Hvala svima - rekla je paraolimpijka Milka Milinković u uvodu utakmice koja je obilovala krasnim potezima, a na kraju koje su se pobjedi radovali bivši igrači "Rijeke" još uvijek aktivni u nekim drugim klubovima, pojačani za najveću zvijezdu riječkoga spektakla - Ivana Klasnića, dvostrukoga strijelca kojemu su kliktali u čast
RIJEKA Nogometna Rijeka zaista ima veliko srce. Kantrida je u utorak pulsirala od nogometnoga zanosa i ponosa. Imala je i zašto.
Dan riječkog nogometa i humanosti još jednom je ispunio svrhu. Načičkane tribine guštale su u potezima nogometaša momčadi ista imena, ali različitih prefiksa (HNK) i sufiksa (All star) u bijelim i plavim majicama, koji su igrali nogomet za dušu i tijelu i za mlade riječke sportaše s invaliditetom. Akcija je uspjela sto posto.
Velika riječka atletičarka Milka Milinković, jedina sportašica sa devet nastupa na paraolimpijskim igrama, ali i predsjednica Sportskog saveza osoba s invaliditetom grada Rijeke, nije mogla ostati ravnodušna.
– Srce mi je ispunjeno kada se sjetim ove podrške naših Riječana koji su još jednom pokazali da su pravi kada je to najpotrebnije. Nadam se da će naši mladi sportaši uzvratiti rezultatima. Hvala svima – rekla je Milka u uvodu utakmice koja je obilovala krasnim potezima, a na kraju koje su se pobjedi radovali bivši igrači “Rijeke” još uvijek aktivni u nekim drugim klubovima, pojačani za najveću zvijezdu riječkoga spektakla – Ivana Klasnića, dvostrukoga strijelca kojemu su kliktali u čast.
U božje uši
I još nešto. Otprilike nekoliko trenutaka prije zadnjega sučevoga zvižduka netko je s centralne tribine prekinuo trenutačnu tišinu:
Kapa do poda, Ivane! Ni on nije ostao dužan Riječanima.
Klasni pogodak
Direktor Neven Šantić uručio je Leonu Benku trofej Kanala Ri za najboljega igrača Rijeke u netom završenoj sezoni.
Trofej Kanala Ri u obliku dvoglavoga riječkoga orla rad je skulptora Antona Amrozicha. Dvoglavi riječki orao simbol je Rijeke, a za ovu priliku Ambrozich ga je prilagodio i simbolično, umjesto vrča iz kojeg teče voda, ugradio nogometnu loptu.
Rad je u potpunosti napravljen od prirodnih materijala, recikliranog lima i kamenja. Prošle godine trofej je pripao Damiru Kreilachu.
Drago mi je da su se ljudi skupili u velikom broju i podržali ovu hvale vrijednu akciju, vjerujem da smo pomogli onima kojima je to bilo potrebno – rekao je Klasnić, koji se prometnuo u junaka utakmice, zaključivši sjajnu riječku večer još jednim klasnim pogotkom i dokazao da “Killer” u njemu itekako bukti.
Nisu se riječki nogometni kibici divili samo Klasnićevim potezima, ovacije je pobrao i Rajko Vidović, koji je poslije pobjedonosnoga pogotka poljubio riječki grb na dresu koji je završio preko ograde u rukama sretnika koji u buketu izborio za najbolju poziciju, pljeskalo se sjajnim obranama Mancea i Prskala, prodorima maloga Marciuša, driblinzima na malom prostoru Hrvoja Štroka, maestralnom pogotku i škaricama najboljega strijelca “bijelih” Leona Benka, novoj-staroj riječkoj “desetki” Anasu Sharbiniju, peti mladoga Klapana i, naravno, legendarnom i neumornom Ćiri Blaževiću.
Pljeskati i diviti se, zapravo, treba svima koji su došli na Kantridu. Doći će i dogodine. Rijeka je jednostavno takva. Forza Fiume!
