RIJEKA Od 3. do 14. srpnja Napulj će biti najstudentskiji i najsportskiji grad na svijetu. U slavnom gradu podno Vezuva, naime, u ponedjeljak počinje jubilarna 30. Ljetna univerzijada, a među deset tisuća sveučilištaraca iz čitavog svijeta naći će se i poveći broj hrvatskih sportaša koji unatoč nemilosrdnom sustavu nisu odustali od građenja svoje akademske karijere. Košarka, vaterpolo, gimnastika, atletika, judo, taekwondo, stolni tenis i ritmička gimnastika sportovi su u kojima će Hrvatska imati svoje predstavnike. A među njima i Riječane. Lovro Paparić i Dario Rakovac dio su hrvatske vaterpolske reprezentacije, Marko Jovičić i Ema Kajić branit će boje hrvatske gimnastike. A Ema i Marko najbolji su primjer da upornost mora biti nagrađena jer unatoč nikakvim ili vrlo skromnim uvjetima ipak uspijevaju opstati u iznimno zahtjevnom sportu.

– Očekujem dobar nastup i premda ne znam kakva će biti konkurencija jer mi je ovo prvi nastup na Univerzijadi bilo bi jako lijepo ući u finale – kaže Marko Jovičić, gimnastičar Rijeke, čija je specijalnost parter, ali u Napulju planira nastupiti i na preči. Reći će Marko da i nema baš idealne uvjete za trening, a bez uvjeta nema niti vrhunskih rezultata, ali se nekako snalazi odlascima u Zagreb i Osijek, koji imaju sve potrebno za razvoj vrhunske gimnastike.

Loši uvjeti

– Uvjeti jako puno znače, mi, nažalost, nemamo dobre uvjete za profesionalno bavljenje gimnastikom pa se tu moramo snalaziti. Recimo, za parter imamo samo stazu, a to je dijagonala partera i kod nas je nemoguće trenirati parter pa moramo otići u Zagreb ili Osijek da bismo isprobali kvadrat za natjecanje – pojašnjava Marko, koji gimnastiku trenira već 14 godina, a odnedavno studira i Elektrotehniku na Pomorskom fakultetu u Rijeci.

– Je li teško? Nije, ako se dobro organiziraš. Gimanastika je zahtjevan sport, treninzi su prilično naporni i tijekom dana se dosta umoriš pa je onda teško održati koncentraciju na predavanjima. Ali, može se. Zašto ne KIF ili nešto srodno? Prvo, želio sam nešto u tom smjeru, fakultet je u Rijeci, blizu mi je dvorana, a mislim da uvijek ima vremena ili otići na KIF izvanredno studirati ili upisati neki trenerski tečaj. No, nisam želio biti vezan samo uz jedno područje – zaključit će Marko, koji svakodnevno trenira tri ili četiri sata.

Ema Kajić, za razliku od Marka, uskoro neće brinuti brigu o tome kako uskladiti treninge i fakultet. Upravo jučer Ema je položila svoj posljednji ispit na Kineziološkom fakultetu u Splitu. I na tome joj valja iskreno i od srca čestitati. Nije mala stvar biti vrhunski sportaš, trenirati nekoliko sati dnevno i završiti fakultet.

– Uspjela sam, ne znam niti ja kako, ali uspjela sam. Položila sam posljednji ispit i ostao mi je još samo diplomski u devetom mjesecu. No, i to ćemo odraditi – sretno će i zadovoljno iz Splita gdje trenira posljednjih godina poručiti riječka gimnastičarka, već prekaljena hrvatska reprezentativka, iza koje su brojni nastupi na najvećoj sceni. Imala je Ema prije dvije godine i svoj debi kada su Univerzijade u pitanju, nastupila je na natjecanju u Kineskom Taipeju pa jako dobro zna što bi je u preskoku, njezinoj specijalnosti i jedinoj disciplini, moglo očekivati u Napulju.

Nema treme

– Očekujem skočiti svoja dva skoka najbolje što mogu. Ne znam kakva će biti konkurencija, ali želim svoje skokove odraditi najbolje što znam pa što bude, bit će. Nemamo nikakvih informacija tko će sve doći na natjecanje, nisu izašle nikakve liste, ali znam da uvijek na Univerzijadi bude jako natjecanje i pretpostavljam da će tako biti i ove godine. Bude dosta vrhunskih sportaša jer na Univerzijadu može doći bilo tko tko se bavi vrhunskim sportom i pritom studira – pojašnjava Ema, koja upravo zbog bogatog natjecateljskog iskustva nema nikakvu tremu uoči nastupa. Njezin je plan jednostavan, doći u Napulj i odraditi natjecanje najbolje što zna.

– Ma, nemam tremu jer sam ove sezonu već odradila četiri natjecanja pa ću ovo natjecanje odraditi onako na rutinu. Nema nikakvog presinga. Vjerojatno će trema biti prisutna malo prije natjecanja, ali za sada je nema. Za sada se nadam samo da ćemo uživati – iskrena je Ema, koja živi i trenira u Splitu, ali se natječe za klub u kojem je napravila prve gimnastičke korake, riječku Vitu.

– Istina, natječem se za Vitu, ali treniram u Marjanu u Splitu. Kakvi su uvjeti? Nikakvi. Slični kao i u Rijeci. Samo što je u Splitu preskok još gori nego u Rijeci. Zbog toga i nisam u ovih pet godina uspjela poboljšati svoje skokove, stalno stojim na istom mjestu. Preskok je stvarno katastrofalan. Ali, nisam nezadovoljna. Za sada sam ispunila sva svoja dosadašnja očekivanja. Napravila sam najviše što sam mogla. I što se tiče fakulteta i sporta. Najvažnije je da čovjek bude zadovoljan sam sa sobom – zaključit će Ema.