RIJEKA  Sramotno zviždanje dijela »navijača«, posebice na »I« tribini stadiona Rujevica na oproštaju od ovogodišnje europske jeseni, izazvao je čitav niz sukoba među poklonicima  kluba. Srećom, završili su samo na verbalnoj razini. Istina, nezadovoljstvo je bilo i više nego utemeljeno, no povremenim posjetiteljima utakmica  očito nije jasan prvi i najvažniji navijački postulat: moj je klub moja svetinja bez obzira na krajnji rezultat. Odluka o zviždanju domaćoj ekipi, ili simboličko okretanje leđa, odluka je koja se donosi na »višoj razini« i dio je krajnjeg, zadnjeg upozorenja kad uprava i igračko-trenerski kadar dulje vrijeme srljaju u krivom smjeru.

Kad je »Rijeka« u pitanju, unatoč razilasku s »Europom« i očajnoj igri protiv agresivnog norveškog sastava, to nikako nije slučaj. Potvrdila je to na najbolji mogući način »S« tribina, odnosno Armada koja uvijek može biti primjer svim ostalim navijačima na tribinama. Kako po poticaju koji pružaju, tako i po strpljenju i toleranciji prema ponekom lošem rezultatu. Uostalom, u svega nekoliko godina »Rijeka« je triput izborila skupnu fazu Europske lige, jednako toliko i ispadanja, ali sveukupno gledano »Rijeka« organizacijski i rezultatski živi svoj najbolji život u povijesti. Moguće ga je donekle komparirati s drugom polovicom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, s rezultatima iz »Španjolove ere«, ali samo donekle.

Zamor

Ono što je problem s riječkim tribinama je svojevrsna sporost u povratku na njih, kao i pretjerana kritičnost prema domaćem sastavu. Istina, u ovog se nekoliko godina stiglo do odličnih rezultata po pitanju stvaranja čvrste navijačke jezgre. Danas »Rijeka« zna kako ima šest do sedam tisuća stabilnih i odanih navijača koji su spremni pratiti ju gdje se god ide. Istina, već i broj posjetitelja na važnoj europskoj utakmici nas u tome pobija, no mora se znati da se nalazimo usred ljetnih ferija tako da je i raspršenost navijačkog puka naglašenija. K tome, zbog devijantnog starta HNL-a, i permanentnog domaćinstva »Rijeke« došlo je i do izvjesnog financijsko-fizičkog zamora jer nije baš lako dva puta tjedno posjećivati utakmice.

Ogled protiv »Rudeša« ide pak u posebne raritete i dio je neobične priče o hrvatskim »umjetnim« klubovima, onima bez svog stadiona i navijača. »Rudešu« je formalno sasvim svejedno gdje će odraditi svoje »domaćinstvo«. Ovog je puta domaćin na »Rujevici«, a sav trošak, ali i svaka zarada, idu na konto »Rijeke«. S druge strane da bi se došlo na Rujevicu, na ogled HNL-a, i vlasnicima godišnje pretplate za ligaške nastupe »Rijeke« obaveza je – kupiti ulaznicu. Ma koliko se na kraju prodalo ulaznica, a nije ih bilo previše, »Rijeka« je imala  jednu od svojih najboljih »gostujućih« posjeta. Posebno ako se gledaju nastupi protiv klubova koji ni u kom slučaju ne idu u red derbija.

Osjetljivost

Naprosto, ma koliko se nekoliko puta povećao, i ma koliko je ovogodišnja prodaja pretplatničkih karata iznenadila sve, riječki je navijački puk, izuzmemo li »Armadu«, i dalje jako osjetljiv: nije ga lako privući na tribine, a s njih odlazi relativno brzo.

Prihod od prodanih ulaznica bit će uplaćen onima kojima je najpotrebniji tako da je dolazak višeznačan, višestruko potreban i koristan

No, zbog čega sve ovo navodimo? Zbog 8. rujna! Riječ je o povratničkoj utakmici na Kantridu koju baš nitko kome je »Rijeka« ma u kojoj fazi svog razvoja i postojanja na srcu  – ne bi smio propustiti. Iz nekoliko razloga. Dolazak »Maribora«, jednog od najboljeplasiranih nogometnih klubova s prostora jugoistočne Europe, jamstvo je dobrog nogometa. Upravo je »pismima namjere« od strane obje ekipe potvrđen nastup u najjačim izdanjima tako da neće biti riječ o nekakvom »odrađivanju«.

Ipak, najvažnija je humanitarna komponenta tog susreta. Prihod od prodanih ulaznica bit će uplaćen onima kojima je najpotrebniji tako da je dolazak višeznačan, višestruko potreban i koristan. A takav je i zbog toga što upravo rast broja posjetitelja, kojemu istina podloga moraju biti dobre igre, jer bez toga maštanje o punim stadionima nema baš neku osnovu, jamči dolazak investitora, izgradnju novog stadiona i – povratak na Kantridu. Kad je 8. rujna u pitanju, »Armada« ističe kako od ponedjeljka starta  posebno osmišljeni i režirani spot  »Povratak na Kantridu«.

Zviždati svojoj ekipi nakon lošeg rezultata niti je kulturno, niti je civilizirano, još je manje navijački. Naprosto je nevjerojatno kako su praktično isti ljudi zapljeskali uspjehu i prolasku u zadnje kolo norveške ekipe, što je odlika najviše navijačke kulture, i zvižducima zasuli svoju »Rijeku«. Vole li ju uopće ili im je jedini motiv za dolazak na stadion »value for money«, vrijednost nogometne predstave koju će dobiti za iznos kupljene ulaznice?

Malo otrežnjenja, malo tolerancije i – puno ljubavi. Vjerujemo ipak da su zvižduci bili samo produkt iznerviranosti uistinu jako lošom predstavom »Rijeke«. No,  to nikako ne bi smio biti razlog za nedolazak na Kantridu. Iskaz najvećeg zajedništva na toj utakmici bit će svakako podstrek i za puniju Rujevicu ove jeseni i proljeća koje dolazi, bitke za osvajanje hrvatskog prvenstva i kupa što je, uostalom, cilj koji se pred sebe svake godine postavlja cijeli sustav koji danas vodi »Rijeku«.