U natjecateljskom naboju nema velike razlike između utakmice između Dinama i Rijeke (5:2), odigrane u posljednjem kolu prošle sezone i one subotnje (0:1), u kojoj su Riječani ostvarili prvenstvenu pobjedu u Maksimiru nakon osam godina.

Tada su Riječani sedam dana ranije stekli neuhvatljivu prednost, osvojili povijesni naslov prvaka nakon što su na Rujevici dobili Cibaliju u pretposljednjem kolu. U Maksimiru su im emocionalno prazne glave plivale u bačvi slavljeničkog šampanjca. Svih jedanaest! Toliko je, navodno, Dinamu nedostajalo igrača u subotnjem ogledu s Rijekom!

Nije u pitanju slavlje i psiha, jer četiri je kola još do kraja prvenstva, ali nakon što su protutnjali Poljudom, »Mamićevi su ratnici«, stavili obje ruke na naslov prvaka. Za Riječane je šteta što maksimirska utakmica neće imati i prošlosezonski nastavak – finale Kupa.

Tada su Riječani, nekoliko dana kasnije u Varaždinu, održali lekciju tada još aktualnom prvaku i osvajaču Kupa – Dinamu. S Gavranovićem u naslovnoj ulozi. Sada je Gavranović na drugoj strani… Ali u subotu, osim demonstracije »glumačkih odlika«, nije pokazao puno.

Tri gola postigao je prošle sezone Soudani u okršaju najboljih hrvatskih sastava u Maksimiru, sada je ostao na suhom. Leovac, pa dva stopera, Punčec i Župarić, ali i vratar Sluga, nisu mu dali do zraka. Alžirac, najbolji igrač HNL-a, bio je ljut i otrovan… Sudac Marić je dobro prošao, jer da ga je ugrizao…

Nije to bio hrvatski derbi za pamćenje. Pamtit će ga zauvijek Acosty zbog prelijepog pogotka koji je odlučio utakmicu. Pamtit će ga Kek, prvi puta je dobio utakmicu za bodove u Maksimiru, više ga neće pitati »kada će…« Bila je to, međutim, utakmica koju Rijeka jednostavno nije smjela izgubiti.

Da se slučajno dogodilo vrištala bi javnost kako su Dinamova djeca održala lekciju Miškovićevim legionarima… Rijeka nije blistala, puno je bilo odsutnih na prostoru sredine terena, ali Kekova se taktička ruka još jednom vidjela tijekom cijele utakmice.

Kek će nakon utakmice naglasiti kako je velika stvar dobiti tri utakmice zaredom 1:0, odnosno ne primiti pogodak, ali nema bitnijeg napretka u igri prema naprijed. Lopta ide presporo. Naglasio je Kek kako se možda nekome ne sviđa Rijekina proljetna pragmatičnost, ali treba znati igrati na rezultat.

Tako se – pobjeđuje… U Maksimiru, naravno. U jednoj je fazi proljeća Rijeka igrala lepršavo i atraktivno, efikasno pobjednički, dok su svi zabijali, na čelu s raspucanim Heberom… Petnaest golova u četiri utakmice (Dinamo 4:1, Lokomotiva 3:1, Inter 3:0, Cibalia 5:1).  

Dinamo je doživio četvrti poraz u proljetnom nastavku. Nikad toliko. Kao što Rijeka nikad do sada u Kekovo vrijeme nije izgubila sedam utakmica u jesenskom dijelu sezone…

Rijeka je momčad proljeća s devet pobjeda i dva poraza (Osijek i Rudeš), uz jedan remi (Hajduk), postigla je čak 29 golova (primila devet): Heber 8, Čolak i Puljić po 5, Pavičić 4, Acosty 3, Kvržić 2, Črnic i Zuta 1 gol.

Rijeka u stvaranju dobila je konture ozbiljne momčadi koja zna igrati na rezultat, ali i uživati u nogometu. Još četiri kola do kraja sezone, posljednja je utakmica s Hajdukom na Rujevici. Za nevjerojatnu sezonu kvalifikacija za Ligu prvaka, pa izborene skupne faze Europske lige, eliminacije Salzburga, odnosno pobjede nad Milanom na Rujevici… Nikada toliko zadovoljstva u jednoj sezoni. Nakon osvajanja dvostruke krune!

Na Rujevici nikad više neće biti isto. Od Rijeke se očekuje i traži da iduće sezone krene opet u borbu za naslov prvaka. Bez obzira na to tko je otišao, koga se prodalo da bi se živjelo od svog rada… Najveći zadovojstvo rada su – uspjesi!

Zbog toga se osvajanje drugog mjesta, pobjedom nad Hajdukom u posljednjem kolu, nameće kao imperativ. Mrlja će ostati polufinalna utakmica Kupa Hrvatske, s Dinamom u Maksimiru, u kojoj Rijeka nije smjela pobijediti, jer je tako bio odlučio sudac – Zebec.

Nećemo stavljati sol na rane hrvatskog nogometa, Rijeka je bez obzira na sve, prelijepa priča. Sve izgleda kao nestvarno… Ne, i ova pobjeda u Maksimiru, utakmica koju Rijeka jednostavno nije smjela izgubiti. Bez obzira na tradiciju… Keku je to bilo jasno kada je vidio sastav Dinama. Tu dolazimo do priče o – pristupu!