoliko mjeseci bez redovnog dotoka novac. Treba platiti suce, troškove organizacije utakmica, prijevoz na gostovanja… Sada se snalazimo na način da posuđujemo novac na raznim adresama, kratkoročno ćemo izdržati, ali dugoročno to nije pravi posao – rekao je Velimir Liverić, trener odbojkaša Rijeke. (I. VO.)


Tončinić: Ako redovno ne plaćamo obaveze, ne možemo igrati


– Prije svega treba naglasiti da više nema velikih sponzora kao nekada koji su bili voljni uložiti određena sredstva u sport. Kriza je učinila svoje i klubovi su u visokom postotku ovisni o onome što dobiju od grada ili županije. Suci, delegati, prijevoznici, savez… svi oni od klubova očekuju da redovito podmiruju svoje obaveze. Nitko nas pritom ne pita da li mi redovito dobijamo planirana sredstva. A ako ne platimo, ne možemo igrati! Stvari su tu vrlo jasno postavljene. Mi više nemamo financijske snage, a ni moći da budemo jaki kao prije. Sve govori činjenica da smo prošle sezone ostali bez pet igračica iz prve postave koje su igrale finale Kupa. Sve one su otišle u druge, ambicioznije sredine. Grad bi po meni trebao pomoći i omogućiti mladim riječkim sportašima, govorim trenutno o odbojci, da ostanu u svojem gradu i svojem klubu te pokušaju u rezultatskom smislu vratiti HAOK Rijeku tamo gdje je bila. U ovakvim okolnostima je to teško očekivati – kaže Livio Tončinić, predsjednik odbojkašica Rijeke. (I. VO.)


Koljanin: Proračun je prenapregnut, ali klubovi jedva posluju


– Prije svega moram naglasiti da gradska sredstva u Orijentovu budžetu čine 3 posto proračuna, kod HNK Rijeke je vjerojatno taj postotak još manji – govori Marinko Koljanin, predstavnik nogometne obitelji u Skupštini RSS-a. – Međutim, moramo voditi računa o tome da mnogi manji nogometni klubovi zapravo neizravno žive od tih sredstava, a da ne govorim o drugim loptačkim sportovima kod kojih ta sredstva čine i do 80 posto budžeta. Žao mi je što dolazi do zastoja u isplati, sigurno da bi to trebalo biti redovitije. Smatram da bi se klubovima moglo pomoći i na neke druga načine, primjerice kroz neki model (su)financiranja prijevoza mlađih uzrasnih kategorija što je velika stavka u troškovima. Ne smatram da je populizam kada tvrdim da ću se zalagati za povećanje gradskih sredstava za sport s osam na 12 milijuna kuna. To će biti moj prijedlog. Ako ljudi iz sporta sami ne traže više, onda neće ni dobiti više. Ne vidim što je tu populističko ako tražimo povećanje gradskih sredstava ako se zna da je grad Rijeka prije 10 godina za javne programe sportskih klubova izdvajao 22 milijuna kuna. Izdvajanje su dakle osjetno pala, a potrebe klubova su iste ili veće. Razumijem da je proračun prenapregnut, ali klubovi jedva posluju. Nedvojbena je činjenica da je osam milijuna kuna premalo za sve udruge. Uostalom, sve govori podatak da primjerice Grad Bakar izdvaja više od dva milijuna kuna za sport, odnosno otprilike četiri puta manje nego Grad Rijeka, ali za neusporedivo manji broj udruga… (I. VO.)


Barać: Živimo na kredit


– Kako ta očekivana i nužna novčana sredstva kasne svima, tako kasne i nama – kaže predsjednik primorjaša Samir Barać. – Mi smo,međutim podignuli kredit u čemu nam je pomogao grad te tako nekako plivamo. Strpljeni, spašeni, ja bih to tako rekao. Jednostavno, mi smo u istoj situaciji kao i svi ostali. Gledajući sve društvene djelatnosti, sport je u položaju kakvom već jest, u istoj situaciji u kakvoj nam je i gospodarstvo. Kako se, naime, lošije, odnosno sporije puni proračun, tako i nama u tom ritmu stiže novac, sve je to vezano za dospijeće ovih novčanih sredstava. Godišnje bismo trebali primati oko 400 tisuća kuna, znači mjesečno četrdesetak tisuća i ako bi recimo uplata kasnila pet mjeseci, to je oko 200 tisuća kuna. (I. D.)


Devčić: Sport nema političkog zagovornika i zato se ovo događa


– Nas u prvom redu brine praktički desetogodišnji trend pada proračunskog financiranja na poziciji »treninzi i natjecanja« iz čega se financiraju praktički osnovne klupske aktivnosti – kaže predsjednik Zamećana Vedran Devčić. – Recimo, 2009. godine je taj iznos bio čak 12 milijuna i 650 tisuća kuna, a danas je na oko 8 milijuna kuna. S proračunskom projekcijom daljnjeg pada u narednim godinama. posljedično, Rijeka je ostala bez prvoligaša u košarci, u ženskom rukometu… Ostali klubovi u najvišem rangu preživljavaju. Riječki sport, nažalost, u političkim sferama već dugo nema nekog jakog zagovornika i iz tog razloga se događa ova situacija. Drugi je problem potpuna neizvjesnost dinamike isplate ugovorenih iznosa prema klubovima koja bi trebala ići u mjesečnim dvanaestinama, a bude svakako. To ljude na upravljačkim pozicijama u klubovima naravno dovodi do vrlo teških situacija.Jasno je da odgovarati stalnim obavezama treninga, organiziranja utakmica ili putovanja za ljude u upravama uvodi u lavirint problema, snovi su im sve samo ne mirni kada treba brinuti o održavanju redovne sportske djelatnosti..– Na dnevnoj bazi više se bavimo »gimnastikom » nego rukometom – poručio je Devčić. (I. D.)