OPATIJA Nogometaši »Opatije« počeli su prošloga ponedjeljka s pripremama za novu trećeligašku sezonu pod mučnim dojmom završetka prošle sezone, kada se nije iskoristila mogućnost odlaska u viši rang što je momčad izborila na terenu. Trenira se dvaput dnevno, jedna skupina rano ujutro, druga navečer – dok sunce ne zađe za Učku. Naime, opatijsko igralište nema reflektore pa je nemoguće okupiti cijelu momčad i trenirati kasno navečer kada su temperature osjetno niže. Takav će radni režim vladati dok kraja kolovoza i početka prvenstva.

Gdje da treniramo?

– A gdje drugdje da treniramo? Ionako izgleda nikoga nije briga za nas. Uostalom, da je drugačije možda bismo igrali Drugu HNL – govori Zoran Bogolin, trener i sponzor Opatijaca uz nemalu gorčinu u glasu.

– »Rijeka« nam je nudila pomoć, pet igrača, dakle to je automatski pet igrača manje na klupskom trošku. Obratili smo se za pomoć Županiji primorsko-goranskoj i Gradu Opatiju, međutim, odgovor je bio – nula. I onda nakon svega sjednem i razmišljam: prvo moram sjesti u autobus kojega moram sam platiti, zatim otputovati u Split gdje moram leći u hotel kojega, također, moram sam platiti... I nije sve to toliko pitanje novca koliko nebrige. Pitam se nakon svega što meni treba gubiti vikende za nešto što očito nikoga u gradu, čije ime klub nosi, ne zanima. Pogledam u nebo i vidim sebe kao magarca. Ništa, probat ćemo i ovu godinu nešto napraviti pa možda netko dođe do pameti...

Odite na Kantridu

Osnovno pitanje je kako motivirati igrače nakon što se prošle sezone nije iskoristilo pravo na promociju.

– Prirodno je da igrač želi igrati u višem rangu i onda ispada da ih možeš motivirati jedino ako im daš više love nego do sada. Igrali smo trećeligaški derbi prošle sezone protiv »Vinogradara«, došlo je na utakmicu pola Druge lige i svi mi kažu: uđite u Drugu HNL jer neće biti ispod trećega mjesta! Stalno nam netko govori »pomoći ćemo vam«, a onda kada treba pomoći... Kažem im da ne trebaju plaćati igrače, ali mogu platiti suce i prijevoz na utakmice. To su dvije osnovne stvari. Reći ću samo jedan primjer: »Rudar« od grada Labina dobije milijun i 800 tisuća kuna, a mi od grada Opatije 300 tisuća kune i sve to potrošimo na omladinskim pogon. Pa ne možeš dijete poslati na utakmicu u Istru cijeli dan bez obroka.

Opatijci još nisu dobili zeleno svjetlo za nastup na svojem stadionu.

– Morali smo popraviti travnjak, popuniti 200 kvadrata busenjem, morali smo urediti sanitarne čvorove u svlačionicama. Samo je uređenje sanitarnih čvorova stajalo 80 tisuća kuna, a 40 tisuća kuna potrošili smo na nove rekvizite za trening. Nismo ni krenuli u sezonu, a potrošili smo klupskog novca u visini gotovo pola onoga što dobijemo od grada. I znate što nam kažu? Odite igrati na Kantridu! Kao da je to rješenje... – kaže Bogolin.