Sport na aparatima

OPATIJSKA INICIJATIVA Je li Miškovićeva ideja zadnja slamka spasa za loptački sport?

Kristian Sirotich

Arhiva NL

Arhiva NL

Ovo je ozbiljna stvar jer je skupina ljudi ukazala što bi moglo biti, kako bi moglo biti i kako bi se stvari mogle riješiti. I sada je samo pitanje da netko u Vladi riješi pitanje sporta, a ne da se zabavi njime jer se sportom zabavljamo već više od dvadeset godina. Krajnje je vrijeme da ova država kaže želi li sport na adekvatan način – kaže proslavljeni vaterpolist Samir Barać



Sredinom prosinca prošle godine u Opatiji su se, a na poziv predsjednika HNK »Rijeke« Damira Miškovića, okupili predstavnici pet hrvatskih loptačkih saveza i nakon trosatnog sastanka u javnost izašli s pomalo utopističkim projektom nazvanim zajedničkim imenom – »Opatijska inicijativa«. Na opatijskom sastanku jednoglasno je dogovoreno da je krajnje vrijeme da se pronađu alternativni načini financiranja loptačkog sporta bez dodatnog opterećivanja državnog proraračuna. No, ono što se u tih dana u Opatiji definitivno činilo kao utopistički projekt u narednim je danima dobilo podršku mnogih državnih institucija, a »Opatijska inicijativa«, predvođena Damirom Miškovićem krenula je u ofenzivu koja bi vrlo skoro mogla donijeti prve konkretne rezultate.


Budući da hrvatski sport, bez obzira bila riječ o loptačkom, pojedinačnom ili bazičnom, ima kronični problem u nedostatku financijskih sredstava sasvim je logično da je svaka inicijativa vezana uz rješavanje ključnog pitanja dobrodošla u sportskim krugovima. Predugo su pitanja sustavnog financiranja gurana na margine, predugo su se samo pojedini klubovi koristili blagodatima blagonaklonih čelnika lokalnih samouprava ili predsjednika uprava državnih monopolista da loptački sport ne bi došao do današnje kritične točke. Jasno je da se bez jasne strategije i bez sustava financiranja sportu ne pišu lijepi dani pa onda nije ni čudo da se na »Opatijsku inicijativu« gleda kao na jedini tračak nade.


Status sporta


I kada to kažu oni što sport žive čitav život to definitivno ima svoju težinu, a Igor Lovrinov, najtrofejniji riječki trener i izbornik hrvatske ženske odbojkaške reprezentacije, Aramis Naglić, trener košarkaša Zadra i srebrni olimpijac iz Barcelone, Mirza Džomba, proslavljeno desno krilo hrvatske rukometne reprezentacije i Samir Barać, nekadašnji kapetan zlatnih vaterpolista iz Londona, sigurno znaju o čemu pričaju.




Igor Lovrinov / Foto Roni BRMALJ


Igor Lovrinov / Foto Roni BRMALJ



– Apsolutno podržavam »Opatijsku inicijativu« i svaku drugu što bi se bavila statusom sporta u Hrvatskoj ću pozdraviti jer smatram da sport ide u totalnu crnu jamu. »Opatijska inicijativa« mi zvuči fantastično, čak predobro da bi bilo istinito. Međutim, ono što je najvažnije u čitavoj priči jest da je Damir Mišković fenomenalno detektirao problem i ponudio rješenje – kaže Lovrinov, koji je itekako dobro upoznat s čitavim projektom i s pet ključnih točaka što bi trebale riješiti način na koji će hrvatski klupski loptački sport u budućnosti funkcionirati. Od tih pet točaka neke su, smatra Lovrinov, odmah primjenjive, s nekima bi moglo biti problema.


