Olimpijska pobjednica

Heroina Kvarnera Sara Kolak u petak dolazi u Rijeku: ‘Koplje je ljubav mog života’

Foto: Darko JELINEK

Foto: Darko JELINEK



RIJEKA Spavanje u vlastitom krevetu. Neprocjenjivo. Slaže se s tim i Sara Kolak, senzacionalna olimpijska pobjednica u bacanju koplja. Mama, tata, Mato, vaše je zlato u ponedjeljak navečer napokon stiglo u Ludbreg.


– Ovo je jednom riječju – ludnica! Nikada neću zaboraviti sve što se događalo zadnjih nekoliko dana. Od finala, proslave u Olimpijskom selu, do dolaska kući – započela je Sara Kolak, bacačica koplja »Kvarnera«. – Iako je to ono što sam jedva čekala. Doći kući i zagrliti mamu i tatu. Suze? Bilo ih je, naravno, iako sam ja još uvijek u svojevrsnom šoku i nikako da se isplačem kako treba.


Posljednjih je dana spavala svega nekoliko sati, iznimka nije bila niti noć s ponedjeljka na utorak u kojoj san nikako nije dolazio na oči. Emocije su ipak bile prevelike.




– Svi su dočeci bili odlični, vrh svega što sam napravila. Sada polako postajem svjesna što sam postigla. Bilo mi je jako drago vidjeti sve te meni drage ljude na aerodromu u Zagrebu, bilo je tu i mojih prijatelja iz Rijeke, članova mojeg »Kvarnera«, među kojima su bili direktorica i moja prijateljica Iva Florjančić, predsjednik kluba Luciano Sušanj…, a kasnije i u mojem Ludbregu do kojega su me vodili motociklisti sa šest baklji. Ludo! Svaka čast i hvala svima.


Kinder


Ona je definitivno najljepša priča Rio de Janeira. Druga najmlađa finalistica bacanja koplja koja je u svojem prvom olimpijskom nastupu očitala lekciju kudikamo iskusnijim kopljašicama, među kojima je i svjetska rekorderka i dvostruka olimpijska pobjednica, Čehinja Barbora Špotakova. »Kinder surprise«. Kako ju je nazvao trener Andrej Hajnšek uoči srpanjskog Europskoga prvenstva u Amsterdamu na kojem je osvojila brončano odličje hicem od 63,50 metara i treći put ove sezone popravila svoj i najbolji hrvatski rezultat. A onda je u Riju eksplodirala. Prvo je u kvalifikacijama koplje bacila 64,30 metara, a onda u finalu slavila zlatnim hicem od dalekih 66,18 metara. Sara Kolak više nije »kinder surprise«. Sada je samo…


– Kinder. Imam 21 godinu, puno je toga još preda mnom. Iako, ovo zlato je nešto fenomenalno. Jesam li ga očekivala? Pa, svaka je od nas finalistica mogla osvojiti zlato. Znala sam da mogu i da sam spremna za medalju. Dok smo se vozili autobusom na finale trener mi je rekao da se sada imam prilike boriti za zlato pa što bude. Poklopio se odličan hitac. Sve je ispalo baš kako je trebalo.


Čak je i upoznala svoje velikog idola Andreasa Thorkildsena, norveškog bacača koplja, koji nakon umirovljenja radi za norvešku televiziju.


– Dao mi je pet nakon kvalifikacija, čestitao mi i zagrlio me nakon finala. I to je to. Čitala sam da je netko napisao da je Thorkildsen ljubav mojeg života. Ne mogu shvatiti da to netko može napisati. I zato ću sada riješiti taj misterij i reći: Koplje je ljubav mojeg života. Toliko o ljubavima…


Cura u sjeni


Možda joj je upravo Thorkildesnov »give me five« donio sreću. Ili pletenice koje joj još od EP-a u Amsterdamu uoči natjecanja radi velika prijateljica i uzor Sandra Perković. S kojom je posljednjih dana svi uspoređuju.


– Reći ću još jednom, jedna je Sandra Perković, ja sam Sara. Ne znam kako drugačije objasniti ljudima da smo mi dvije vrlo slične osobe, koje se odlično slažu i razumiju, ali se naši rezultati ne mogu uopće usporediti. Sigurno da je lijepo čuti te usporedbe, ali Sandra je kraljica diska, ja joj po sportskim uspjesima nisam niti do koljena.


Olimpijsko zlato sve je promijenilo. Sara Kolak itekako je tražena, ali medijska eksponiranost je ono što joj se baš i ne sviđa.


– Ja sam cura koja voli biti u sjeni, to mi najviše odgovara. Ne volim medijski pritisak, nisam naučena na to, volim svoj mir i privatnost. Pomalo mi je bilo smiješno kako su me zaustavljali obični ljudi na aerodromu u Lisabonu i htjeli se slikati sa mnom. Sve mi je to još uvijek čudno, ali polako se privikavam na to da sam sada u centru pozornosti.


Olimpijska pobjednica u bacanju koplja sada ima samo jednu želju. Osam sati sna u komadu.


– Posljednjih dana sve zajedno sam odspavala možda osam sati. Tako da se jedva čekam dobro naspavati. Život se polako vraća u normalu, sezona još uvijek traje. Imam još tri nastupa, miting u Berlinu, Hanžek i Dijamantnu ligu u Bruxellesu. Onda malo punjenje baterija pa pripreme za novu sezonu. Stigla su mi i koplja, tako da sam spremna.