RIJEKA Hrvatska kolonija u »Al Ittihadu« slavi prvi bod. Mnogi će ga možda smatrati »mršavim« s obzirom na činjenicu da momčad bivšega izbornika »kockastih« Slavena Bilića, unatoč igraču više, nije uspjela ostvariti pobjedu u derbiju začelja protiv »Ohud Medine«, ali svaki pomak je dobrodošao. Svoje dojmove iz prve ruke donosi Danilo Butorović, mladi riječki nogometni stručnjak i još donedavno trener trećeligaša »Orijenta«, koji je prekinuo svoju krimejsku avanturu da bi prihvatio poziv koji se ne odbija.

– Nama je najbitnije bilo ne izgubiti u kontekstu prekida te crne serije rezultata i podignuti organizaciju u momčadi. Mislim da smo u tome uspjeli, definitvno je to izgledalo puno bolje nego do sada. Naravno da je pred nama još jako puno posla, ali vjerujem da će sve ići u jako dobrom smjeru. Početak je u svakom slučaju obećavajući.

Danilo vrlo visoko kotira u Bilićevoj hijerarhiji. Marijo Tot je njegova desna ruka, Danilo Butorović drugi pomoćnik i analitičar, Aljoša Asanović je također pomoćni trener, Tonči Gabrić trener vratara, Frano Leko kondicijski trener, a Dean Računica skaut.

– Razina rada je vrlo visoka, a sa Slavenom je zadovoljstvo raditi. Velika je čast biti njegov suradnik. Je li strog šef? ‘Ajmo reći da je principijelan i dokle god sve funkcionira kako treba, je fenomenalan. A da se radi puno, radi se. Svi zajedno sudjelujemo u pripremi i provedbi treninga, svatko od nas dobije određeni zadatak koji treba odraditi pod Slavenovim vodstvom, a mene dodatno dočeka analiza naših i utakmica naših protivnika, odnosno grafička priprema treninga. Da, može se reći da sam velik dio dana posvećen poslu, ali to sam i htio. Tko se želi baviti ovim poslom, mora biti spreman na takav ritam rada. Ovo je za mene priprema za nešto još veće jednoga dana, ali u ovom trenutku idealan korak u mojoj trenerskoj karijeri. Sve je u »Al Ittihadu« na vrlo visokoj razini, organizacija kluba, uvjeti rada, tradicija… Uostalom, kažu ljudi u klupskom okruženju da je posjeta na zadnjoj utakmici bila vrlo skromna, a na tribinama je bilo tridesetak tisuća gledatelja.

Velik klub

Uobičajeno je za to podneblje da igrači toliko dobro žive da ih je teško natjerati na profesionalne zahtjeve. Je li isti slučaj i s igračima »Al Ittihada«?

– Naslušao sam se priča o arapskim igračima, ali mi, iskreno, nemamo problem da su lijeni ili nešto tome slično. Ponašaju se vrlo profesionalno, prihvatili su sve naše zahtjeve, iako je specifično raditi ovdje. Teško je održavati ritam treninga s obzirom na zahtjevne vremenske uvjete, vrućinu i veliku vlagu. Neke je stvari teže odraditi nego u Europi, ali dečki prihvaćaju naš način rada i žele raditi, što je najbitnije. Spremni su učiti, prihvaćaju sugestije.

Bitno je da se pridržavaju toga, jer je Biliski istok poznato podneblje i po trenerkim mijenama…

– Svima nam je u interesu ostati ovdje što duže, jer će to značiti da radimo dobar posao. »Al Ittihad« je jako velik klub, uvjeti u kojima radimo su jako dobri, klub ima ambiciju vratiti se na staze stare slave, jer je u zadnjih desetak godina u jako lošoj situaciji. Riječ je o možda i najvećem nogometnom klubu u Saudijskoj Arabiji, a liga je najjača u ovom dijelu nogometnog svijeta. Činjenica jest da smo preuzeli na sebe tešku zadaću, ali izazov je zanimljiv. Kvaliteta natjecanja? Drukčije je to u odnosu na Europu. Stranci u ligi definitivno rade razliku, iako i domaći igrači na reprezentativnoj razini imaju određenu kvalitetu. U našoj momčadi ima još puno prostora za napredak, do zime nas čeka razdoblje u kojem moramo proučiti ligu i skenirati ekipu koliko je god moguće više, a onda se pokušati pojačati da budemo konkurentni najjačim klubovima da bismo mogli napraviti nešto više. Imperativ? Slaven pred nas nije stavio nikakav imperativ, a nije mi poznato je li ga on dobio. Pritisak postoji, ljudi ovdje jako vole nogomet, ali i mi smo samo sebi postavili pritisak.

Poziv

Neki će misliti da je Butorovićev trenerski iskorak stigao preko noći, ali priča je sasvim drukčija.

– Slaven i ja smo se upoznali prije tri godine kad sam boravio kod njega u Londonu dok je bio trener »West Hama«, obavio sam u Londonu obavezni dio trenerske prakse za UEFA Pro licencu. Tada smo uspostavili dobar kontakt i u suštini ga održavali svo ovo vrijeme. Stalno smo bili u kontaktu, nekad češće, nekad rjeđe, ali sve je išlo u dobrom smjeru. Nedavno sam dobio informaciju da Slaven prati moj trenerski rad, da se raspituje o meni, ali kad je stigao njegov poziv, koliko god sam ga očekivao, ipak sam bio iznenađen. Međutim, kad mi je rekao koliko me dugo pratio i kako razmišlja o meni, sve to mi i nije bilo toliko šokantno.

»Orijent« je, naravno, stalno u mislima…

– Pratim »Orijent«, kako ne. Puno ljudi mi se javlja, dobijem poruku svaki put kad se promijeni rezultat na utakmici, čujem se redovito i s igračima, nekadašnjim suradnicima. Posebna je to bila priča za mene, jako mi je bilo teško odvojiti se od svega toga, ali morao sam prihvatiti nove izazove. »Orijent« će uvijek biti moj klub, nadam se da je i ljudima iz kluba drago što sam napravio iskorak u trenerskoj karijeri. Volio bih da se svakome tko se bavi ovim poslom otvori prilika kao što se otvorila meni. Uostalom, uvijek sam govorio i igračima da ću biti prvi koji ću ih podržati ako im se ukaže mogućnost napredovanja u nekoj drugoj sredini. Nadam se da su i ljudi iz »Orijenta« na isti način gledali na ovoj moj izazov. Reakcije igrača su bile pozitivne, dečkima je istodobno bilo i drago što mi se ukazala takva prilika, ali i žao jer se rastajemo poslije vremena koje smo lijepo proveli zajedno. Nadam se da će nastaviti onim putem kojim su išli do sada.