Dva problema


– Problema bi moglo biti s TV pravima i pogotovo sa povećanjem boravišne pristojbe, jer mislim da će se u toj točki razni segmenti društva dignuti na noge i pitanje je ima li sport tu snagu da ih nadmaši. Međutim, jako dobro mi zvuči to povećanje manipulativnih troškova u kladionicama i mislim da bi se to moglo riješiti. Međutim, ponavljam još jednom, fantastično je to da se pojavio netko tko je ponudio rješenje tih problema. Onog trenutka dok ne shvatimo da su nas svi pretrčali, da naš loptački sport živi na ostacima ostataka, da je na dnu, sport neće imati priliku za oporavak. Doduše, vaterpolisti jesu prvaci svijeta, ali u ostalim sportovima dotičemo dno. I zbog toga nam treba jasna strategija razvoja sporta, a ova inicijativa ide upravo u tom pravcu – nastavio je Lovrinov, koji također podržava prijedlog da se iz sredstava što bi bila osigurana »Opatijskom inicijativom« financira samo loptački sport, a da se sredstva što pripadaju HOO-u rasporede za razvoj ostalih sportova, što bi i za njih bio veliki iskorak.



Mirza Džomba, slavno krilo hrvatske rukometne reprezentacije po okončanju karijere odlučio je zaigrati na nekoj drugoj poziciji. Mirza je danas predsjednik Rukometnog saveza PGŽ.


– Apsolutno podržavam »Opatijsku inicijativu« i svaku drugu inicijativu što će skrbiti o dobrobiti sporta – započet će Mirza Džomba. – Sport nam je na izdisaju i to nije nikakva floskula. Pustimo malo po strani nogomet, ali ostali loptački sportovi i ostali klubovi u ovakvoj situaciji sigurno neće još dugo izdržati. Ako se nešto u najkraćem mogućem roku ne poduzme klubovi će nam se pogasiti. Na žalost, to je kod nas neminovno. Moram priznati da nisam vidio ili upoznao niti jednog sportskog radnika u posljednje vrijeme koji mi je rekao suprotno. I to je ono čega se najviše bojim. Dakle, bilo je krajnje vrijeme da se nešto poduzme u tom smjeru.


»Opatijskom inicijativom« sustavno i dugoročno bi se riješilo pitanje financiranja sporta.


– Model je super zamišljen, napokon bi postalo transparentno i jasno tko koliko dobiva i zbog čega. Osim toga, kada su porezne olakšice u pitanju uvjeren sam da ima jako puno ljudi koji su spremni pomoći sportu i koji bi pomogli sportu kada bi im se to ulaganje na neki način olakšalo. I mislim da to zaista ne bi trebao biti problem provesti. Dakle, treba nam projekt što će sustavno riješiti problem sporta, jer sport nam je, ponavljam još jednom na izdisaju i sigurno neće još dugo opstati – zaključit će Mirza Džomba.



– Nadalje, tu je i primjer lokalne zajednice koja bi se također mogla više okrenuti financiranju pojedinačnog i bazičnog sportova. Da ne govorim o onoj fantastičnoj ideji prema kojoj bi se zbog novaca što bi pripao klubovima mogle ukinuti članarine. Čitav projek zvuči predobro pa smo svi malo skeptični prema tome, ali nekakav model bi se morao uspostaviti jer ne idemo u dobrom smjeru. Onog trenutka kada klub ima dovoljno novaca da može bez problema podmirivati svoje troškove prema trenerima mlađih uzrasnih kategorija onda više ne bi zaista trebalo biti nikakve dvojbe treba li članarine ukinuti ili ne treba. Na taj način bismo svi profitirali. I klubovi i roditelji kojima je sve teže financirati sve potrebe njihove djece.


Odlične ideje


Na istom je tragu i Aramis Naglić, proslavljeni riječki košarkaš, član slavnog hrvatskog »Dream Teama« iz Barcelone.


– Generalno mislim da je veliki dobitak za riječki i hrvatski sport da se jedan čovjek poput Damira Miškovića, s takvim poslovnim iskustvom i energijom, a sada i iskustvom rada u sportu, uopće uhvatio takve inicijative i na neki način preuzeo u tome ulogu lidera jer je to toliko nezahvalno i teško. Svaka mu čast na tome, apsolutno ima podršku u tome što je uspio napraviti i što pokušava napraviti. Ja sam sportaš, u sportu sam čitav život, trenutačno se bavim sportom i nadam se da ću se i dalje baviti, pročitao sam sve te materijale i mogu reći da ima odličnih ideja i da su te ideje, što je najvažnije, provedive ako se dobije podrška svih mjerodavnih ministarstava i institucija.


