Franko Andrijašević

Želim otići negdje igrati, da mi je barem pronaći svoju drugu Rijeku…

Denis Frančišković

Franko Andrijašević/S. DRECHSLSER

Franko Andrijašević/S. DRECHSLSER

Došao sam igrati, vidio sam tu neku priliku. Za mene je najveći minus bio kad se promijenio trener. Hvali me, ali čini mi se da me baš i ne vidi u nekim svojim planovima. Ne znam što reći ni za upravu. Možda je i tu nekakav problem. Za sada ovakva situacija ne odgovara ni klubu ni meni - kaže Franko.



RIJEKA Franko Andrijašević jedan je od igrača kojeg nogometna »Rijeka« posebno pamti. Uz sada već bivše »bijele« Romana Bezjaka, Marija Gavranović, Marka Vešovića, Josipa Mišića, Josip Eleza i Matu Maleša iznio je najveći teret osvajanja duple krune. Plijenio je svojim potezima i naravno – pogocima. Prošle sezone skrasio se u »Gentu« nakon što je proglašen najboljim nogometašem HNL-a, no Belgija se dosad nije pokazala sretnom nogometnom lukom.


– Iskreno, nisam ni na nebu niti na zemlji. Nije najbolje, došao sam tu da igram, a eto… Mogu shvatiti taj početak i činjenicu da treba strpljenja, no… Stvarno dobro treniram, trudim se, ali nikako da dođe prava prilika. Ne propuštam niti jedan trening i ne znam uopće u čemu je problem – kaže Franko i nastavlja: – Najgore kad mi kažu ti si primjer, tako se radi, a dođe utakmica i ja nisam među najboljima. Među osamanaest jesam, ali tek sam dvije utakmice startao od početka i nije bilo loše. Došao sam u situaciju da bi mi bolje bilo da igram pa da mi kažu ne valjaš ništa, nego da mi samo daju podršku.


Franko ne krije da bi možda i promijenio sredinu, no puno je upitnika u cijeloj priči oko »Genta«.




– Došao sam igrati, vidio sam tu neku priliku. Za mene je najveći minus bio kad se promijenio trener. Hvali me, ali čini mi se da me baš i ne vidi u nekim svojim planovima. Ne znam što reći ni za upravu. Možda je i tu nekakav problem. Za sada ovakva situacija ne odgovara ni klubu ni meni. Moramo vidjeti i naći neko rješenje, što je najbolje za mene i klub. Ekipa je u tom jednom razdoblju igrala dobro, imala devet pobjeda i nije se moglo ništa reći treneru. A ja sad tada pao u drugi plan. Drugi klub? A otišao bih…. Ono što se kaže, da mi je naći drugu »Rijeku«, ha, ha… – znakovito ističe Andrijašević.


Vjerovati u sebe


»Rijeku« s kojom je »žario i palio« HNL-om redovito prati, nekad samo rezultatski, nekad stigne i pogledati koju utakmicu. No, smatra da unatoč nešto lošijem startu, nema mjesta panici.


– Pratim što se događa, a i imam par kontakata s nekolicinom igrača. Nisam baš detaljno gledao utakmice, ali popratio sam sve rezultatski. Što reći? Vidi se da postoji mala rezultatska kriza, a što se tiče igre, o tome ne bih baš previše. Vidio sam da je ostao sličan način igre kao i kad smo mi igrali i bili prvaci. »Rijeka« i Matjaž Kek vole igrati napadački, s presingom… Koliko pratim i čitam, vidim da se prilike stvaraju, ali da se teško zabija. Sigurno da je to i stvar psihološke naravi. Dođu takvi trenuci i kod momčadi i kod pojedinca i ponekad treba vremena da se momčad oslobodi te blokade. Ne gledam sve to tako crno, jer znam da je »Rijeka« sređen klub. Ponavljam, događaju se takve stvari kad pati rezultat. S druge strane, »Rijeka« ima dobar kostur momčadi, zna se tko što radi i sve je dobro posloženo pa te »krize« nisu dugog vijeka – kaže Andrijašević.


Po njemu, ne postoji neki lako primjenljiv recept za izlaz iz ovakvih situacija. Prije svega treba nastaviti raditi, vjerovati u sebe i – ostati miran.


– I prošle sezone dogodilo se nešto slično u prvom dijelu, potom je momčad bila najbolja u drugom dijelu sezone. To je takvo razdoblje, vjerojatno treba popraviti neke stvari u samoj igri i na psihi igrača. Mislim da su potrebne neke sitne korekcije, da nema bojazni… Kek i dečki naći će rješenje, u to uopće ne sumnjam. Ako igra bude dobra, rezultat će kad-tad doći. Tako je to u nogometu, nekad imaš igru i milijun prilika pa ne možeš zabiti gol, a drugi put je obrnuto… Vjerujem da će u momčadi i klubu pronaći dobra rješenja i opet pobjeđivati – smatra bivši »Rijekin« golgeter koji zorno primjećuje i neke novosti u najnovijem izdanju HNL.


Nema pravila


Zaintigrirala ga je »Istra 1961«, bivša »Lokomotiva«, ali i sve bolji »Dinamo«…


– Nema više lakih utakmica. Vidjeli smo što je bilo s »Istrom«, pitanje da li će uopće krenuti s natjecanjem. Baš sam pogledao tu utakmicu kad su remizirali s »Rijekom« 3:3 i vidjelo se da sada Puljani imaju i glavu i rep. Imaju zanimljive igrače kao i dosta drugih klubova. Možda Puljane ne čeka tako velika borba za ostanak ako ovako nastave, a dobar je primjer i »Gorica« koja je tek ušla u Prvu ligu. No, to me ne iznenađuje, sve te momčadi koje uđu u viši rang prve sezone obično imaju neki »boom« i dobre rezultate. Vidimo i koliko je »Lokomotiva« napredovala, sviđa mi se kako radi njihov trener Goran Tomić. Jako je dobar stručnjak i pozitivna osoba, istina uvijek im ode nekoliko igrača, ali i uvijek dođu dva, tri kvalitetnih igrača. U HNL-u je ove sezone dosta zanimljivih i izjednačenih ekipa. »Dinamo« ipak prednjači nakon dvije, tri lošije utakmice. Gledao sam Zagrepčane protiv »Fenerbahčea« i stvarno su dosta napredovali pod Nenadom Bjelicom. Kad smo mi bili prvaci, oni su se još dosta tražili, a sada mi se čini da su izrasli u ozbiljnu momčad – kaže Franko.


Kad je u pitanju »Rijeka« i kriza realizacije, zna što znači… Ali i to su po njemu sastavni dijelovi nogometnog života.


– Kad smo osvojili prvenstvo, na kraju sam imao jako dobru statistiku. No, imao sam i ja par razdoblja neke krize. Nisam mogao zabiti niti na treningu. Treba samo i na treningu i na utakmicama nastojati biti što koncentriraniji. S druge strane, ne treba sebi nabijati neki presing i imperativ ako se nije zabilo dvije, tri, pet utakmica… Kad se dobro radi, sve dođe ipak na svoje. Primjerice, kad smo igrali protiv »Splita«, a bila je to moja prva utakmica nakon suspenzije od tri susreta, na treningu nisam mogao baš ništa zabiti. Išao je potom pomoćni trener nabacivati samo meni pojedinačno i iz pet pokušaja nisam zabio niti jedan gol. A onda je došla utakmica, mi pobijedili 2:0, a ja zabio oba gola. Tako je to… Nema pravila – zaključuje Andrijašević.