Foto Vedran Karuza
Svjetla reflektora počela su se već gušiti, ali sa sjevera je još uvijek odjekivala pjesma stotinjak najvjernijih navijača koji se nisu željeli pomiriti s gorkom istinom: »Bio sam naivan, zaljubljen i mlad, volio sam »Rijeku«, volim je i sad…« Igrači su se vratili i zapljeskali, ali… Slaba je to utjeha za jesen bez Europe
RIJEKA Ljutnja i gnjev. Nevjerica. Razočaranje. Muk. A onda džentlmenski pljesak riječke publike nogometašima »Sarpsborga« na plasmanu u izlučnu fazu Europske lige. Jedino je sjever ostao dosljedan u teškim trenucima: »I kad dođu nevolje i kad nema nade, uvijek će vas voljeti članovi Armade…« Ostali se nisu mogli oteti općem dojmu pa su poslije dugo vremena nogometaši »Rijeke« s Rujevice ispraćeni zvižducima… Europska misija »bijelih« je okončana.
Ostaju samo radosti HNL-a. Bit će teško prihvatiti činjenicu. Riječki navijači navikli su na drukčije standarde…
A sve je uoči utakmice bilo bajkovito. Europa je uvijek bila izazov. I gušt. Čak i kada je protivnik neatraktivni »Sarpsborg« s dalekog sjevera. Čak i kada »bijeli« igraju debelo ispod očekivane razine. Zov Europske lige opet je učinio svoje. Rujevica je još jednom disala punim plućima. I ne samo zato što je bura odagnala sparinu na Kvarneru i donijela toliko očekivano osvježenje.
Navijačka pjesma riječkih navijača nije prestajala dok su se riječki igrači mučili s vlastitim slabostima grčevito pokušavajući obraniti aktivan rezultat iz prve utakmice. »Forza Rijeka nek’ zaori se, forza Rijeka i kad ne ide…« A malo je reći da »bijelima« nije išlo…
Naravno da su se oni optimisti među domaćim kibicima u većem dijelu prvoga poluvremena uglavnom bavili vijestima što su pristizale iz tel Aviva gdje su igrali protivnici »Rijeke« u izlučnim utakmicama za plasman u Europsku ligu. Doduše… Ždrijeb im ionako nije išao na ruku s obzirom na udaljenost obiju mogućih destinacija. Iako je »Pyunik« poveo, »Maccabi« je ipak uspio preokrenuti rezultat, ali što to vrijedi kada je »Sarpsborg« ostao nepremostiva prepreka. Do neke nove prilike.
Sjajan je izlet napravilo dvadesettroje gostujućih navijača, koji su se uoči utakmice nauživali na kantridskim plažama, ne želeći propustiti priliku posjetiti svjetsku nogometnu atrakciju. Naravno, stadion podno legendarnih stijena tik uz obale Jadranskoga mora. Stadion koji je, naravno, bio i na usnama Armade koja je i za ovu priliku izvjesila transparent s obrisima legendarne Kantride…
Svjetla reflektora počela su se već gušiti, ali sa sjevera je još uvijek odjekivala pjesma stotinjak najvjernijih navijača koji se nisu željeli pomiriti s gorkom istinom: »Bio sam naivan, zaljubljen i mlad, volio sam »Rijeku«, volim je i sad…« Igrači su se vratili i zapljeskali, ali… Slaba je to utjeha za jesen bez Europe.