Također, vjerujem da ta podrška ne bi smjela izostati jer je sport ustavna kategorija od posebne važnosti pa i bez ikakve konkurencije izuzetno važna kategorija ne samo zbog promocije države, nego i zbog razvoja sportske kulture i razvoja naše djece. Nadam se da će ova inicijativa zaživjeti i doživjeti uspjeh – dodao je Naglić, koji baš poput Igora Lovrinova u pet ključnih točaka vidi one koje bi državni aparat mogao lako provesti i one na kojima bi »inicijativa« mogla malo zapeti.


Najrealnije točke


– Najrealnija točka, a mislim da tu zaista ne bi trebalo biti problema jer one postoje i u drugim zemljama, su porezne olakšice. To je odavno trebalo napraviti, ali se razvlači unedogled. Također, mislim da je realno riješiti prihode od igara na sreću povećanjem manipulativnih troškova, odnosno minimalnim povećanjem oporezivanja dobitaka na kladionici. Ona točka koja možda može izazvati nekakve prijepore vezana je uz boravišne pristojbe jer se tu na neki način dira u završnu cijenu usluga u turizmu na što smo mi prilično osjetljivi. Međutim, niti taj novac ne bi trebao imati kobnu ili značajnu ulogu na konačnu cijenu usluga u turizmu, a prihod bi bio izniman.


Aramis Naglić / Foto Sergej DRECHSLER


Aramis Naglić / Foto Sergej DRECHSLER



Povrh toga, kada je o turizmu riječ, velika je mogućnost suradnje s turističkim zajednicama i ministarstvom jer i sport tu nešto može dati kroz promociju, a da ne kažem da ne bismo smjeli zaboraviti sve one ljude koji u Hrvatsku dolaze, koji su dolazili i koji će tek doći na velika natjecanja – dodaje Naglić koji nikako ne može razumjeti kako jedan ovako kvalitetan projekt u hrvatskoj javnosti ne može dobiti jedinstvenu podršku.


Uskogrudni pogledi


– Mi sve gledamo dosta uskogrudno. Vidim i čitam reakcije tipa: »Što će Damir Mišković i Rijeka imati od toga?«. Mislim da je to katastrofa, na ovu inicijativu treba gledati kao na veliki dobitak ukupnog sporta. Čak i na razini lokalnog sporta jer bi bila oslobođena sredstva što bi pripala drugima. Kod nas se uvijek gleda tko će imati kakvu osobnu korist od toga i zato bih apelirao da se na »Opatijsku inicijativu« gleda otvorenog srca jer sustav financiranja sporta je loš, u sportu nema dovoljno sredstava, a sport nisu samo »Dinamo«, »Hajduk« ili »Rijeka«. Sport i sportska kultura su i ogledalo stanja jedne nacije i zbog toga moramo nešto pod hitno napraviti. A »Opatijska inicijativa« je definitivno prilika da se nešto pokrene na bolje – zaključit će Naglić.


Samir Barać. Posljednji, ali ne i najmanje važan. Predsjednik Vaterpolskog kluba »Primorje EB«, predsjednik Riječkog sportskog saveza, proslavljeni vaterpolist. Godinama se bori za pomak u hrvatskom sportu i sve češće sam sebe vidi kao nekoga kome ne preostaje ništa drugo nego ploviti – nizvodno. A Damir Mišković je s »Opatijskom inicijativom« baš zaplovio – uzvodno. Svim problemima i nerazumijevanjima unatoč.


Samir Barać / Foto Sergej DRECHSLER


Samir Barać / Foto Sergej DRECHSLER



– Damir Mišković je pokrenuo pozitivnu priču u Rijeci i sada u Hrvatskoj, pokušaji koji su bili prije njega su vrlo brzo srušeni, a ovo je ozbiljna stvar jer je skupina ljudi ukazala što bi moglo biti, kako bi moglo biti i kako bi se stvari mogle riješiti. I sada je samo pitanje da netko u Vladi riješi pitanje sporta, a ne da se zabavi njime jer se sportom zabavljamo već više od dvadeset godina – započet će Barać. – Krajnje je vrijeme da ova država kaže želi li sport na adekvatan način. Uostalom, ova inicijativa ne rješava problem »Dinama« i »Hajduka«, već se u cjelokupnom smislu bori da hrvatski sport dođe na jednu zavidnu razinu organizacije. Nogomet treba izdvojiti, trebali bismo imati Zakon o nogometu i Zakon o sportu, kao u Engleskoj.


