Skijaš iz Svilnog

Grobničan u Sočiju: Sebastian Brigović nastupa 19. veljače u veleslalomu

Zlatko Horvat

Nastup na Igrama je dar za sve što sam napravio u SAD-u. U veleslalomu sam sada na pragu stotoga mjesta na svijetu – kaže Brigović, student prve godine na sveučilištu Denver 



RIJEKA  Svilno, malo mjesto između Rijeke i Grobničkog polja, s manje od tisuću stanovnika, ima svojega olimpijca – Sebastiana Brigovića. Član Ski kluba »Rijeka«, 21-godišnji Brigović, nastupit će u Sočiju 19. veljače u veleslalomu. Neće to biti prvi Brigovićev nastup na velikim natjecanjima, dvaput je nastupio na svjetskim prvenstvima, 2011. godine na SP-u u Garmisch-Partenkirchenu bio je 47. u veleslalomu, lani 51. u super G-ju u Schladmingu. Ima i dva nastupa u Svjetskom kupu, prije dvije godine bio je 37. u super-kombinaciji u Chamonixu, dok je mjesec dana ranije na Snježnoj kraljici na Sljemenu imao 58. vrijeme prve vožnje.


  – U Soči putujem 16. veljače. Dva dana ću trenirati, 19. veljače je utrka – kaže Sebastian Brigović, kojem je nastup na Igrama dobro došao za kratki povratak kući budući da je student prve godine na sveučilištu Denver. Upravo su ga rezultati na utrkama u SAD-u, devet postolja u posljednjih deset utrka, uz dvije pobjede, promovirali u olimpijca.


  – Iznenadio sam se kada sam saznao da ću nastupiti na Zimskim olimpijskim igrama. Mislim da će to biti jedno super iskustvo, treba to maksimalno iskoristiti. Nastup na Igrama je dar za sve što sam napravio u SAD-u. U veleslalomu sam sada na pragu stotoga mjesta na svijetu, što je prije dvije godine izgledalo nedostižno. Nadam se da ću još barem dvaput otići na Igre, ali sada želim krenuti maksimalno od starta, dati sve od sebe.


   Prvih 30




Brigović ima jedan veliki cilj. Ostvarenje bi značilo bolju stazu u drugoj vožnji, u kojoj voze svi.



 – Ima nostalgije, nedostaje mi ono »ča«, Kvarner, ali toliko sam zauzet predavanjima, treninzima i utrkama da ne uspijem misliti na to. Smješten sam u mirnom dijelu Denvera, s obiteljskim kućama. Sam plaćam stanarinu. Na deset minuta hoda sam od kampusa, u gradu koji ima 300 sunčanih dana godišnje – kaže Brigović.


  Nije uspio otići na NBA utakmice »Nuggetsa« ili na »Broncose«.


   – Gledali smo ih na televiziji. Imali su sjajnu sezonu, ali nažalost izgubili su Super Bowl. Postao sam njihov fan. Moram… Ali i dobri su. I hokej je dobar, Colorado Avalanche. Želja je otići na koju utakmicu. Bit će valjda prilike druge školske godine. 


  – Volio bih se naći u prvih 30 nakon prve vožnje! To mi je cilj, to bi bio i velik uspjeh, više od toga ne mogu ni maštati. Bio bi to jedan korak prema Svjetskom kupu.


  Na Brigovićevoj facebook stranici stoji da je život rock’n’roll. Trenutno je ipak broj jedan – škola.


  – Na prvoj sam godini studija u Denveru. Super je u SAD-u, jako sam zadovoljan. Energija je pozitivna, treneri su dobri. Imam glavnog trenera, asistenta, pomoćnog trenera, fizioterapeuta, kondicijskog trenera. Na sveučilištu imamo dvije dvorane, teretanu. Na sat vremena vožnje su najbliža skijališta Loveland i Winter Park, gdje se može skijati do lipnja. Na dva sata vožnje su Vail i Beaver Creek, gdje se iduće godine održava Svjetsko prvenstvo.


  Prošle sezone Brigović je imao seriju solidnih rezultata, ali nije upao u reprezentaciju. Denver je bio najbolji izlaz.


  – Bilo je dobrih rezultata nakon tromjesečne stanke zbog ozljede, uključujući slalomsku pobjedu na FIS utrci u Austriji. Bio sam siguran da ću ući, ali ostao sam izvan reprezentacije. U travnju sam otišao u Skandinaviju na utrke, gdje sam također napravio dobre rezultate  Tamo sam sreo Norvežanina Leifa Kristiana Haugena, koji je diplomirao na sveučilištu Denver i skijao za njih četiri godine. On mi je dao nekoliko savjeta i kontakte, ne samo s Denverom. Iz Denvera su mi poručili da nemaju stipendiju za mene, tako da sam morao pronaći novce za školu. Ispalo je da mi je odlazak bio najbolji potez u životu. Mnogi su mi pomogli, predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza Miho Glavić i Ivica Kostelić. Pomogao mi je i Vedran Pavlek, nisam ušao u reprezentaciju, ali imao sam pokriven dio sezone, s čime sam platio fakultet. Sada već imam stipendiju za drugu sezonu od strane Denvera. Zadovoljni su jer samo jednu utrku za sveučilište nisam bio na postolju jer sam pao.


  Slobodno vrijeme pretvara se u učenje. Nije se bilo lako prebaciti na predavanja na engleskom jeziku.


  – Dobra je stvar što imam samo tri, četiri predmeta po kvartalu. Ma, drže me kao kap vode na dlanu, zadovoljni su budući da sam postao olimpijac. Zadovoljan sam i ja, ekipa je sjajna. Imamo šest, sedam odličnih skijaša. Među njima je Kanađanin Trevor Philip, koji je dvaput ušao u 30 u Svjetskom kupu. Zadovoljan sam kako je sve ispalo, a sada je sve na meni. Ne mogu reći ni da imam najboljeg prijatelja jer su mi svi prijatelji, nema tu mržnje ni pritiska. Vjerujem da će se sve tako i nastaviti. Drugo, lako se priviknuti na – dobro. U Coloradu ljudi jako dobro žive.  

  Park City


Uz ovaj olimpijski, za Brigovića će jednako značajan biti nastup na NCAA finalu u Park Cityju, na olimpijskoj stazi, na kojoj je zlato osvojila Janica…


  – Tamo sam već jednom pobijedio, početkom siječnja, u veleslalomu. Staza je strma i leži mi. Za Amerikance to je velika stvar, pobjednici idu u Bijelu kuću da bi se rukovali s predsjednikom… I sada se puno od nas očekuje, ali konkurencija je vrlo jaka.


  Po povratku u Svilno kratko se odmarao od skijanja, ali radio je u teretani u »Lovorki Kukanić«. Slijedi Austrija i – snijeg.


  – Trenirat ću i voziti dvije utrke Europskog kupa, slalom i veleslalom. Putujem s bratom Frankom, žao mi je što ne može sa mnom i na Olimpijske igre, jer mi je velika potpora.


  Škola i skijanje. To je plan.


  – Mislim da preko Nor-Am Cupa mogu popraviti FIS bodove, poboljšati startne brojeve da bih se mogao priključiti Svjetskom kupu. Velika je razlika startati s brojem 35 ili 55. Želja mi je i dogodine biti na startu utrke Svjetskog prvenstva, upoznat ću stazu u Beaver Creeku jer je vlasnik skijališta u Beaver Creeku, Vailu i Lovelandu, ujedno sponzor sveučilišta, a njegov sin je član naše momčadi, tako da možemo trenirati gdje god i koliko god želimo.