Finale iz snova: Ekscentrični napadač dvama je pogocima srušio moćni Elf i odveo Talijane u finale Eura

Zašto uvijek ja? Jer sam Mario Balotelli!

Marko Cvijanović

Protiv Balotellija sve taktike ovoga svijeta padaju u vodu. Ne možeš ga čuvati na prsima, a ako mu ostaviš metar prostora više nemaš nikakvih izgleda. Snaga, brzina, dribling, udarac... I nevjerojatna karizma



Kako li mu samo uvijek uspijeva zauzdati emocije? Zabiti dva pogotka u polufinalu Europskoga prvenstva i ne eksplodirati od sreće i zadovoljstva? Ne, u njegovu slučaju nitko nikada neće moći reći »Urlo di Balotelli«.


On neće urlikati kada postigne važan pogodak kao nekad njegov slavni sunarodnjak Marco Tardelli. On će se radije obračunavati s trenerom koji ga je iz opravdanih ili neopravdanih zaloga vadio iz igre ranije negoli je očekivao.


Ili će jednostavno strgnuti sa sebe dres, napeti mišiće isklesana torza što jače može i mrka pogleda promatrati oko sebe delirij u plavom. To je Mario Balotelli. Ekscentrik i nevjerojatno dobar nogometaš.


Momak čija će biografija jednoga dana sigurno postati bestseller. Možda i predložak za scenarij filma koji će puniti kino dvorane. Tko je, dakle, uistinu taj tamnoputi mladić koji je u četvrtak Varšavi dodirnuo zvjezdane trenutke i odveo »azzurre« u finale europske smotre? 

Zločesti dečko




Da, on jest »bad guy«. »Zločesti dečko« talijanskoga i engleskoga nogometa, izvrstan materijal za britanske tabloide čija naklada nadmaši rekorde svaki put kada na naslovnicama osvane neka njegova nepodopština.


Kada ga zaustavi policajac zbog prebrze vožnje i na suvozačevom mjestu vidi tisuće razbacanih funta i pita ga zašto tolike novce nosi sa sobom, a on mrtav hladan odgovori: »Zato što sam bogat«.


Priča je istinita. Za razliku od mnogih koje su mu »napakirali« nemilosrdni »otočni« mediji zamo zato što je »slobodniji« od većine nogometaša koji kruh zarađuju na području Ujedinjena Kraljevstva.


Većina priča o Balotelliju je ipak prenapuhana, koliko god Mario iz tjedna u tjedan davao medijima dovoljno povoda za naslovne priče. Jednoga dana mu je dodijalo pa je u listopadu prošle godine pogodak protiv »Manchester Uniteda« proslavio ističući natpis na majici ispod dresa: »Zašto uvijek ja?«.


 Njegov sunarodnjak i trener u »Manchester Cityju«, Roberto Mancini, ovako je svojedobno govorio o Mariju: »Kad bih mu bio trener u idućih deset godina, svaki dan bi možda od mene dobio šaku u glavu da se malo opameti. Ne mogu s njim pričati svaki dan, trebao bi mi psihijatar, ali često pričamo, jer ne želim da njegova kvaliteta propada. Ako ne bude najbolji nogometaš na svijetu, to će biti samo njegova krivica, jer on ima baš sve«. Mancini je u pravu. Treba li, uostalom, bolje preporuke od varšavske rapsodije? Dva pogotka, ali kakva… Najprije savršen tajming u skoku, Badstuber i Neuer na krivoj nozi, a lopta u mreži. A drugi… Savršen osjećaj za prostor i eksplozija. Sprint koji čupa busenje i udarac koji para mrežu. Da ostaneš bez daha.  

Karizma


Samo Mario Balotelli i Cesare Prandelli znaju zašto je najopasniji talijanski igrač prerano napustio travnjak stadiona u Poznanju u utakmici protiv Hrvatske.


Jer, Balotelli je dugo ostao »tema dana« u hrvatskom kampu Sielanka. Kako i ne bi. Zbog njega su se hrvatski nogometaši međusobno sudarali, Pletikosa strepio čim bi zamahnuo prema lopti, Ćorluka i Schildenfeld bili razapeti kao na trapezu.


Zašto? Zato što protiv Balotellija sve taktike ovoga svijeta padaju u vodu. Ne možeš ga čuvati na prsima, a ako mu ostaviš metar prostora više nemaš nikakvih izgleda. Snaga, brzina, dribling, udarac… I nevjerojatna karizma kojoj se ili dive ili ju preziru.


Šteta što mišići nisu izdržali malo duže. Mario je u četvrtak zaslužio »standing ovations«. Bez obzira na to što bi bilo onih koji bi zviždali… Među Hrvatima je, na žalost, bilo i onih koji su ga gađali bananama. Njima na dušu. I veliku sramotu. 


Svi oni koji ga s pravom ili bezrazložno »etiketiraju«, neka zavire u galerije internetskih portala i među inim fotografijama poslije polufinalne utakmice s Njemačkom pronađu dirljiv zagrljaj s majkom Silvijom, kojoj je posvetio pogotke, i nježan susret s Cassanovim sinčićem Christopherom. Zločesti dečko? Ma, dajte, molim vas. Dok ne upadne u prvu nevolju… To je Mario Balotelli.



Mario Balotelli rođen je u Palermu kao sin ganskih imigranata Thomasa i Rose Barwuah. Zbog teške financijske situacije njegovi roditelji tada bolesnom dječaku nisu mogli financirati liječenje pa su Marija, kad su mu bile tri godine, zbrinuli Francesco i Silvia Balotelli, a njegovi biološki roditelji vratili se u Ganu. Kad je Mario postao poznat Barwuahi su željeli da im se vrati, ali on je radije pričekao osamnaesti rođendan i postao talijanski državljanin i uzeo prezime Balotelli. Mario ima tri brata: Abigaila, Enocha i Angela Barwuaha.