Zdravo društvo


Svi se slažu da je sport na niskim granama, mnogo je toga riješeno zakonima koji se ne provode, svi se slažu da je neophodno potrebna nacionalna strategija, kao i da naši klubovi imaju velikih problema s financijskim sredstvima. No, baš kada je u pitanju financijska potpora uvijek nastanu prijepori.


– Svi se kunemo u sport kada netko osvoji medalju, kada nas bilo koji sport zarazi, kada Sandra baci disk, kada Sara baci koplje, kada vaterpolo osvoji svjetsko ili olimpijsko zlato, kada nogometaši pobijede Englesku, ali kada ugasimo televiziju sve prestane. I probleme ostavljamo onome koji je sam sudionik u sportu. I baš zbog toga maksimalno podržavam bilo kakav napredak što se tiče poboljšanja sporta i bilo kakvu inicijativu takve prirode. Realno gledajući, hrvatski sport već godinama živi na rubu egzistenicije. Zašto? Zato što je financiranje klubova od države i lokalne samouprave svedeno na 15 posto realnih troškova. Dakle, ako u Rijeci imamo vaterpolski ili rukometni klub kojemu su realni troškovi pet milijuna, za praćenje svih troškova svih mlađih uzrasnih kategorija, trenera, stipendista i natjecanja osigurano je neredovitih 15 posto, onda je sve jasno.



1. TV prava


Preko regulatornih agencija trebalo bi dogovoriti prava i obaveze kako Hrvatske televizije, tako i s komercijalnim televizijama i kabelskim operaterima


2. Kladionice


Opatijskom inicijativom predviđeno je povećanje manipulativnih troškova s pet na deset posto i oporezivanje krajnjeg dobitka za novih 2,5 posto


3. Pristojbe


Povećanje turističkih i boravišnih pristojbi omogućilo bi dodatni izvor sredstava što bi se dijelio po dogovorenom modelu od čega bi itekakve koristi imali klubovi u turistički nerazvijenim krajevima


4. Gradski porez


U vrijeme turističke sezone na svaki račun trebalo bi platiti dodatnih 2,5 eura


5. Porezne olakšice


Svaka tvrtka koja bi investirala u solidarni fond dobila bi poreznu olakšicu i zajamčenu promociju na utakmicama, a kao olakšica priznavalo bi se i ulaganje u vrhunski momčadski sport



Klubovi bi se na svakojake načine trebali pobrinuti da pronađu sponzore, a tu država ne čini apsolutno ništa da se pomogne. Posebice mislim na sponzorske ugovore na koje se plaćaju ogromni porezi i davanja. Osim toga, u ekipnim i jednim dijelom pojedinačnim sportovima mi ne možemo zadržati sportaša onoga trenutka kada treba postati profesionalac jer mora izabrati fakultet. I »Opatijska inicijativa« bi baš u tom dijelu trebala napraviti veliku stvar. Prihodi od TV prava i kladionica su dosta veliki plusevi, kod boravišnih pristojbi se dosta toga mora mijenjati u nekoliko zakona, ali najvažnija je dodatna porezna olakšica za sport i ta bi mjera morala biti odmah donesena – zaključuje Barać uz dodatak da ga izuzetno žalosti kada mora ustvrditi da se problem rješavanja sporta prečesto svodi na termin »politička volja«.


– Sport možda nije najvažniji, ali je sigurno jedan od važnijih čimbenika ka zdravom društvu. Država zatvara oči pred problemima jer je sport skup aparat. Ali povrat je višestruk, manje je kriminala, manje ljudi s kardio-vaskularnim oboljenjima, ispunjen socijalni program. I baš zato sport ne smije biti izraz nužnog zla za političare, nego bi trebao biti izraz počasti i poštovanja za sve one ljude koji su u sportu, za volontere, za sve one mlade sportaše koji dolaze. Nedavno sam pročitao zašto su Norvežani uspjeli osvojiti tolike medalje na ZOI. Zato što su spojili ljubav i prepoznali ono u čemu su najbolji. Mi bismo to mogli riješiti s »Opatijskom inicijativom«.